PETRINJA – Svojom glazbenom produkcijom, učenici Glazbene škole „Frana Lhotke“ Sisak – Područnog odjeljenja u Petrinji, u prosincu tradicionalno predstavljaju publici svoj rad i napredak koji su ostvarili tijekom polugodišta. Nekima od njih to je prvi javni nastup, pa je i uzbuđenje veliko, kako za male glazbenike tako i za njihovu najvjerniju publiku – mame, tate, djedove, bake, braću, sestre … Ovakve produkcije učenika, u našem se gradu održavaju od 1997. godine, kada je nakon Domovinskog rata obnovljen i rad Glazbene škole u Petrinji.
Njihov trud ove je godine još značajniji, uzme li se u obzir da su prostori Glazbene škole „Frana Lhotke“ i u Sisku i u Petrinji stradali prošle godine u razornom potresu. (U Petrinji je Glazbena škola bila smještena u zgradi Interpretacijskog centra baštine Banovine, gdje su tek prije nekoliko godina pronašli svoj novi dom). Nakon potresa, petrinjskom odjeljenju Glazbene škole u susret je izišla Baptistička crkva u Petrinji koja im je u svojoj zgradi ustupila nekoliko učionica te dodatno uredila veliki kontejner u koji su smjestili dva klavira.
Osim što ovdje održavaju nastavu, u dvorani Baptističke crkve Petrinja održali su i svoju polugodišnju produkciju.
„Ove godine produkcija je organizirana u malo posebnijim uvjetima s obzirom na nesretni potres koji nas je zadesio i s obzirom na COVID 19 kojeg se svi čuvamo. Tome smo se i prilagodili, tako da nismo imali puno točaka, odnosno neki veliki koncert naših učenika. Večeras smo tako imali 13 izvođača na instrumentima: klavir, gitara, klarinet, saksofon, truba i rog. To su inače instrumenti koje već dugo godina podučavamo u Glazbenoj školi i mislim da je program ispao jako dobro. Uglavnom su to učenici od prvog do petog razreda osnovne glazbene škole“, rekao je prof. Milan Schmidt, voditelj Područnog odjeljenja Glazbene škole „Frana Lhotke“ Sisak u Petrinji.
Usprkos svim nedaćama koje su ih snašle, Glazbena škola u Petrinji nije utihnula.
„Bez obzira na potres i ove nedaće koje su nam se dogodile, nije nam se osipao broj učenika. I dalje ih imamo jedan respektabilan broj, negdje između 70 i 80 učenika. Mogu samo reći da nam se, kad imamo testiranja za upis na početku školske godine, uvijek javi duplo više učenika nego što možemo primiti. Dakle, interes postoji. Sad smo tu, u prostoru koji smo dobili od Baptističke crkve dok nam se ne uredi naš stari prostor ili ćemo dobiti novi – to se još ne zna. Uglavnom, ovdje smo odlično prihvaćeni i programe održavamo sasvim normalno, kao i u školi u kojoj smo bili prije potresa. Nastava se odvija kao što se odvijala i prije, tako da nemamo nekakvih većih problema“, kaže prof. Schmidt.
Što su tijekom polugodišta naučili,vrijedno vježbajući uz svesrdnu pomoć svojih nastavnika, ove su srijede svojim nastupima pokazali: Mia Bernić (klarinet,1. razred), Petra Bjelopavlović (klavir,1. razred), Paola Pentek (saksofon,1. razred), Lucija Čizmar (rog, 1. razred), Tomo Pereković (klavir, 1. razred), Anja Denić (rog, 1. razred), Katja Beriša (saksofon, 2. razred), Jakov Benčak (gitara, 3. razred), Sofia Licitar (klavir, 3. razred), Lana Fačko (gitara, 3. razred), Matej Ferčić (saksofon, 4. razred), Elim Eliab Špičak (gitara, 4. razred) i Ivan Goga (truba, 4. razred).
Za nastup su ih pripremali njihovi nastavnici: Juran Strmecky, Robert James Hudulin, Veronika Kapović, Milan Schmidt, Denis Martinuš, Vlatko Šporčić i Katarina Mandić, koja je ovom prilikom bila i korepetitorica.
Sretan što njihov prostor služi i za ovakve svrhe, bio je i pastor Baptističke crkve Petrinja, Timothy Ivan Špičak koji je za sve izvođače pripremio i male darove.
„Nakon potresa kad je bilo očito da su stradale mnoge zgrade, naša zgrada koja je protupotresno građena dobila je „bijelu“ naljepnicu i mi smo razmišljali na koji način služiti gradu, što napraviti. Kako jako volimo mlade, djecu, a i inače je glazba u životu crkve jako važna, tako smo odlučili skromno ponuditi dio našeg prostora na korištenje Glazbenoj školi. Nismo znali hoće li prihvatiti ili ne, ali s profesorom Schmidtom, pa i s ravnateljem, jako smo lijepo razgovarali i tako je to nekako počelo, malo bojažljivo, ali evo, sad je ovo nažalost već druga školska godina, ali drago nam je. Sretni smo da ustvari ova zgrada služi jednoj novoj generaciji i trebamo to zadržati u Petrinji, na neki način pokazati toplinu i da tu ima života, jer ako svi odu iz Petrinje – što će se dogoditi? A mi vjerujemo da će ljudi tu ostati i to je jedan od poticaja”.
“Ove godine smo uspjeli nabaviti još jedan dupli kontejner za klavirsku učionicu, s obzirom da nam u podrumske prostorije klaviri ne mogu ući. Sad smo nešto uspjeli napraviti, zahvalni Bogu da na neki način ispunjavamo neku misiju u ovom gradu, jer želimo dobro za ljude, za djecu, za mladost“, kazao je pastor Špičak.
