Povodom obilježavanja Tjedna gluhih osoba – s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor razgovarati o životu gluhih i nagluhih osoba …
EMISIJA : I to je život
DATUM : 28.listopada 2022.godine
TEMA : O životu gluhih osoba
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u još jednu emisiju I to je život. Povodom obilježavanja Tjedna gluhih osoba – s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor razgovarati o životu gluhih i nagluhih osoba …
Mario: Za početak recite nam kako je došlo do obilježavanja Međunarodnog tjedna gluhih osoba?
Daša: Svjetska federacija gluhih (WFD) prvi je put obilježila Međunarodni dan gluhih 1958. godine. Od tada se obilježava svake zadnje subote u rujnu. Kasnije je dan produžen na „tjedan“. Prvi svjetski Kongres federacije gluhih održan je u rujnu 1951. godine pa je donesena odluka da se proslava Tjedna gluhih održi u rujnu.
Međunarodni tjedan gluhih obilježava se u cijelom svijetu svake godine posljednjeg tjedna u rujnu. Cilj obilježavanja Međunarodnog tjedna gluhih je podizanje svijesti javnosti o specifičnim problemima i potrebama gluhih osoba, što je jedna od temeljnih pretpostavki za poboljšanje njihova položaja u društvu i kvalitete života. Posljedica senzibilizacije javnosti bila bi upoznavanje i pronalaženje načina za rješavanje te specifične problematike. Provedene aktivnosti rezultirat će i boljom educiranošću gluhih osoba o sredstvima koja su korisna za njihovu bolju i jednostavniju komunikaciju, čime je omogućena integracija u širu društvenu zajednicu i poboljšana kvaliteta života te populacije. Organizacije širom svijeta različitim aktivnostima i kampanjama nastoje privući pažnju javnosti na probleme s kojima se suočavaju gluhe osobe. Taj tjedan također podiže solidarnost među samim gluhim osobama i njihovim pomagačima, te se koristi za stimuliranje većih napora u promicanju prava gluhih osoba širom svijeta na boljem obrazovanju i većem zapošljavanju. I mi našom današnjoj emisijom dajemo podršku za senzibilizaciju društva za prihvaćanje svih ljudi po načelu jednakosti i jednakopravnosti.
Mario: Recimo nešto o brojčanim pokazateljima.
Daša: Prema statistikama, svaka deveta osoba na Zemlji ima poteškoća sa sluhom. Uzroci ove bolesti potpuno su različiti: posljedice bolesti, nesreće, urođene mane. U svijetu živi oko 72 milijuna gluhih osoba, a u Hrvatskoj prema podacima Hrvatskog registra za osobe s invaliditetom 13.460 osoba s težim oštećenjem sluha. Cilj obilježavanja Međunarodnog dana i tjedna gluhih je podizanje svijesti javnosti o specifičnim problemima i potrebama gluhih osoba. Također se želi poboljšati njihov položaj u društvu i kvaliteta života. Kada je potrebno, Svjetska federacija gluhih primjenjuje posebne pravne ili upravne mjere kako bi osigurala da gluhe osobe u svakoj zemlji imaju pravo na očuvanje vlastitog znakovnog jezika, svoje organizacije te kulturne i druge aktivnosti.
Kod odraslih gluhih osoba učestalost psihijatrijskih poremećaja nije veća nego kod opće populacije. Fizičko i seksualno zlostavljanje, dva do tri puta je češće kod gluhe djece u usporedbi s čujućom populacijom. Nasilju od strane vršnjaka izloženo je čak 70% gluhe djece.
Mario: Recite nam nešto o gluhoći kao invaliditetu.
Daša: Promatraču gluha osoba dok ne progovori djeluje kao da se ne razlikuje od populacije koja čuje. Za čujuće osobe poteškoće nastaju uslijed nerazumljivog govora ili neobične kvalitete glasa gluhe osobe. Što je invaliditet manje vidljiv, to okolina manje razumije njegove posljedice. Gluhoća je najmanje vidljiva od svih invaliditeta, te tako i najmanje je shvaćena od strane javnosti.
Mario: Gluhe su osobe imale vrlo stigmatizirajuću prošlost, zar ne?
Daša: Gluhoća je često povezivana sa smanjenim intelektualnim mogućnostima i duševnom bolesti; smatralo se da su gluhi bez jezika. Gluhi nisu mogli nasljeđivati imovinu, obrazovati se, sklapati međusobno brakove, prisilno su sterilizirani, zabranjivan im je njihov jezik. Rađeni su bolni i opasni eksperimenti kojima im se pokušavao dati sluh. U doba nacizma ubijene su tisuće gluhih. Prisilno su zatvarani u duševne bolnice; nije im omogućena socijalna rehabilitacija i uključenost u društvo.
Parlament Europske unije prvi put 1988. donosi Rezoluciju o znakovnim jezicima, u kojoj se naglašava da su znakovni jezici pravi, prirodni jezici koje preferira većina gluhih osoba ili su jedini jezik koji koriste te se potiče zemlje članice da ih službeno priznaju.
Godine 2001. Parlamentarna skupština Vijeća Europe (Preporuka 1492) preporučuje zemljama članicama zaštitu, promociju i priznavanje znakovnih jezika.
Zbog komunikacijskih barijera gluhe osobe uvijek ostaju upućene jedne na druge, osjećaju se marginaliziranima, te imaju snažnu potrebu za zajedničkim okupljanjem. Upravo zato i njihov odnos prema Savezu gluhih i nagluhih osoba (organizacijama, društvima i klubovima) sasvim je drugačiji nego kod drugih grupacija. U svojim udruženjima oni nadoknađuju sve čega ih je gubitak sluha deprivilegirao u redovnom društvu. Zato je njima Savez i dom i obitelj i kazalište i restoran i Sabor i športski klub, jer to je jedino mjesto gdje će na sebi razumljiv i adekvatan način primiti informaciju i gdje su ravnopravni sugovornici.
Gluhe i nagluhe osobe u životnoj svakodnevici susreću se s komunikacijskim problemima, ponižavajućim komunikacijskim iskustvima, stresovima u obitelji, društvenim predrasudama, odvajanjem od roditelja u svrhu školovanja, projekcijama stručnjaka pri postavljanju dijagnoze i sl.
Čujuća osoba najčešće nije spremna na susret s gluhom osobom i u tom iznenađenju reagira strahom ili tjeskobom.
Mario: Koji su potencijali gluhih osoba?
Daša: Inteligencija, motoričke sposobnosti, kreativnost, socijalne vještine – sposobnosti organizacije i vođenja, emocionalni život – sve ono što je bitno za kvalitetan život. Gluhoća ne utječe negativno na intelektualni razvoj, već komunikacijska deprivacija. Nema razlike u inteligenciji gluhih i čujućih osoba.
Primjer gluhe osobe koja je puno postigla u životu je gluha FBI agentica – Sue Thomas diplomirala je političke znanosti, napisala autobiografiju “Tiha noć” o svom radu za FBI (1990.), po njezinom radu je snimljena TV serija “Sue Thomas: F.B. Eye”.
Mario: Podijelite s nama još koji zanimljiv primjer iz života.
Daša: Program „Uši širom otvorene“ koji je osmišljen da pomogne učenicima s oštećenim sluhom da se nakon školovanja lakše zaposle i snađu na tržištu rada. Tijekom programa kuhanja učenici su integrirani u miješane grupe sa srednjoškolcima bez oštećenja, pa im je to dobra priprema za ono što ih čeka kada jednom nađu posao. “Odličan sam kuhar, gluhoća mi neće biti prepreka u poslu” – istaknuo je jedan učenik. U ovim aktivnostima su korisnici Centra Slava Raškaj pripremala specijalitete zajedno s kolegama iz bjelovarske Hotelijersko-ugostiteljske škole.
Rušenjem predrasuda o osobama s invaliditetom, sve važniji postaje turizam za socijalno osjetljive osobe. Tako gluhe osobe u Hrvatskoj imaju i specijalizirane turističke vodiče.
Mario: Koja je važnost znakovnog jezika za gluhe osobe?
Daša: Prioriteti za gluhe osobe u mnogim zemljama su prava na znakovni jezik, ostvarenje jednakih mogućnosti u svim područjima života, uključujući pristup obrazovanju i informacijama. Hrvatski znakovni jezik je sustav vizualnih znakova koji tvore koncept (smisao) riječi uz pomoć posebnog položaja šake, orijentacije, položaja i smjera pokreta ruke. Uključuje i držanje tijela i glave, te izraz lica koji daju intonaciju. Najčešće se koristi u obiteljima u kojima je dvoje ili više gluhih osoba, u zajednicama gluhih (društvima, klubovima, sportskim i kulturnim sekcijama).
Potrebno je što prije započeti s ranom intervencijom radi normalnog razvoja gluhe, gluho-slijepe i nagluhe djece kako bi se uključili u dječje vrtiće uz prevoditelje znakovnog jezika. Znakovni hrvatski je najčešći oblik komunikacije u gluho-slijepih osoba koje su relativno dobro usvojile hrvatski jezik, te se potpomažu pojedinim znakovima hrvatskog znakovnog jezika. Kombinira se očitavanjem s usana i istovremenim korištenjem pojedinih znakova koji slijede red riječi na hrvatskom jeziku.
Mario: Kako komunicirati s osobama oštećena sluha?
Daša: Reakcije čujućih prema gluhima su strah, izbjegavanje, prezaštićivanje, otvoreno odbacivanje, izoliranje, čak i emocionalno i fizičko zlostavljanje. Zbog toga postoji nekoliko odrednica kako komunicirati s gluhim i nagluhim osobama:
- ako želite nešto reći gluhoj osobi lagano je potapšajte po ramenu ili mahnite rukom
- lice okrenite prema izvoru svjetla
- udaljenost oko 1,5 m
- gledajte osobu s kojom pričate
- glava neka miruje dok govorite
- lice neka bude u visini očiju gluhe/nagluhe osobe
- govorite književnim jezikom
- ne vičite
- koristite kratke, jednostavne riječi i jasne, sažete rečenice
- govorite umjerenom brzinom
- maknite se od buke koju stvara okolina
- pišite, ako osoba ne razumije pokušajte ne raditi grimase dok govorite
- koristite geste i pantomimu kako bi se olakšalo razumijevanje
- provjerite je li vas osoba razumjela, preformulirajte rečeno ako je potrebno
- ne pokazujte nervozu ako nešto treba ponoviti
- suprotno predrasudi, gluhe osobe nisu jednake, kao što nisu niti čujuće osobe, pa način komunikacije prilagodite osobi s kojom razgovarate
Kada govorimo o komunikaciji s gluhim i nagluhim osobama tu bih još dodala teškoće s kojima se susreću osobe koje očitavaju odnosno pokušavaju nas razumjeti: kad govornik mrmlja; kad govornik ne gleda sugovornika – čitača dok govori; kad žvače gumu (ili bilo što drugo); kad ima neobičan naglasak; kad se previše smije; kad se okreće dok priča; kad koristi neobične izraze lica; kad viče; kad ima visok glas; kad govori prebrzo; kad koristi duge, komplicirane rečenice, neobičan rječnik; kad ima bradu i brkove; kad nosi tamne naočale; kad prekriva usta rukom dok govor …
Mario: I poruka za kraj …
Daša: Važno je da osoba koja ima oštećenje sluha ostane uključena u obiteljske i društvene aktivnosti. Gluhi mogu obavljati puno više od desetak stereotipnih zanimanja za koja se najčešće školuju u Hrvatskoj. Njihovi kapaciteti još uvijek nisu u potpunosti prepoznati, pa tako niti odgovarajuće korišteni. Dok je društvo gluho za potrebe gluhih – malo će talentiranih gluhih ostvariti svoje potencijale.
I priča o zvijezdi i šansi
Priča počinje na morskoj obali, u romantičnoj stjenovitoj uvali s pjeskovitim morskim žalom. Noću je veliki val na pjeskovitu obalu izbacio stotine morskih zvijezda. Prekrasne su, a golemo je prirodno bogatstvo otkriveno pogledu. No, zasjalo je sunce, žari i prži zvijezde i one ugibaju. Na obali su i dva čovjeka. Svaki dolazi iz drugog smjera. Prvi, hodajući prema sredini, gleda u to bogatstvo koje ugiba i tužan misli: koja ljepota, koja dragocjenost, kolika vrijednost, a ugiba i nestaje. Zar je moguće da tolika ljepota, tolika raskoš morskih dubina propada u jednom hipu. A koliko ih samo ima. Nepravda je to što te prekrasne morske zvijezde moraju uginuti i nestati. A očito moraju. Tužan korača dalje i razmišlja o tome kako je to zbilja velika šteta. I samo razmišlja.
Drugi, dolazeći sa suprotne strane, šeće lagano i zabrinuta pogleda, ali se svaki čas sagne i nešto baca prema moru. I nešto radi. A kad su se sreli, prvi čovjek vidi da drugi u more baca morsku zvijezdu. Prišavši mu posve blizu prvi čovjek upita: “A što to vi radite?” Drugi odgovara: “Vraćam zvijezde moru!” Prvi začuđeno pita: “Ali čemu? Pogledajte koliko ih samo ima! Za sve njih nema šanse!” A drugi se čovjek sagne, uzme u ruke jednu zvijezdu i baci je u more odgovarajući: “Ali za ovu ima šanse!”
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada srdačan pozdrav.
