PETRINJA – U sklopu ovogodišnjeg trećeg FLIK-a – Festivala lončarstva i keramike u Petrinji, održan je i Okrugli stol o glinama.
Predavačica je bila dipl.ing.Ljerka Hećimović, stalni sudski vještak kemija u industriji i ekologija, odnosno riječ je bila o njezinom „Malom priručniku za keramičare“: „Keramika je vrlo široki pojam, znači tu spada ova od lončarstva, pa do porculana za koji kažu da je vrh keramike. U tom priručniku sam pobrojala malo teorije, malo prakse, a zadnji dio Priručnika je o greškama koje se često javljaju i za koje ljudi ne znaju zašto nastaju. Kroz razgovor smo čuli da nitko ne želi raditi probe, to su sve kreativci kojima je problem napraviti probu, a proba je čisto tehničke stvari da znate koliko će vam se komad koji ste napravili stisnuti dok ga posušite i dok ga spečete, koliko će vam imati upijanje vode, možete li ga glazirati. To su sve stvari koje će vam trebati, pogotovo kada se radi s tipom gline kao što je petrinjska, koja nije homogena, ona je prava živa glina. Zbog toga je treba homogenizirati, po mogućnosti vakumirati, da bi bila spremna za rad i da onda Valent (Valentino) može raditi čuda s dvije ruke na dva kola.“
Dalje je dodala: „Nakon podjele priručnika zainteresiranima popričali smo malo i o petrinjskoj glini jer me ovog proljeća Valentino zamolio, koji ima svoje vlastito ležište, da pogledamo kako to izgleda. Sve gline se javljaju u obliku leća, dakle gdje zakopate doći ćete do podloge koja je vjerojatno pijesak, jer glina nastane u bari. Znači, kada prestane dotok nekakve vode, kada više nije jezero, nego je bara i onda se unutra talože najfinije čestice i obično to zapunjenje bare završava padom drveća. Obično na vrhu je crna glina, a svako ležište gline koje ćete pogledati primijetit ćete da je dolje nekakav pijesak, onda imate taj masni dio i onda gore taj crni dio i nešto humusa, ali uglavnom ležište gline je lećasto, kao leća. Zbog toga treba biti vrlo oprezan ako čovjek ide sam u prirodu i uzme glinu i zato treba paziti i raditi probe.“
