PETRINJA – Grad Petrinja je povodom treće obljetnice razornog potresa organizirao prigodan program koji je započeo kod Mosta volontera otkuda je krenuo mimohod predvođen predstavnicima operativnih snaga, Hrvatske vojske i branitelja, volontera, donatora, sugrađana i brojnih gostiju.
Zvonimir Ljubičić, zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Grada Petrinje na terenu je s brojnim drugim vatrogascima bio od prve sekunde nakon potresa. „Za vatrogasce je tih dana bilo puno posla. Imali smo sreću u nesreći što je dan prije bio potres i onda je dosta kolega iz županije došlo nama u ispomoć. U tom trenutku je bilo 80 vatrogasaca na području Petrinje. Bili su raspoređeni na sve lokacije gdje su ljudi bili zarobljeni u tim ruševinama. Nakon toga dolaze sa svih strana vatrogasne snage. U jednom trenutku je bilo 350 vatrogasaca s 80 vozila. Nakon 10 dana se napravila preraspodjela, svi vatrogasci Hrvatske radili su mjesec dana na području Petrinje“, kazao je Ljubičić.
Izrazio je žaljenje zbog gubitka mladog života Laure, tada 13-godišnje djevojčice, a osim tog trenutka, posebno mu je u sjećanje ostao urezan trenutak spašavanja Gabrijele Cindrić iz prostorija tadašnje Gradske uprave.
Od prvog trenutka na raspolaganju građanima bilo je i Gradsko društvo Crvenog križa Petrinja. Predsjednica našeg društva Ivana Kovačević Škrinjarić vjeruje u bolju Petrinju i bolju budućnost. „Tih dana u pravilu nama je bilo najvažnije pomoći. Nismo pitali kako pomoći, kome pomoći, samo smo pomagali što god je trebalo. Znači sve se radilo. Meni je to bilo, ja tada kao volonter iz svog iskustva, to mi je značilo sve. Moja osobno kuća nije stradala i ostala je čitava. Nekako logično što ti nalaže razum, idi drugima pomagati. Povukla sam svog supruga sa sobom i krenuli smo pomagati. Danas, ono što je možda meni najvažnije, samo da ta sjećanja ne izblijede na sve kojih nema više s nama“, otkrila nam je Kovačević Škrinjarić.
Branislav Grubić, pročelnik stanice HGSS-a Novska ističe kako su emocije i danas, tri godine nakon potresa, i dalje teške. „Sjećanja su emotivna zato što je dobar dio nas tu iz okolice, Siska, tako da smo jednostavno emotivno to doživjeli, to je naš dom. Neki su prvo rješavali svoje stvari doma, a neki su napuštali svoj dom i odmah su išli ovdje u Petrinji. Prvi dan je bilo užasno stresno jer nije bilo nikakve organizacije, što je normalno u takvim situacijama. Koordinacija između svih službi, lagano prema večeri, smo se bolje organizirali. Emocije su teške, posebice što smo izvlačili dosta ljudi iz ruševina“, rekao nam je Grubić.
Sa svojim ekipama od prvog dana potresa na terenu su bili i djelatnici Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo. Josip Atalić iz Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo nam otkriva koju smo lekciju naučili iz cijele ove situacije: „Najvažnija lekcija, kao što se brinemo za vlastito zdravlje, za aute, trebali bi se početi brinuti i za svoje kuće i domove u kojima živimo, da budemo svjesni da živimo u potresno ugroženoj državi i da ne riskiramo, barem ne živote svoje djece, ako smo sami spremni podnijeti rizik“, poručuje Atalić.
Mimohod se kretao sve do Trga hrvatskih branitelja gdje su brojna izaslanstva, predvođena obiteljima poginulih u potresu, upalila svijeće kod spomen ploče stradalima u potresu na području Petrinje, Lauri Cvijić te Albinu Canjaru. Molitvu za žrtve potresa predvodio je župnik petrinjske Župe sv. Lovre, preč. Josip Samaržija. U ime Grada Petrinje, počast žrtvama potresa na današnjoj je komemoraciji odala i gradonačelnica Petrinje i saborska zastupnica Magdalena Komes.
Najmlađa žrtva potresa bila je 13-godišnja Petrinjka Laura Cvijić. Život ove inače vedre tinejdžerice koja je obožavala ples, ugasio se 29. prosinca 2020. u Turkulinovoj ulici gdje se na nju, u 12 sati i 19 minuta urušio dio zida zgrade, Petrinjcima poznate i kao „Zelena kuća“. Nažalost, život Lale, kako su je odmilja zvali njezini bližnji, prerano se ugasio. Bilo je to samo tjedan dana nakon njezina 13. rođendana.
Indirektna žrtva potresa u Petrinji je bio Albin Canjar, volonter i član DVD-a Veliki i Mali Jadrč kraj Severina na Kupi. Nakon potresa, on je iz Gorskog Kotara došao u Petrinju kako bi, među ostalim, dovezao kamp kućicu i pomogao svojim rođacima popraviti krov kuće oštećene u potresu. Albin, za kojeg svi koji su ga poznavali kažu kako je bio čovjek velikog srca, uvijek spreman pomoći, 3. je siječnja prošle, 2021. godine, pomažući pri saniranja krovišta u petrinjskoj Ulici Gromova, doživio srčani udar, pao s krova i preminuo.
