PETRINJA – Kad im je lijepo, kad su veseli, Petrinjci pjevaju. Kad im je teško, kad im se srce i grlo stišću od tuge, Petrinjci opet pjevaju. To je u ovome gradu jednostavno tako. Pjevali su nekad davno težaci po petrinjskim poljima i vinogradima, pjevalo se na izletima, pjevalo se ljeti uz Kupu, pjevalo se na privatnim obiteljskim okupljanjima i feštama, na različitim javnim manifestacijama – koncertima, natjecanjima, susretima. Uglavnom, u Petrinji se uvijek muziciralo, uvijek se nešto sviralo, pjevalo ili barem pjevušilo – kako o blagdanima, tako i svagdanima.
Tu omiljenu tradiciju okupljanja i zajedničkog pjevanja, prošle je godine najprije „načela“ epidemija koronavirusa, a onda su se koncem godine dogodili i nesretni potresi: prvi, magnitude 5.0 stupnjeva po Richteru dogodio se prije točno dva mjeseca – 28. prosinca, ujutro u 6.28 sati. Sljedećeg dana, 29. prosinca u 12 sati i 19 minuta dogodio se i onaj razorni od 6,2 prema Richteru. (Koliko ih je od tada još uslijedilo, više i ne brojimo – na one slabije od 3.0 gotovo da više nitko i ne reagira – možda tek konstatacijom: „Evo još jednog!“).
Iako u gradu čiji su dijelovi razoreni do neprepoznatljivosti – u kojem su mnogi stanovnici ostali bez adrese i krova nad glavom, u kojem se obnova još ne nazire, (tek je počelo rušenje teško oštećenih zgrada), ne očekuješ da je nekome još do plesa, pjesme i sviranja, samo mjesec dana nakon razornog potresa, u srcu Petrinje, u gradskom parku na Strossmayerovom šetalištu, plesači Sportskog plesnog kluba Petrinia 29. siječnja zaplesali su bečki valcer. Kako je tada rekla predsjednica „Petrinie“, Natalija Antić Bjelac, htjeli su time poručiti da grad ne čine samo zgrade. „Grad su ljudi“, kazala je. Od tud je i krenula ideja da se svakog 29. dana u mjesecu u 12.19 sati održi neko kulturno događanje „potresu u inat“.
Tako je ove nedjelje, u petrinjskom parku održana manifestacija „Pjesmom, glazbom, plesom u inat“, (kako godina nije prestupna i veljača nema 29 dana, manifestacija je održana 28. u mjesecu).
U organizaciji Pučkog otvorenog učilišta „Hrvatski dom“ Petrinja, u glazbenom su paviljonu, nakon što je zvonik crkve sv. Lovre označio 12 sati i 19 minuta, zasvirali i zapjevali članovi TS-a “Taman”- tamburaške sekcije FA Petrinjčica i KUD-a Hrastovička gora. Pridružio im se i neumorni petrinjski glazbeni veteran Marijan Augustić – Manjuso.
(Prije dolaska u park, članovi KUD-a “Hrastovička gora” su dio svog kulturno-umjetničkog programa izveli i ispred Narodnog doma “Stjepan Radić” u Hrastovici te na Senjaku kod spomenika pukovniku Predragu Matanoviću i suborcima. Nakon parka, nastupili su i na dječjem igralištu u Vatrogasnoj ulici u Petrinji).
„Kao što smo i najavili prošli mjesec, nastavljamo s inicijativom koja je krenula od Plesnog kluba „Petrinia“ i naše kolegice Natalije Antić Bjelac da se svakog 29. u mjesecu obilježi taj kobni trenutak kad nas je zadesila ova tragedija, ovaj potres, ali na način da to učinimo kulturom: „pjesmom, glazbom i plesom u inat“ – kako smo to nazvali – da obilježimo te dane, da dokažemo i sebi i Petrinji i svima u Hrvatskoj i okolici da je kultura i dalje u gradu, da smo tu i mi Petrinjci, da smo malo tvrdoglavi i uporni i da ostajemo u svom gradu, da jednostavno ne želimo otići iz svog grada, da živimo sa svojim gradom – da li kulturom, da li športom – ali tu smo!“, poručio je Milan Herceg, ravnatelj PUO „Hrvatski dom“ Petrinja i voditelj FA „Petrinjčica“.
Inicijativu od početka podržava i petrinjski gradonačelnik Darinko Dumbović.
„Petrinja je grad kulture, tradicije, običaja i u ljudima ovdje živi dobar duh, koji daje nadu, koji daje samopouzdanje. Danas i pjesmom pokazujemo da želimo i možemo više napraviti za grad. Petrinja je kroz povijest imala tu svoju mukotrpnost i ta mukotrpnost se nikad nije artikulirala na način na koji je trebala ustvari biti artikulirana s razine države“, kazao je između ostalog Dumbović,
