PETRINJA – Program ovogodišnjeg „Lovrenčeva“, višednevne manifestacije kojom Petrinjci uz moto „Teb’ u slavu grade moj“ obilježavaju Dan svog grada i njegova nebeskog zaštitnika sv. Lovre, počeo je u utorak, 1. kolovoza, promocijom knjige dr.sc. Darije Alujević „Mila Wod – prva hrvatska kiparica“. Promociju je organizirao Ogranak Matice hrvatske u Petrinji, u čijoj je nakladi knjiga i objavljena. Predsjednik Ogranka, Vladimir Krpan, ujedno i urednik ovog izdanja, otkrio je kako je došlo do suradnje s autoricom.
„Doktorica Alujević i ja znamo se još otprije. Surađivali smo kad je pripremala radove za Galeriju Augustinčić u Klanjcu, pa smo razmjenjivali neke fotografije. Kad sam vidio vijest da je doktorirala s temom „Mila Wod – život i djelo“, predložio sam da joj Ogranak Matice hrvatske u Petrinji objavi knjigu, odnosno da tu njezinu doktorsku disertaciju prilagodi za knjigu, na što je ona i pristala. To je bilo prije tri, skoro četiri godine i od onda intenzivno surađujemo. Rezultat te suradnje je ova knjiga koju smo večeras predstavili“, objasnio je Krpan.
Knjiga koja se bavi životom i umjetničkim djelovanjem Mile Wod, Petrinjcima je itekako zanimljiva, jer je ova prva akademski obrazovana kiparica u Hrvatskoj, dio svog života (od 1920. do 1933. godine), provela upravo u Petrinji gdje je djelovala i kao pedagog na petrinjskoj Učiteljskoj školi i Gimnaziji. Najprepoznatljiviji kiparski trag koji je ostavila u Petrinji svakako je spomenik Stjepanu Radiću izrađen 1929., a otkriven 25. listopada 1936. godine. Bio je to ne samo prvi spomenik u čast Radiću, nego i prvi javni spomenik uopće podignut u Hrvatskoj. Mila Wod tako je zauzela svoje mjesto u povijesti ne samo kao prva školovana kiparica u Hrvatskoj, nego i kao autorica našeg prvog javnog spomenika. Uzme li se u obzir da se u to vrijeme još uvijek nije sasvim blagonaklono gledalo na žene umjetnice, uloga Mile Wod kao pionirke u svom području djelovanja, tim je značajnija. Pored njezinog spomenika Stjepanu Radiću, koji nakon turbulentne povijesti ponovno stoji na svom starom mjestu na Radićevom trgu, Petrinjci i danas svakodnevno prolaze. Nažalost, mnogi se više ne sjećaju tko je bila njegova autorica. Neki čak misle da je autor bio muškarac. Čini im se, kažu, da se zvao Mile Wod.
“Ovom knjigom, pokušava se na određeni način vratiti dug i dati zasluženo mjesto toj pomalo zaboravljenoj umjetnici“, rekao je na promociji Vladimir Krpan:
„Mila Wod koja je dokazano prva školovana kiparica u Hrvatskoj toliko je zaboravljena, toliko zanemarena i toliko nepoznata. Normalno, prošlo je jako puno vremena, ali ni mnogi Petrinjci gdje je ona živjela nekih 13-14 godina, uopće ne znaju da je postojala i tko je ona bila. Štoviše, kao što smo i večeras čuli, postoje razna tumačenja čak oko toga kako se točno prezivala, pa sve do toga je li bila žena Mila Wod ili muškarac Mile Wod. Želja nam je bila da se na neki način činjenice o toj velikoj kiparici malo više približe i Petrinjcima, ali i drugim žiteljima, stanovnicima Hrvatske, jer jednostavno smatramo da je riječ o prevelikoj umjetnici, kiparici, da bi samo tako bila zanemarena i zaboravljena“.
O knjizi „Mila Wod – prva hrvatska kiparica“, s podnaslovom „O školovanju i djelovanju kiparica i primijenjenih umjetnica u prvim desetljećima 20. stoljeća u Zagrebu“, na promociji je govorila i dr.sc. Irena Kraševac. Osim što je bila jedna od recenzentica knjige, Kraševac je autorici Dariji Alujević bila i mentorica na njezinom doktorskom radu „Život i djelo kiparice Mile Wod“ iz kojeg je i proizašla ova monografija. Govoreći o Mili Wod, recenzentica se osvrnula i na period koji je kiparica provela u Petrinji.
„Ono kako sam ja doživjela čitajući ovu knjigu, rekla bih da je taj „petrinjski period“ vrijeme jedne jako visoke građanske kulture, kad su se ti mali naši gradovi – ne govorimo o provincijskim gradovima, to nije bila provincija, to su bili mali gradovi koji su imali svoj jedan autohtoni život – svi silno trudili nekom napretku, ali napretku u smislu da se tu odgajaju novi naraštaji u nekom dobro formiranom kulturnom okružju. Petrinja u to vrijeme ima Gimnaziju, ima Učiteljsku školu. Mila Wod predaje likovne predmete. Ona predaje modeliranje, predaje crtanje. Uz to, vodi s tim mladim ljudima i neke radionice. Stalno je angažirana oko tih nekakvih kulturno-umjetničkih događanja i udruga. Dakle, to je bio jedan doista bogat život u kojem se prvo, silno cijenila ta jedna umjetnička i likovna komponenta. S druge strane, cijenili su se ti profesori koji su se toliko angažirali oko tih mladih ljudi da su oni ostali u dubokom sjećanju kasnijih generacija. Tako je i kolegica Alujević još zatekla neke gospođe koje su se sjećale Mile Wod kao njihove profesorice. Ja mislim da je to veliko priznanje sjećati se svojih profesora koji su nam usadili neke vrijednosti, koji su pridonijeli jednoj kvaliteti života zajednice. Doista, jedno veliko priznanje i čast“, kazala je Kraševac.
Mila Wod, kiparica, pjesnikinja, amaterska glumica i etnologinja aktivno je sudjelovala u životu petrinjske sredine. Povezala se naročito s ovdašnjim lončarima, zalažući se za unapređenje lončarskog obrta. Petrinjske žene svojim je primjerom poticala da se izraze kroz primijenjenu umjetnost, izradom različitih rukotvorina.
„Možemo reći da je Mila na neki način bila čak i popularna, jer se zaista davala u svemu. Ona nije bila osoba koja bi ostala zatvorena u svoja četiri zida. Stalno je u Petrinji nastojala poticati ženski ručni rad, lončarstvo, keramičarstvo, dakle te tradicionalne primijenjene umjetnosti i obrte koje je ovdje zatekla. Ona se u tome pronašla i bila je jedna poveznica između, recimo tako, jedne „više umjetnosti“ i tih primijenjenih zanata koje je ovdje zatekla. Čak je na Zagrebačkom zboru, nekadašnjem Zagrebačkom velesajmu, organizirala izložbe petrinjskih rukotvorina. Doista se beskrajno trudila oko te sredine i davala je najviše koliko je mogla“, zaključila je Kraševac.
Sama autorica knjige dr.sc. Darija Alujević kojoj je Mila Wod bila i tema doktorskog rada, otkrila je kako se ova kiparica nije slučajno našla u fokusu njezina znanstvenog interesa. Mila je naime bila prva supruga njezina djeda, također kipara, Viktora Samuela Bernfesta.
„Ovo istraživanje je za mene dijelom bilo i istraživanje moje osobne obiteljske povijesti, a kako sam po profesiji povjesničar umjetnosti, naravno i moj stručni odabir. Nekako sam pokušala i htjela spojiti te dvije strane – profesionalnu i obiteljsku priču. To mi je zapravo na neki način bila i prednost jer su mi bili dostupni materijali koji su sačuvani u obitelji, dakle u obitelji mog rođaka, polubratića Miljenka Bernfesta. S druge strane, odlučila sam joj posvetiti svoje znanstveno istraživanje ne samo iz tih emotivnih razloga, nego iz povijesno-umjetničkih, znanstvenih razloga, jer je važna, jer je imala pionirsku ulogu. Bila je prva akademski školovana kiparica u Hrvatskoj koja je 1911. završila obrazovanje u sklopu prve generacije školovanih kipara na tada tek otvorenoj zagrebačkoj Privremenoj višoj školi za umjetnost i obrt, preteči današnje zagrebačke Akademije likovne umjetnosti. Isto tako je kiparica koja se cijeli svoj radni vijek uspjela baviti kiparstvom, iako nije nužno od toga mogla živjeti. Naravno, ono što je za Petrinju najvažnije je spomenik Stjepanu Radiću. Taj njezin trag stoji i danas, a upravo taj spomenik ju je upisao u povijest kao prvu ženu autoricu jednog javnog spomenika na ovim prostorima.“
Na promociji je autorica razriješila i vječnu nedoumicu oko kiparičina prezimena, čime se pozabavila i u jednom poglavlju svoje knjige. Naime, ljude je često zbunjivalo piše li se Milino prezime s jednim slovom „o“ (Wod) ili sa dva (Wood) i čita li se onda „Vod“ ili „Vud“. Alujević je podsjetila kako je puno ime i prezime kiparice bilo Ljudmila Wodsedalek. Udajom za Viktora Bernfesta uzela je suprugovo prezime koje je zadržala do kraja života. Međutim, na prijedlog koji joj je jednom prilikom dala slikarica Nasta Rojc, svoje je umjetničke radove potpisivala kao Mila Wod. Dakle, kratko i jasno, poručila je autorica, Milino prezime valja pisati onako kako ga je pisala i ona sama – s jednim „o“, a čitati jednostavno „Vod“.
To što je prvo predstavljanje njezine netom objavljene knjige održano baš u Petrinji, za autoricu je imalo poseban emotivan značaj. (Njezina baka po mami, Nada Bernfest, potječe iz obitelji Panac koja je kroz četiri generacije u Petrinji držala ljekarnu „K crnom orlu“. Ljekarna se nalazila pored parka, na Strossmayerovom trgu na broju 19. Zgrada je nažalost potpuno stradala u potresu 2020. godine).
„Osobito mi je bilo dirljivo da se prva promocija odvila upravo ovdje u Petrinji gdje doista postoje ljudi koji se možda ne sjećaju sami, ali unutar njihovih obiteljskih predaja se priča o Mili i dalje prenosi, pa mislim da je to bilo nekako posebno emotivno. A i ta priča o mojoj obitelji, zapravo grani obitelji moje majke – moja baka Nada Panac Bernfest je bila rođena Petrinjka i nekoliko generacija njenih predaka su u Petrinji djelovali kao ljekarnici, tako da mi i zbog toga sve opet ima jednu emotivnu notu“, rekla je na kraju Alujević koja je u Petrinju stigla u društvu svoje majke Renate Bernfest.
Na opsežnom istraživanju i knjizi kojom su ponovno osvijetlili život i djelo prve hrvatske školovane kiparice značajne i za naš grad, autorici i Ogranku Matice hrvatske u Petrinji, zajedno sa zamjenikom župana Mihaelom Jurićem, čestitala je i petrinjska gradonačelnica Magdalena Komes.
„S obzirom na njezin životopis, smatram da nije bilo boljeg događaja za otvaranje ovogodišnjeg Lovrenčeva od promocije ove knjige o našoj, usuđujem se reći, Petrinjki Mili Wod koja je zaista ostavila neizbrisiv trag u Petrinji kao jednom od gradova u kojima je živjela. Ovdje je ona zapravo povezala naše velike dvije tradicije važne za grad – lončarstvo i Petrinju kao „grad učitelja“. Dakle, radila je na školi, ali se bavila i kiparstvom i lončarstvom, odnosno keramikom. Ono što je bitno za povijest i po čemu bi Petrinja zapravo trebala značajnije odjeknuti i na karti Hrvatske je činjenica da je Mila Wod bila prva hrvatska kiparica, a kip Stjepana Radića koji je izradila, prvi javni spomenik jedne žene kiparice. Petrinja je znala cijeniti njezino djelovanje, imenujući po njoj jednu od gradskih ulica. Isto tako, a to je navedeno i u knjizi, Grad Petrinja joj je 1966. godine, potkraj njezina života, uručio Nagradu za dugogodišnji rad u prosvjeti i promicanju likovnog života grada Petrinje. Veseli me što je večeras na promociji bilo zaista puno Petrinjaca, ali i ljudi iz okolnih mjesta koji cijene umjetnost. Čestitam od srca i Vladi Krpanu koji je pokrenuo izdavanje ove knjige i naravno samoj autorici, gospođi Dariji Alujević koja, kako smo čuli, vuče i korijene ovdje iz Petrinje. Pozivam sve da prate i ostale manifestacije tijekom „Lovrenčeva“, odnosno „Ljeta u Petrinji“ i želim svim Petrinjkama i Petrinjcima sretan Dan grada“, poručila je Komes.
Promocija knjige „Mila Wod – prva hrvatska kiparica“ održana je u prostoru Osnovne škole Dragutina Tadijanovića u Petrinji.
U glazbenom dijelu programa nastupile su mlade glazbenice, sopranistica Tena Lončarević i pijanistica Ana Tomšić.
