U našoj današnjoj emisiji I to je život Petrinjskog radija razgovarat ćemo o stresu u svakodnevnom životu – s našom sugovornicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor.
EMISIJA : I to je život
TEMA : Stres
DATUM : 2.prosinca 2022.godine
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobra večer i dobro došli u još jednu emisiju I to je život. U našoj današnjoj emisiji I to je život Petrinjskog radija razgovarat ćemo o stresu u svakodnevnom životu – s našom sugovornicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor.
Mario: S obzirom da je stres veliki neprijatelj današnjice – pokušajmo ga definirati.
Daša: STRES je unutarnje stanje ili doživljaj; sklop psihičkih, emocionalnih, tjelesnih, ponašajnih reakcija na stresor kada procijenimo da je neki događaj opasan/uznemirujući i koji pred nas stavlja zahtjeve kojima ne možemo udovoljiti.
STRESOR je vanjski događaj – sve za što procijenimo da prijeti, te da će ugroziti ili ugrožava naš život i/ili život nama važnih ljudi, materijalnih dobara, samopoštovanje i dr.
Mario: Zasigurno postoje i određene razdiobe stresa – kako najčešće stres dijelimo?
Daša: AKUTNI STRES – može biti jednokratni događaj, do čije pojave dolazi brzo, ali isto tako i brzo nestaje. Utjecaj akutnog stresa može trajati od nekoliko minuta i sati, pa do nekoliko dana ili tjedana (npr. nakon neposredno izbjegnute opasne situacije poput prometne nesreće prilikom odlaska na posao, sukoba s kolegom i dr.)
KRONIČNI STRES – može biti uzrokovan konstantnim nizom stresnih događaja ili nekom dugotrajnom situacijom (npr. teško i nepodnošljivo radno okruženje, briga za dragu osobu s kroničnim oboljenjem, stanje usamljenosti i dr.)
Stres možemo podijeliti i na slijedeće načine:
MALI SVAKODNEVNI STRESOVI – nesporazumi u školi, obitelji, gubitak osobnih stvari, test u školi, polazak u školu, i sl. Nemaju velik negativni utjecaj, na neki su način i dobrodošli jer se na njima učimo kako prevladati stresne situacije.
VELIKI ŽIVOTNI STRESOVI – teške bolesti, smrt bliske osobe, gubitak zaposlenja, materijalni gubitak, i sl. Većina ljudi uspije prevladati ove stresove nakon nekog vremena, a kod manjeg broja ostaju trajne posljedice
TRAUMATSKI ŽIVOTNI STRESOVI – izloženost nasilju, nazočnost nasilju ili pogibiji bliske osobe, ratovi, prirodne katastrofe i sl. Ovi stresovi nadilaze mogućnosti prikladnog suočavanja. Većina ljudi ima osjećaj bespomoćnosti i razvija neki oblik traumatske reakcije odmah ili nakon nekog vremena.
Mario: O čemu ovisi kako će tko od nas reagirati na stresnu situaciju? Tu zasigurno postoje velike individualne razlike:
Daša: Načini na koji se osoba suočava sa stresom ovisi o:
Osobnim / unutarnjim faktorima: dob, spol, temperament, samoregulacija, samokontrola, vještine rješavanja problema, socijalne vještine, samo-efikasnost, samopouzdanje i sl.
Faktore okoline: podrška obitelji, prijatelja, zajednice; materijalni resursi; da li okolina pokazuje razumijevanje za gubitak i stradanje žrtve; da li se nešto pozitivno čini u zajednici što jamči sigurnost, podršku i napredak.
Govoreći o faktorima okoline – možemo vidjeti koliko se ljudi osjećaju loše zbog post-potresne obnove koja ne ide očekivanim tempom. U ovoj situaciji mi stradalnici i dalje nemamo konkretne odgovore na važna životna pitanja, obnova ide sporo, i dalje su prisutna velika administrativna opterećenja, političari daju rokove u koje je teško vjerovati jer su puno puta ti rokove ne poštovani i ne ostvareni. Kod mnogih ljudi sada već kronično je su prisutni osjećaji jada, bespomoćnosti, besperspektivnosti, ozlojađenosti – sve su to teške emocije koje kontaminiraju svakodnevni život i usporavaju oporavak. Kada bi bilo više pozitivnih primjera iz prakse – u kojima se vidi napredovanje – mnogi bi se ljudi bolje osjećali, imali veću razinu socijalnog povjerenja i manje mentalno pobolijevali.
Pri odgovoru na stres značajni su naši prilagodbeni kapaciteti i naša otpornost.
Mario: Pojasnimo pojam otpornosti.
Daša: Pojmovi „oporavak“ i „otpornost“ koriste se i u društveno-političkom životu i komunikaciji upravo zbog važnosti i vrijednosti tih pojmova.
Otpornost podrazumijeva sposobnost osobe da odgovarajuće odgovori na stres. Otpornost ne znači da osoba ne reagira na stresore i da ne doživljava negativne emocije, već da se na funkcionalan način nosi sa njima i prevladava ih. Otpornost uključuje sposobnost da osoba pozitivno reorganizira život usprkos poteškoćama i da u to uključi svoje vlastite kapacitete i vanjske izvore podrške. Otpornost je promjenljiva i varira ovisno o socijalnim situacijama i razvojnim fazama osobe.
Mario: Pojasnimo pojam posttraumatski rast.
Daša: Posttraumatski rast nije rezultat djelovanja stresnog ili traumatskog događaja – to je rezultat suočavanja/borbe s traumom – emocionalnog i kognitivnog procesiranja traumatskog iskustva i proces transformacije. Osobi se događa pozitivna emocionalna promjena kao rezultat suočavanja sa stresnim i traumatskim iskustvima. Znači, osoba postiže stupanj u osobnom razvoju koji nadilazi raniju razinu funkcioniranja – to je viša razina psihosocijalnog funkcioniranja. No, sve ovo ne isključuje prisutnost PTSP.
Mario: Povežimo sada pandemiju covid-19 i mentalno zdravlje.
Daša: Pandemija COVID-19 nešto je što je utjecalo na ljude svih dobnih skupina, te tako potaknulo i različite osobne reakcije. Ljudi navode različita iskustva i različite percepcije pojave pandemije – od prihvaćanja opasnosti i odgovornog ponašanja do promicanja teorije zavjera i raznih otpora. I sve je to ostavilo značajni trag na mentalno zdravlje pojedinca i zajednice.
Najčešći problemi mentalnog zdravlja djece svih dobnih skupina su strah od postavljanja pitanja o epidemiji i zdravlju članova obitelji; poremećaji spavanja s noćnim morama; slab apetit; pritužbe na tjelesne teškoće (mučnina, slabost, bol nejasne uzročnosti i sl.); nemir; razdražljivost; poremećaj pažnje; povećano traženje pažnje roditelja/odraslih i teškoće separacije (odvajanja). Prema dostupnoj stručnoj literaturi – zabilježeno je da je 30% djece u izolaciji ili karanteni i 25% roditelja ispunilo je kriterije za PTSP.
Kod odraslih se javljaju slijedeće mentalne teškoće: emocionalna nelagoda, depresija, pojačana osjetljivost na stres, sniženo raspoloženje, razdražljivost, nesanica, ljutnja, emocionalna iscrpljenost, strah, nervoza, tuga, krivnja, zbunjenost, dosada, žalovanje, akutna reakcija na stres, simptomi PTSP, nisko samopoštovanje i sl.
Javljaju se i dugoročne posljedice kao što su tjeskoba, depresija, razdražljivost, nesanica, slaba koncentracija, slabljenje radnog učinka; štetna zlouporaba alkohola i drugih sredstava ovisnosti; izbjegavajuća ponašanja, simptomi PTSP i sl.
Sve opisano može se početi javljati i tri godine nakon epidemije/pandemije.
Mario: Kako si svi zajedno možemo pomoći da na mentalno zdraviji način preživimo posljedice pandemije?
Daša: Puno toga možemo učiniti za osobnu samo-zaštitu. Možemo izdvojiti slijedeće: važno je da djeca i mladi održe blizak odnos s roditeljima u obitelji i da su općenito u obitelji prisutni stabilni odnosi; da je prisutna otvorena komunikacija – da se o svim životnim temama i nedoumicama može slobodno razgovarati (bez straha od kritika i omalovažavanja; de nema tabu-tema); da postoji struktura dnevnih aktivnosti – čovjek mora biti aktivan i aktivno se zalagati za rješavanje svojih problema i ostvarivanje uspjeha, pa tako i osjećaja sreće i zadovoljstva; potrebni su pravilan ritam spavanja, zdrava prehrana, tjelesna aktivnost; briga o zdravlju – ne zapustiti liječenje i rehabilitaciju nekih ranijih oboljenja. I dalje su nam potrebne zajedničke obiteljske aktivnosti koje jačaju naše prilagodbene kapacitete za suočavanje s životnim izazovima u sadašnjosti i budućnosti. Važna je i dostupnost usluga za podršku u različitim sustavima mentalnog zdravlja, socijalne skrbi, organizacija civilnog društva, a na kraju – ali ne i najmanje važno – ekonomska sigurnost življenja.
Mario: Recimo sada još nešto malo o tjeskobi – koja je značajno prisutna u društvu.
Daša: Tjeskoba je polako postala uvjetno rečeno – normalna stvar u našem društvu, posebice kod žena i muškaraca koji svakog dana imaju mnogo obaveza koje trebaju riješiti. Ponekad je teško uskladiti posao, obitelj i slobodno vrijeme, a još teže u to uvrstiti i hobije koji su, primjerice, jedan od načina na koji se možemo boriti protiv tjeskobe.
Neki od najčešćih uzroka nastanka tjeskobe su osjećaj nedostatka vremena, manjak novaca ili neusklađenost mogućnosti i želja. Dobra pomoć može biti razgovor sa stručnjakom, ali i promjena svakodnevnih aktivnosti i navika. U pozadini tjeskobe je često strah od budućeg straha i naša (ne)mogućnost prilagodbe na nove životne situacije.
Mario: I poruka za kraj …
Daša: Nisu zarazni samo virusi. I osjećaji su zarazni. Samo osoba koja je smirena, može smiriti druge.
Osoba koja je uznemirena, svoju uznemirenost prenosi na druge oko sebe – i to čini riječima, gestama i pokretima.
Ljudi se međusobno po mnogočemu razlikuju, a to su prije svega različiti životni uvjeti kroz koje su prošli i iskustva koja su stekli. Očekuje se od svih nas da uz prosječne napore – zadržimo dotadašnji stil života ili od nekih stvari po malo odustanemo jer imamo različite prilagodbene kapacitete. Važno je tražiti uvijek nova životna rješenja – što znači očuvati motivaciju, uočavati životne prilike i mogućnosti, pratiti sebe: svoja stanja i potrebe, razgovarati s bliskim i dragim ljudima u koje imamo povjerenja, te kada je potrebno tražiti stručnu pomoć – jer to nije znak slabosti, već emocionalne zrelosti.
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, ostanite i dalje uz Petrinjski radio. Srdačan pozdrav.
