PETRINJA – U utorak, 5. prosinca 2023. u Petrinji, u prostoru Osnovne škole Mate Lovraka, svoj prvi roman „Osobne priče i avanture jedne inamorane cure“ publici je predstavila Maja Latinčić.
Maja je 23-godišnja djevojka, rođena 3. studenog 2003. godine u Zagrebu. Živi u Petrinji, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Danas je studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu na kojem studira španjolski i talijanski jezik s književnošću. Ova komunikativna, duhovita djevojka vedrog duha je i veliki životni borac. Zbog dijagnoze cerebralne paralize svoje svakodnevne obveze obavlja u invalidskim kolicima, no uz veliku podršku svoje obitelji, asistenata,učitelja, profesora i prijatelja iz Udruge osoba s invaliditetom SMŽ, nikada nije dozvolila da ju ta činjenica ograničava na putu ostvarenja njezinih snova. Jedan od tih snova bio je napisati i objaviti roman. A što Maja zamisli, to odvažna Maja hrabro i ostvari.
Pisanjem i kreativnim izražavanjem bavi se još od svoje šeste godine. Pisati je počela na poticaj logopedice Udruge osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije čija je članica od 2006. godine. U izdanju ove Udruge, 2010. godine objavljena je i prva Majina slikovnica „Radosne slike i slova ima mala kuća ova“, u kojoj su, uz njezine radove, objavljeni i radovi drugih članova UOSI SMŽ. U izdanju ove Udruge, sada je objavljen i njezin prvi roman „Osobne priče i avanture jedne inamorane cure“.
Roman je namijenjen djeci i mladima, a radi se o dogodovštinama i svakodnevici 16-godišnje djevojke Doris koja vodi svoj dnevnik. Dnevnik je za nju neka vrsta sigurnog utočišta kojem se s velikom radošću vraća, kako u sretnim, tako i u tužnim trenucima života. U njemu pronalazi utjehu i vjernog prijatelja kojem može povjeriti sve tajne koje krije njezina mlada duša, pogotovo one o Marku, njezinoj najvećoj ljubavi. Iako njihova ljubav nailazi na brojne prepreke i kušnje, Doris i Marko uvijek pronalaze način da se ponovno vrate jedno drugom.
„Inamorana znači zaljubljena, a odabrala sam baš motiv zaljubljenosti kao bijeg u moj vlastiti svijet – to je svijet mašte, jer knjiga je nastala za vrijeme korone, kad je moj grad još trpio i posljedice potresa. Knjiga je bila moj način da nekako uplovim u taj vlastiti svijet gdje više nema problema. Ime Doris – vi svi koji me dobro znate, pretpostavljate zašto sam baš njega odabrala. Ja vam to danas namjerno neću otkriti, nego ću to ostaviti svačijoj interpretaciji ponaosob. Što se tiče Dorisinih prijatelja, za jednu njezinu prijateljicu sam odabrala ime Magdalena. To je ime moje bivše asistentice koja mi je pomogla u stvaranju cijelog ovog romana, pa sam na taj način htjela i njoj zahvaliti“, ispričala je na promociji Maja Latinčić o svom romanu prvijencu.
Radnja njezina romana smještena je u Splitu, 80-ih godina prošlog stoljeća.
„Knjiga je na neki način posvećena gradu Splitu u kojemu se za mene dogodila najljepša stvar u životu, ali ipak o tome neću sad tako javno, to neka ostane privatno. Uglavnom, to je grad koji mi je dao najviše veselja u životu, a upravo to veselje sam htjela pretočiti u knjigu. Srca sam ispunjena i moja poruka je da svi, bez obzira koliko god godina imali, trebamo ostati iskreni i zaigrani kao djeca“.
Otkrila je Maja i što je za nju značilo pisanje ove knjige: „Kako se Doris zaljubila u Marka, tako sam se i ja zaljubila u ovaj svoj roman i uživala u svakoj njegovoj stranici. On je na neki način postao moje vlastito „dijete“ za koje nikad nisam mislila da će se roditi u obliku knjige, ali evo „rodilo se“ i zbog toga sam iznimno ponosna i na sebe, a i na sve ove drage ljude koji su mi pomogli u stvaranju mog svijeta, pa evo – hvala vam. Ja želim da svi vi nađete neko mjesto u koje se možete „sakriti“, u koje možete „pobjeći“ i u kojem možete biti svoji. To je za mene pisanje. Hvala vam svima koji ćete uživati u tom mom svijetu mašte. Nadam se da će vam se svidjeti“, poručila je mlada autorica.
Interes publike za prvi roman Maje Latinčić bio je popriličan. Među ljubiteljima pisane riječi koji su nazočili promociji, u publici su bili i brojni Majini prijatelji – kolegice s faksa, prijatelji iz Udruge osoba s invaliditetom SMŽ, njezini učitelji, profesori, asistenti i mnogi drugi koji ju poznaju, vole i cijene.
U toploj, prisnoj atmosferi, punoj pozitivne energije, o autorici i njezinoj knjizi emotivno su govorili njezini nekadašnji učitelji i asistenti, suradnici i prijatelji. Ankica Krnjajić Magdić, sadašnja ravnateljica Osnovne škole „Mate Lovraka“ koju je Maja pohađala, bila je tada njezina učiteljica hrvatskog jezika i književnosti.
„Ja sam Maju upoznala prije 12 godina, u njezinom 5. razredu i moram priznati da, kada sam u zaduženje dobila da ću predavati Maji hrvatski, tri noći nisam spavala. Nisam se dobro osjećala, zato što sam mislila da se neću moći nositi s poteškoćama koje Maja ima. Nisam bila dovoljno upućena kakva je Maja osoba, kakve su njezine sposobnosti. A onda je tu još bio i asistent – nama u to vrijeme možda nekakva nepoznata osoba, za koju smo imali osjećaj da će promatrati naš rad. Zapravo, pokazalo se da je asistent bio i meni i Maji „desna ruka“. Već nakon dva-tri sata hrvatskog jezika, shvatila sam da je Maja pravi Božji dar svakom učitelju. Maja koja je elokventna, željna znanja, puna životne radosti. Ono dijete koje, kad postavite pitanje i cijeli razred šuti i svi gledaju dolje, uvijek zna odgovor. Maja je ta koja uvijek ima napisanu zadaću, koja je uvijek spremna na odgovaranje i stvarno želite imati jedno takvo dijete uza se. Kako smo se upoznavali i pisali školske zadaće i sastavke, shvatila sam koliko Maja ima dara za pisanje. Malo-pomalo uključila se i u rad naše novinarske skupine i postala urednica našeg školskog lista „Lovrek“. Redovito je sudjelovala i na županijskom „Lidranu“. Nekoliko je puta bila predložena i za državnu razinu, ali nas nisu zvali. Sad vam mogu reći da je to bila jedna velika greška, jer mnogi književnici koji sjede u povjerenstvima za „Lidrano“, sigurno na promocijama svojih knjiga nemaju ovoliko ljudi koliko ima Maja“, rekla je Ankica Krnjajić Magdić.
„Kao prosvjetni djelatnik uistinu mogu reći da je dar u školi imati jednu ovakvu Maju. Jednu Maju koja odiše takvom pozitivom, takvom radošću, koja je beskrajno vrijedna, beskrajno uporna. Kao majka jedne djevojčice, voljela bih da i moje dijete bude tako vrijedno i uporno kao što je Maja i da bude tako uspješna. Čestitam ti na tvom romanu i nadam se da je ovo tek prvi u nizu“, poručila je Maji njezina nekadašnja učiteljica.
Potaknulo je to i Maju da se prisjeti svojih školskih dana: „Što se tiče mojih školskih dana, bili su ispunjeni i suzama i smijehom i plačem i zadovoljstvom. Ja sam ovdje u školi prošla od najsretnijih do najtužnijih dana. Ova škola je toliko obilježila moj život, ali još više su ga obilježili ljudi poput moje drage profesorice Ankice i moje sveprisutne, mog „štita“, moje „tete“ Antonije koja se toliko godina borila za mene. Znam da ne bih bila ovakva djevojka kao što sam sad, da nije bilo upornosti moje tete Antonije, tako da joj se ovim putem jako zahvaljujem. Zahvaljujem također i cijeloj školi koja mi je za vrijeme čitavog mog školovanja pružila podršku. I asistenti, kao i nastavnici, uvijek su imali sluha za mene i uvijek kad bih nešto i pogriješila ili kad bih bila tužna, oni bi s mojom tetom Antonijom pomogli da ja opet „stanem na noge“. Znam da je to metaforički, ali ja sam se ovdje u školi osjećala kao u jednoj mojoj velikoj kući gdje smo svi obitelj. Tu moram istaknuti i moje profesore od 5. do 8. razreda koji su mi svi do jednog, na svoj način, pružali podršku, kao i moji kolege iz bivšeg razreda. Stvarno, oni su mi pokazali da je najvažnije da ljudi imaju veliko srce, želju i volju i onda se sve poteškoće savladaju“, kazala je Maja.
Radost i ponos zbog promocije Majina prvog romana nije skrivala ni spomenuta „teta“Antonija Ćosić, edukacijska rehabilitatorica.
„Prije dva dana obilježili smo Međunarodni dan osoba s invaliditetom i mnogo je još uvijek prepreka i predrasuda u našem društvu. No, ja kao edukacijski rehabilitator imam zaista tu privilegiju upoznati jako puno djece i roditelja koji razbijaju te predrasude. Zbog toga sam posebno radosna što i večeras razbijamo te predrasude, družeći se s ovom predivnom, uspješnom mladom ženom. Kakav je zvuk razbijanja predrasuda? Večeras je to zvuk listanja stranica knjige, smijeha i aplauza, bogatstva riječi i osjećaja koje ćemo sažeti u ovih sat-dva, a koje će odzvanjati negdje u nama još dugo i obogatit će nas zauvijek. Hvala ti Majo na tome. Puno je nas učitelja ovdje. Međutim, došlo je vrijeme kada mi možemo učiti od tebe – o upornosti, o predanosti onome što voliš, o snazi duha, uma, vjere. O tome kako nas prepreke ne trebaju sputavati, nego inspirirati. O tome kako je putovanje uzbrdo uvijek teže, ali je zato pogled ljepši i širi“, kazala je Ćosić.
Prisjetila se kako je Maju upoznala 2008. godine, kada se zaposlila u Osnovnoj školi Mate Lovraka. Nastojala je, kaže, sva svoja znanja, vještine i kompetencije usmjeriti da joj pomogne da bude što uspješnija: „Da pokažemo i dokažemo i sebi i drugima da ti to možeš, da je ovdje tvoje mjesto pod suncem i da ne postoji kalup koji ti pristaje. Jer ti si rođena da izlaziš iz okvira, da otkrivaš nove staze i utireš nove puteve. Baš kao što u pjesmi kaže Tin Ujević, „za let si dušo stvorena.“ I uspjela si. Iz godine u godinu, bila si jedna od najboljih učenika u našoj školi, uspješno upisala i završila gimnaziju, položila državnu maturu, a sada si studentica i spisateljica. Toliko sam ponosna na tebe… Kada se pogubim u ovom svijetu materijalizma gdje je mnogo ljudi, a sve manje ljudskosti, ti me podsjetiš koliko je život zapravo jednostavan kad ga ispuniš onima i onim što voliš. A ja volim tebe i počašćena sam što sam dio tvog života. Neka ova knjiga bude samo jedna u nizu i neka ti otvori put za sve buduće uspjehe. Ja vjerujem u tebe. Čuvaj zauvijek u sebi tu „inamoranu“ curu zaljubljenu život“, poručila je svojoj Maji njezina „teta“ Antonija.
Svoja pozitivna iskustva o suradnji i prijateljstvu s Majom, podijelila je i njezina logopedinja Natalija iz Udruge osoba s invaliditetom SMŽ koja ju je prva potaknula na pisanje.
„Ja se ne osjećam zaslužnom, jer Maja je ta iz koje je talent jednostavno izlazio, a ja sam bila samo „prstić“ koji je to zapisivao na računalu“, kazala je Natalija.
Maju je na promociji podržala i njezina velika prijateljica i imenjakinja Maja Jurina koja je također bila jedan od „kotačića“ koji je financijski pomogao u nastajanju ove knjige. Njih dvije spojila je ljubav prema glazbi Doris Dragović koja im puni „baterije“. (Obje su veliki fanovi Doris i zapravo su se i upoznale preko njezine „fun“ stranice).
„Imati Maju u životu veliko je bogatstvo. Hvala ti Majo što si u mom životu“, kazala je Jurina koju Maja zove i svojom „velikom sestrom“.
Jedna od Majinih suradnica na njezinom prvom romanu bila je i Kristina Grdić, koja je napravila grafički dizajn i prijelom knjige.
„Bila si mi uzor i inspiracija. Za tebe stvarno vrijedi ona izreka „gdje ima volje ima i načina“, rekla je Grdić.
Roman Maje Latinčić „Osobne priče i avanture jedne inamorane cure“ objavljen je u nakladi Udruge osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije koja ove godine slavi svoju 20. obljetnicu. Grafička priprema za tisak sufinancirana je sredstvima proračuna Grada Petrinje, u čije ime je promociji nazočila Ana Aleksić Pezelj, pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti i imovinu. Zahvaljujući podršci Grada, knjiga će biti objavljena i u elektronskom izdanju na web stranici UOSI SMŽ. Kako im je želja predstaviti knjigu i izvan Petrinje, u Udruzi se nadaju da će pronaći i druge izvore financiranja za dodatni tisak, kazala je izvršna direktorica UOSI SMŽ, Snježana Tomašević.
„Kad nam se Maja obratila s idejom da bi voljela izdati svoj roman u sklopu Udruge, mi smo zaista pokušali naći način kako da to isfinanciramo, jer znate svi da se udruge financiraju projektno, tako da smo cijelo vrijeme tražili priliku gdje bismo to prijavili. Naravno, kao kad kamen bacite u vodu, onda se šire valovi. Upravo tako bilo je i s Majom. Ona je bila taj kamenčić i krugovi dobre volje su se samo širili. Čim smo to prijavili Gradu Petrinji, odmah smo dobili odobrenje. Istina, to nije bio iznos koji smo ciljali, pa smo se zato odlučili prvo na elektronsku verziju, ali onda su se ti „krugovi“ dalje širili, tako da su i drugi prepoznali dobre vibracije, pa su se našla i sredstva za tisak. Vjerujemo da će se taj „krug“ još malo proširiti, da će biti još dotiska, da se zaista ostvare Majine želje za promocijom i u Splitu i u Zagrebu i u mnogim drugim gradovima. Zaista nam je drago da je Maja članica upravo naše Udruge. I ne samo članica, ona je i delegat Skupštine naše Udruge. Ona ima jako puno uloga, a ovu večerašnju, ulogu spisateljice, zaista punim srcem pozdravljamo. Realno, osvrnimo se oko sebe – tko je od nas izdao roman? Ona je dokaz da nikakva ograničenja ne postoje kad imate dobru volju i veliko srce u onom što želite ostvariti“, rekla je Tomašević.
Predstavljanje knjige moderirala je Aleksandra Milković voditeljica za odnose s javnošću, informiranje i komunikaciju s članovima i stručnom službom UOSI SMŽ. S Majom ju, kaže, osim suradnje kroz Udrugu, veže dugogodišnje prijateljstvo.
„Što još reći o Maji? Maja je dokaz da osobe s invaliditetom nemaju neke „posebne“ potrebe, kako ih često nazivaju, nego one osnovne ljudske potrebe, kao što su potreba za ljubavlju, podrškom, prihvaćanjem. Maja je dokaz da osobe s invaliditetom mogu biti kreativne, korisne društvu i ravnopravne s ostalima i ona to nama svima, od djetinjstva, pokazuje i dokazuje. Tko zna, možda je upravo i njezinu osobnost formirao njezin invaliditet. Nije nama problem živjeti s nama. Problem nam je živjeti s drugim ljudima, s njihovim stavovima, nerazumijevanjem i predrasudama i našim osjećajem da smo im teški. Maja i danas ovim činom pokazuje da je bolja od mnogih drugih koji nemaju nikakve „posebne“ potrebe. I ono što bih na kraju rekla je to da je Maja ovim romanom ostavila dio sebe za budućnost“, rekla je Milković koju je Maja nazvala svojom „suučesnicom” u stvaranju knjige.
„Sretna sam što ste večeras sa mnom i što skupa sa mnom sanjate moj san. Nadam se da će moj roman biti poticaj, inspiracija i drugim osobama s invaliditetom da uvijek daju sve najbolje od sebe. Možda oni sami nekad i ne misle tako, ali svi smo mi vrijedni članovi života, samo dopustite da vam to pokažemo“, poručila je na kraju promocije Maja Latinčić.
Zahvalila je još jednom svima koji su joj pomogli u realizaciji knjige – prijateljici Maji Jurini, Aleksandri Milković i prijateljima iz UOSI SMŽ koji su joj, kako kaže, bili „vjetar u leđa“ u objavljivanju knjige, svojoj srednjoškolskoj profesorici hrvatskog Ozani Krovinović Šalić koja joj je knjigu lektorirala, Krstini Grdić koja je zaslužna za grafički dizajn naslovnice i cijele knjige na kojoj je danonoćno radila iako je i sama majka dječaka s invaliditetom, Magdaleni Dvorneković, svojoj bivšoj asistentici koja je knjigu ilustrirala i koja je s njom istraživala Split – od kvartova do splitskih autobusa, kao i svima drugima koji su imali sluha za izdavanje njezinog romana.
Još jednom lijepom gestom, Maja je na kraju iznenadila publiku. Kako je njezina knjiga tiskana zahvaljujući donacijama, svima koji su htjeli darovala je primjerak svog romana, sročivši za svakog i lijepu posvetu koju je u knjigu zapisala njezina sadašnja asistentica. Umjesto kupnje knjige, oni koji su željeli, mogli su ostaviti svoj dobrotvorni prilog za Udrugu osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije.
Nakon promocije, uslijedile su i čestitke i zajedničko fotografiranje. Majin stol ubrzo je bio zatrpan buketima cvijeća, a uz čestitke na prvoj objavljenoj knjizi, mnogi su mladoj spisateljici poželjeli puno sreće u daljnjem pisanju i studiranju, u ljubavi, prijateljstvu i općenito u životu. Naravno, uz želju da se uskoro vidimo i na promociji njezinog idućeg romana.
Inače, promocija je održana na Međunarodni dan volontera, što je ujedno bila i svojevrsna zahvala svima njima.
