PETRINJA – Petrinjska gradonačelnica Magdalena Komes, zajedno s pročelnicom gradskog Upravnog odjela za društvene djelatnosti i imovinu grada Anom Aleksić Pezelj, održala je danas u gradskoj upravi prijam za mladog petrinjskog pjesnika, glumca i glazbenika Vida Bešlića kako bi mu čestitala na nagradi “Goran za mlade pjesnike” koju je osvojio na ovogodišnjem jubilarnom, 60. „Goranovom proljeću“.
„Goranovo proljeće“, najznačajnija je i jedna od najdugovječnijih hrvatskih pjesničkih manifestacija u sklopu koje se dodjeljuju tri pjesničke nagrade: Goranov vijenac za ukupni doprinos hrvatskom pjesništvu (od 2019. kada je promijenjen format, dodjeljuje se svake druge godine); Nagrada Ivan Goran Kovačić za najbolju pjesničku knjigu i nagrada Goran za mlade pjesnike za najbolji rukopis autorice ili autora mlađih od 30 godina. Nagradu Ivan Goran Kovačić za najbolju pjesničku knjigu ove je godine osvojio Senko Karuza za knjigu „Nestajanje“, dok je nagradu Goran za mlade pjesnike, jednoglasnom odlukom žirija osvojio upravo Vid Bešlić za svoj rukopis pjesama u prozi naslovljen „Ektoplazma“.
„Dragi Vide, hvala što si se odazvao našem pozivu. Upoznati smo s tim da si ovogodišnji dobitnik nagrade Goran za mlade pjesnike i na tome ti od srca čestitam u svoje osobno i ime svih mojih suradnika. Čestitam ti na nagradi koju ti je žiri jednoglasno dodijelio za rukopis „Ektoplazma“ u kojem si pisao o svojoj Banovini, o potresu, o svemu onom što je Petrinja kao tvoj rodni grad prošla. Pratimo tvoj rad. Znam da si umjetnička duša, da voliš i glazbu i poeziju, da sviraš nekoliko instrumenata. Želim ti puno uspjeha u daljnjem radu i drago mi je da ti je jedan od uzora i „naše gore list“ Monika Herceg koja često posjećuje ovo naše područje, iako ne živi više ovdje. Nadam se da ćeš i po tom pitanju pratiti njezine stope“, rekla je Komes.
Zahvalivši na prijmu, Vid je u razgovoru s gradonačelnicom otkrio kako je nagrađena „Ektoplazma“ nastajala.
„Ektoplazma je rukopis koji je nastao nakon potresa, koji se samo gomilao i nakupljao. Ektoplazma je rukopis o gubitku prvenstveno, jer kroz odrastanje imao sam mnogo gubitaka, pa i gubitak uske obitelji. Isto tako jedna od glavnih tema je rat, Domovinski rat koji je ostavio neizbrisive posljedice na ovo područje, na ove ljude i na mlade generacije poput mene. Ja nisam doživio rat, ali sam ga osjećao i to je fascinantno kako se te traume prenose s čovjeka na čovjeka. Moja majka je doživjela rat, ali isto tako sam ga i ja doživio, živeći s njom“, ispričao je.
Iako progovara o tragičnoj sudbini prostora Banovine i njezinih ljudi, „Ektoplazma“ nudi i tračak nade.
„Prije potresa pisao sam o krajoliku, o području oko Petrinje, samoj Petrinji, ali nakon potresa pronašao sam ono čime bih se htio baviti, a to je taj tragični prostor, ti naši tragični junaci, Petrinjci koji su zarobljeni u toj tragičnoj sudbini. Ali isto tako u rukopisu ima trunak nade, zato što sama ta kršćanska tradicija u kojoj sam odrastao i koja je dio mene i ne mogu je, ni da želim, obrisati – jer da sam rođen u Kini, vjerojatno bih bio budist ili što god, ali da – taj rukopis je dijelom i kršćanska poezija, taj rukopis je kontakt s onostranim, s Bogom, sa što god to bilo iznad nas i razgovor s pokojnicima. Ektoplazma završava ne kao klasična antička tragedija koja uvijek završava tragično, nego ima u sebi i tu trunku spasenja koje je odlika kršćanstva.“
Vid se poezijom „zarazio“ već u djetinjstvu, najprije u krugu svoje obitelji, a onda i kroz školovanje.
„Moj djed je pisao poeziju i njegov veliki prijatelj Josip Stanios iz Križa je isto tako k nama dolazio pa bi čitao, a onda i kroz školu, kroz vrhunske profesore kao što je Lidija Čakarić koja je u meni poticala ljubav za pisanje i kreativu, za dramsku umjetnost. Sve se svodi na tu ljubav. Koliko mi dajemo, toliko ćemo i dobiti nazad i od mladih generacija i od ljudi koji se možda nama boje pružiti ljubav, a mi im pomognemo da maknu taj oklop i da se prepuste“.
Među svojim pjesničkim uzorima, ističe Miroslava Kirina i Moniku Herceg, petrinjske pjesnike koji su prije njega osvajali nagradu Goran za mlade pjesnike (Miroslav Kirin 1989. godine; Monika Herceg 2017.): „Prije svega moram zahvaliti Miroslavu Kirinu i Moniki Herceg, jer oni su bili moja najveća inspiracija u stvaralaštvu“, kaže Vid.
Nagradu Goran za mlade pjesnike koja mu je uručena 21. ožujka, na prvi dan proljeća i Goranov rođendan, posvetio je, kako je tada emotivno rekao, „svojem gradu, svim ljudima u njemu i svom preminulom ocu“.
„Nakon te zbirke – jer kad uđeš u tekst, ti to pišeš i pišeš i tek kad vidiš taj cjeloviti rukopis, svoja promišljanja – to je kao jedan dnevnik i tek tad shvatiš kroz što si prošao, što je sve bilo, što se izdogađalo. I onda ti bude teško. Kad su mi javili da sam dobio Goranovu nagradu, ja sam plakao cijeli dan, pa i na dodjeli. To smo vam mi glumci, emotivci, ali to nas čini ljudima i bliže Bogu“, kaže Vid koji studira glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
Veseli ga što će njegova „Ektoplazma“ uskoro biti objavljena u nakladi Goranovog proljeća: „Do 1. lipnja moram predati cjeloviti rukopis. Ovo ljeto knjiga će biti tiskana i nadam se u 9. mjesecu njezinoj promociji u Petrinji“.
Kao poticaj za daljnje stvaralaštvo i u znak zahvalnosti što svojim radom i uspjehom na pozitivan način promiče i ime grada Petrinje, gradonačelnica je Vidu uručila simbolični ček na iznos od 400 eura.
Mladog je umjetnika upoznala i s aktivnostima vezanim za budući Centar za mlade u Petrinji koji bi pružao potreban prostor i mladima koji žele kreativno stvarati u različitim područjima. Pozvala ga je da se i sam uključi svojim prijedlozima u osmišljavanje sadržaja budućeg Centra.
