Izbornik
nasiljenadzenamauniverzalna

I to je život o nasilju nad ženama

Danas obilježavamo Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, stoga ćemo o ovom značajnom obiteljskom i društvenom problemu razgovarati s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor.

EMISIJA : I to je život

DATUM : 22.rujna 2023.godine

TEMA: Nasilje nad ženama

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u ovotjednu emisiju I to je život. Danas obilježavamo Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, stoga ćemo o ovom značajnom obiteljskom i društvenom problemu razgovarati s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor.

Mario: Često smo razgovarali o nasiljima razne vrste i uzročnosti, pa tako i danas želimo sve podsjetiti da za nasiljem nema niti potvrde niti opravdanja. Što možemo reći za početak ove teme.

Daša: Hrvatski je sabor 2004. godine donio odluku o obilježavanju Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama. Datum je odabran kao spomen na 22. rujna 1999. kada su na Općinskom sudu u Zagrebu tijekom brakorazvodne parnice ubijene tri žene, a djelatnica suda je teško ozlijeđena.

Nasilje nad ženama velik je obiteljski i društveni problem, ali i problem ljudskih prava. Svjetska zdravstvena organizacija definira ga kao “svaki čin rodno uvjetovanog nasilja koji rezultira – ili može rezultirati tjelesnom, seksualnom ili mentalnom štetom ili patnjom kod žene, uključujući i prijetnje takvim činom”. Republika Hrvatska prepoznaje važnost ovog problema, a značajan napredak ostvaren je usvajanjem i primjenom Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, Kaznenog zakona, Obiteljskog zakona, Nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji, Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, te Protokola o postupanju u slučaju seksualnog nasilja.

Konvencija Vijeća Europe u sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u Hrvatskoj je usvojena 2018. godine, a još je jedan važan korak u osiguravanju sveobuhvatne interdisciplinarne mreže u borbi protiv nasilja. Konvencija u centru ima upravo žrtvu, ženu, a cilj je smanjiti problem nasilja i s njim povezane posljedice produbljivanja nejednakosti između spolova.

Važno je potaknuti razgovor o nasilju nad ženama na svim razinama i na razne načine – kao što to i mi danas činimo – jer se radi o brzo širećem, široko rasprostranjenom problemu koji se javlja u svim slojevima društva, neovisno o dobi, obrazovanju, socioekonomskom ili društvenom statusu. Procjenjuje se da je svaka treća žena u EU doživjela neki oblik nasilja. Žene koje su žrtve nasilja treba osnažiti da isto prepoznaju, te potraže pomoć organiziranih službi, a javnost potaknuti da prijavljuje nasilje svake vrste, a prije svega da pokažu jasno negodovanje i neodobravanje nasilja bilo koje vrste. U slučaju nasilja žrtve se mogu obratiti policiji, zdravstvenoj ustanovi, Zavodu za socijalni rad, državnom odvjetništvu, nevladinoj organizaciji ili pravobraniteljici za ravnopravnost spolova i sl.

Mario: Kako se društvo nosi s ovim problemom, postoje li još uvijek prisutne razne predrasude o nasilju nad ženama, o nasilju u obitelji?

Daša: Uvriježeno mišljenje kako je ono što se događa unutar četiri zida privatna stvar u koju ne treba zabadati nos, nažalost u nas je i dan-danas ovakvo mišljenje duboko ukorijenjeno u mnogim segmentima modernog društva. No, sustavnim radom zakonodavca na proširenju zakonske regulative koja obuhvaća problematiku obiteljskog nasilja, ali i organiziranjem udruga koje promiču borbu protiv nasilja općenito, ipak postoje naznake kako je i Republika Hrvatska po uzoru na europske države na dobrom putu zaštite ljudskih prava, suzbijanja diskriminacije i sprječavanju zlostavljanja.

Nasilje nad ženama najrašireniji je oblik ugrožavanja temeljnih ljudskih prava (pravo na život, pravo na privatnost i obiteljski život, pravo na zaštitu dostojanstva, pravo na dom, pravo na slobodu izražavanja, pravo na život bez mučenja i nečovječnog postupanja i dr.), no, ipak, veliki broj nasilja ostaje u tamnoj brojci, tj. neregistriran. Žene se nerado odlučuju prijaviti nasilnika, najčešće zbog straha od izazivanja nasilnika i uzrokovanja još težeg nasilja, ekonomske ovisnosti, niske razine samopouzdanja, mišljenja kako joj ionako nitko ne može pomoć.  UN navodi kako je polovica svih ubijenih žena stradalo od strane svojih sadašnjih ili bivših partnera. U Hrvatskoj je svakih 15 minuta jedna žena fizički zlostavljana. Poražavajuće su to brojke koje bi trebalo češće iznositi u javnost, ako ne zbog pobuđivanja svijesti u javnosti kako je svaki oblik nasilja neprihvatljiv i treba ga prijaviti, onda zbog sjećanja na tri žene čiji je život nasilno prekinut 22. rujna 1999. godine.

Mario: Pokušajmo definirati nasilje.

Daša: Kada govorimo u ovom kontekstu – definicija nasilja u obitelji proširena novim Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji iz 2009. godine  i u istoj formulaciji se koristi i danas. Prema njoj  nasiljem u obitelji se smatra svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja, a osobito:

– tjelesno nasilje, odnosno primjena fizičke sile bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili nije,

– tjelesno kažnjavanje i drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci u odgojne svrhe,

– psihičko nasilje, odnosno primjena psihičke prisile koja je prouzročila osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima ili na drugi način grubo verbalno uznemiravanje, uhođenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje ili preko elektroničkih i tiskanih medija ili na drugi način ili zabrana komuniciranja s trećim osobama,

– protupravna izolacija ili ugrožavanje slobode kretanja,

– spolno nasilje, odnosno spolno uznemiravanje,

– ekonomsko nasilje pod kojim se podrazumijeva oštećenje ili uništenje osobne i zajedničke imovine ili zabrana ili onemogućavanje korištenja osobne i zajedničke imovine ili pokušaj da se to učini te oduzimanje prava ili zabrana raspolaganja osobnim prihodima ili imovinom stečenom osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja ili rada, prisiljavanje na ekonomsku ovisnost, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i skrb o djeci ili drugim uzdržavanim članovima zajedničkog kućanstva.

U stvarnom životu najčešće se rado o kombinaciji više oblika nasilja.

Mario: Recimo sada nešto o ovoj problematici putem brojeva.

Daša: Prema podacima MUP-a u prvih osam mjeseci 2022. godine evidentirano je 6,1 % više žrtava kaznenih djela nasilja u obitelji (1.223 žrtava) u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (1.153), kao i 8,2 % više kaznenih djela koja se najčešće čine nasilničkim ponašanjem na štetu članova obitelji/ bliskih osoba: tjelesne ozljede, teške tjelesne ozljede, prijetnje i nasilje u obitelji, uključujući ubojstva bliskih osoba.

S druge strane, u navedenom razdoblju zabilježeno je smanjenje broja žrtava prekršaja nasilja u obitelji  za 7,9 % (6.333 žrtava  u prvih osam mjeseci 2021. u odnosu na 5.830 žrtava 2022. godine).

Žrtve navedenih kažnjivih djela su u većini osobe ženskog spola.

Broj ubojstava žena te ubojstava žena od strane bliskih osoba 2022. godine je u porastu. U prvih osam mjeseci 2022. godine od ukupno 22 ubojstva, 17 ih je počinjeno na štetu članova obitelji/bliskih osoba od kojih je 11 ubojstava počinjeno na štetu žena. Od toga su počinitelji u 41,7 % (5 ubojstava) bili njihovi intimni partneri, a 2021. godine evidentirana su takva 3 ubojstva. U istom razdoblju 2021. godine evidentirano je 9 ubojstava (5 ubojstava počinjena na štetu žena).

Mario: Podijelite s nama još važnih činjenica koje se odnose na nasilje, ali i na njegovu prevenciju.

Daša: Registar nasilnika ne postoji, a e-očevidnik funkcionira tek dvije-tri godine, pa u njemu nije jednostavno pronaći podatke o prethodno počinjenim kaznenim djelima. Statistika o broju izrečenih mjera opreza i pritvora obiteljskim nasilnicima i dalje ne postoji. Stoga, nužno je što hitnije učiniti dostupnim podatke o prethodnim djelima počinitelja nasilja, te omogućiti brzu i učinkovitu razmjenu relevantnih činjenica među nadležnim institucijama, a koje bi unaprijedile postupak procjene rizika s ciljem učinkovitije zaštite žrtava.

Mišljenja sam da se mjere opreza ne pokazuju dostatnim zaštitnim sredstvom žrtava obiteljskog nasilja, te da je potrebno uspostaviti strožu politiku kažnjavanja počinitelja. Česta je praksa da se žrtva izdaja iz obitelji i smještava u sigurnu kuću, a počinitelj ostaje u primarnom okruženju – što nikako nije dobro. Trebalo bi biti obrnuto.  Važno je redovito usavršavanje svih stručnih osoba, te njihova specijalizacija za rad u području obiteljskog nasilja, kao i jačanje međuinstitucionalne suradnje između mjerodavnih tijela. Bitna odrednica borbe protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji je u ranom stručnom i preventivnom radu s obiteljima u problemima i počiniteljima nasilja, te sveobuhvatna edukacija o rodno utemeljenom nasilju i nenasilnim metodama rješavanja sukoba na svim društvenim razinama.

Mario: Koja bi bila poruka za kraj …

Daša: Nasilje je u svim sferama života sveprisutno i zahtjeva snažnu promjenu društva i tolerancije na nasilje. Prevencija treba započeti u najranijoj dobi: već od uvođenje nenasilnih metoda komunikacije i odgoja u vrtiće. Uvođenje građanskog odgoja kao obaveznog predmeta također je važno kao i teme vezane uz ravnopravnost spolova unutra njega.

Svaki dan tisuće žena i djevojčica žrtve su nasilja. Osvještavanje javnosti o prisutnosti i potrebi prijavljivanja nasilja treba biti i jedan je od ciljeva postojanja medija. Nasilje u obitelji, nasilje nad ženama i općenito nasilje prisutno je danas u našem okruženju i vrlo je važno da se o njemu govori, da se ne šuti. Žrtve nasilja u obitelji su češće žene nego muškarci, a u svakoj obitelji gdje su djeca, ona su svjedoci i nose posljedice nasilja kojem su svjedočila. Važno je poslati jasnu poruku o potrebi prijavljivanja nasilja, progovaranju o doživljenom nasilju i podršci žrtvama nasilja. Za nasilje nad ženama nema opravdanja. Za nasilje je uvijek kriv i odgovoran počinitelj, a nikada žrtva koja je nasilje preživjela! Životni problemi se rješavaju pravovremenim razgovorom i međusobnim uvažavanjem.

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, ostanite i dalje uz Petrinjski radio. Srdačan pozdrav.

Mario Gršić

Mario Gršić

Svoj put na Petrinjskom radiju počinje 2009.godine kada prvotno započinje rad u ovom mediju putem Student servisa, a u stalni radni odnos primljen je 2014.godine. Od tada je osim u radijskom eteru i na novinarskim terenima te uređuje i vodi nekoliko emisija. Direktor Petrinjskog radija postaje 2016.godine.

NAJNOVIJE VIJESTI

X