PETRINJA – Polaganjem cvijeća i paljenjem svijeće kod spomenika Stjepanu Radiću, članovi petrinjskog HSS-a obilježili su ove nedjelje, 8. kolovoza, godišnjicu smrti utemeljitelja svoje stranke.
Stjepan Radić je preminuo na današnji dan – 8. kolovoza 1928. godine od posljedica ranjavanja u atentatu koji je na njega i još nekoliko hrvatskih zastupnika u beogradskoj skupštini 20.lipnja 1928. izveo član Radikalne stranke Puniša Račić. Račić je hicima iz revolvera, osim Stjepana Radića ranio i Ivana Pernara i Ivana Granđu te usmrtio Đuru Basaričeka i Pavla Radića, zastupnike HSS-a. Tijelo Stjepana Radića bilo je položeno na odar u Hrvatskom seljačkom domu u Zagrebu, na Zrinjevcu, gdje mu je narod četiri dana iskazivao posljednju počast. Pokopan je 12. kolovoza 1928. godine u Zagrebu, na Mirogoju. Sprovodu je nazočilo oko 100.000 ljudi.
Nakon jutrošnjeg odavanja počasti Stjepanu Radiću kod spomenika na istoimenom petrinjskom trgu, predsjednik Gradske organizacije HSS-a Petrinja, Miroslav Petračić, podsjećajući na Radićevo ranjavanje u beogradskoj skupštini od čijih je posljedica 49 dana kasnije preminuo, kazao je kako je to bio „strašan pucanj u hrvatski narod i želju da se ima vlastita država“.
„Stjepan Radić bio je veliki političar, Hrvat koji nije mijenjao svoje mišljenje, koji je uvijek bio za samostalnu Hrvatsku, za to da se Hrvatska izgrađuje kao moderna zemlja, da bude dio Europe. Bio je protiv onih koji su ugnjetavali hrvatski narod – kao što je bio protiv mađarske i austrijske, tako je bio i protiv srpske politike koju su vodili vlastodršci u Srbiji, u Jugoslaviji, protiv želje da Hrvatska bude samostalna. Sanjao je tu samostalnu Hrvatsku. Puno je o tome pisao. Svud na svojim skupovima koji su bili nevjerojatno posjećeni, kao nikad poslije nijednom političaru, Radić je pričao o toj želji za formiranjem samostalne Hrvatske. Ovo danas je tužna obljetnica, ali svakako, ja mislim da će uvijek biti ljudi koji će se sjetiti tog velikog hrvatskog političara i da će obilježavati njegove dane“, rekao je doktor Petračić.
U brošuri „Što želimo?“ iz 1902. godine, Stjepan Radić je zapisao: „Kako je s jednim čovjekom, tako je i s cielim narodom. (…) Može narod biti radin i bogat, ali je lud, to jest, nema svijesti narodne, nema narodne sloge i takav narod ne može biti svoj gospodar. A napokon, može narod i sve imati, ali ne zna gospodariti: manje zaradi nego što treba, više troši nego što ima; i takav narod nije svoj”. Jesu li Radićeve riječi i danas aktualne – jesmo li sebi dobri gospodari?
„Ponekad mi se čini, kad gledam sve ovo što se i nama tu dogodilo, da je možda država kao i sve drugo, najljepša i najviše obećava dok se sanja o njoj. Kad ju realiziraš, onda vidiš da država mora raditi, mora i poreze ubirati i pokrenuti i urediti i školstvo i zdravstvo i sudstvo i onda kad si nezadovoljan time, onda si nezadovoljan i državom. Dok si ju sanjao, sve je bilo krasno, lijepo, sanjao si najbolje. Snovi su različiti kod ljudi. Neki su sanjali da će moći raditi. Neki su sanjali da će se realizirati to da mogu biti uspješni radnici, znanstvenici, da će moći raditi u državnim službama. Drugi su možda sanjali da će kad dođe naša država, otvarati usta i da će im pečeni golubovi „letjeti“ u usta. Svatko sanja različito. Tako smo sad i mi, mnogi od nas, suočeni s tim da želimo da država bolje realizira ono zbog čega postoji, pogotovo sadašnja naša slobodna, samostalna hrvatska država. Radić ju je sanjao, ne znam je li imao tu sreću ili nesreću da ju ne doživi, ali ipak na njegovim zamislima, ja mislim je veliki dio države realiziran“, prokomentirao je Petračić kod Radićevog spomenika (koji je za razliku od okolnih zgrada na istoimenom trgu i ulici preživio potres bez vidljivih oštećenja).
Ovaj spomenik, rad hrvatske kiparice Mile Wood nastao 1929. bio je prvi spomenik Stjepanu Radiću, ujedno i prvi hrvatski javni spomenik koji je izradila jedna kiparica.
