PETRINJA – Street art festival “Boje solidarnosti” u organizaciji Zaklade SOLIDARNA, Udruge IKS, platforme Graffiti na gradele, Montessori Grupe te Atlantic Grupe održan je ove subote u Petrinji, Jabukovcu i Glini.
„Boje solidarnosti“ je street art festival koji je zapravo vrhunac aktivnosti koje radimo na području Gline, Petrinje i Jabukovca zadnjih mjesec dana. Naime, kao što većina već zna, Zaklada Solidarna od prvog dana potresa je aktivna na poslovima obnove, raznorazne pomoći stradalnicima potresa i zapravo neki naš dugoročni cilj je pomoći s održivosti i oporavkom upravo ovog kraja. Ovo je jedna od aktivnosti koje idu u tom smjeru oporavka“, rekla je Karla Pudar, programska voditeljica Zaklade Solidarna.
Samom festivalu, kaže, prethodile su grafiterske radionice: „Krenuli smo s radionicama za učenike osnovne i srednje škole koje smo radili u suradnji s troje umjetnika. To su graffiti umjetnici Leon GSK i Mane Mei te akademska umjetnica Agata Lučić. Oni su provodili radionice u Glini, Petrinji i Jabukovcu s učenicima osnovnih i srednjih škola koji su rezultirali graffiti muralima. Danas, dio tih murala ćemo vidjeti u šetnji gradom, a isto tako svi ti polaznici će doći ovdje u Petrinju i oslikati „zid solidarnosti“ svojim radovima. Paralelno, Lunar, jedan od najvećih graffiti umjetnika hrvatske umjetničke scene oslikava jedan od zidova ovdje u dvorištu Udruge IKS u Petrinji“, objasnila je Pudar.
Osim u Petrinji, festival ulične umjetnosti „Boje solidarnosti“ odvijao se danas na još dvije lokacije: „Paralelno s aktivnostima u Petrinji, Chez oslikava zid u Glini koji ćemo vidjeti u poslijepodnevnim satima, a između toga ćemo stati i u Jabukovcu i otvoriti mural koji je već gotov, a koji je Agata Lučić napravila s učenicima Osnovne škole Jabukovac u zadnjih tjedan dana. Zajedničkim snagama prvo su razvijali ideju skice na temu zajedničkog doma, zajednice, zapravo sigurnosti koju nam ona pruža i onda su zajedničkim snagama tu skicu prenijeli na zid i završili mural koji je uistinu velik i impresivan. Nadam se da će ljudi koji dođu i koji budu u sljedeće vrijeme prolazili kroz Jabukovac, vidjeti mural, da će zastati i da će im se svidjeti“.
Festivalom su, kaže Pudar, željeli obogatiti kulturni život i javni prostor područja pogođenog potresom, donijeti malo boje i živosti mladima ovog područja te ih potaknuti da se povežu i kreativno izraze.
„Negdje nam je bila ideja da unesemo malo boja u ove, nažalost, još uvijek neizgrađene krajolike. Nadamo se da će se obnova ubrzati, jer to je ipak primarno na ovom kraju, a do tada pokušali smo dati, pogotovo ovim ranjivim skupinama poput recimo mladeži, djece, neku aktivnost da im malo razvedri dane, da im unesemo malo boje u svakodnevni život, ali i da ih kroz taj princip kreativnosti naučimo i što to znači odgovorno i kreativno pristupati javnom prostoru, kako zapravo možemo oplemeniti svoju zajednicu umjetničkim radovima.“
Zaklada Solidarna ovaj je Festival organizirala u suradnji sa svojim partnerima te uz podršku gradova Petrinje i Gline.
„Jako mi je drago da je ovaj projekt, uz partnerstvo s Udrugom IKS, podržala Montessori Grupa koja promiče Montessori pedagogiju koja se bazira upravo na razvijanju dječjih kompetencija kroz različite principe, između ostalog kroz kreativnost koja nam, pogotovo u trenucima krize, može pružiti taj jedan osjećaj osnaživanja i samopouzdanja koji nam je svima prijeko potreban. Uz Montessori Grupu tu je bila i Atlantic Grupa, naši stalni donatori kojima isto naravno zahvaljujemo. Festival i cijeli program Boje solidarnosti zapravo je prvi u nizu programa koje ćemo raditi na području Sisačko-moslavačke županije povodom, kao što sam rekla, tog nekog kreativnog oporavka i jako nam je drago što su cijeli program podržali i Grad Petrinja i Grad Glina, tako da je festival „Boje solidarnosti“ zapravo pod pokroviteljstvom gradova. Drago nam je kada gradonačelnice i gradonačelnici prepoznaju važnost ovakvih projekata“, rekla je programska voditeljica Zaklade Solidarna, Karla Pudar.
Street art festival „Boje solidarnosti“ u Petrinji je, oslikavanjem kontejnera u dvorištu Udruge IKS u Turkulinovoj 9, otvorio umjetnik Lunar, grafički dizajner i jedan od najpoznatijih hrvatskih grafitera. Street art festivali njemu su poznat teren.
„Da sudjelovao sam i prije u razno-raznim aktivnostima. Mi smo k’o nekakav putujući, neću reći cirkus, ali neko putujuće šarenilo, veselje, koje ima nekakvu misiju pronositi sreću, veselje, nekakve vedre note širom svijeta“, kaže Lunar.
On sam „zarazio“ se street artom još u osnovnoj školi: „Moja inicijacija je zapravo krenula davno, još krajem 80-ih kad sam završavao osnovnu školu. Ne mogu sad točno reći je li to bio posjet Berlinu, jesu li to bili spotovi, filmovi, jesu li to bili hip hop kultura i muzika, to je jednostavno bio sukus svega toga i došlo je do toga da ja otkrijem sprej kao medij. U jednom momentu sam to prenio na nekakav veći okomiti format, vertikalni i zapravo tu se počela događati ta magija – ja sam to doživio kao nešto fenomenalno. Sve crteže koje sam radio na horizontalnoj podlozi, na papirima, blokovima, bilježnicama su prešle u nekakvu veću formu i malo samo dok čovjek dobije nekakav osjećaj prenošenja proporcija, shvati da je to zapravo jedno područje, jedan teren koji pruža neslućene mogućnosti igre, zabave, razvoja i razonode, a kako se kroz godine pokazalo i upoznavanja svijeta, različitih kultura i ljudi“.
Još dok su se na kontejneru nazirali tek obrisi budućeg murala, Lunar nam je otkrio kakvu je ideju osmislio: „To je nekakva gesta prijateljstva, nekakva dva zagrljena mačka koji su u kontekstu nekakve šume. Šuma u mojim radovima obično predstavlja neki habitat, nekakav biotop, neko stanište, što šuma zapravo i je – ona pruža dom mnogim vrstama. Mačke su nekakvi likovi koje relativno često koristim u svojim radovima, koji uglavnom imaju potrebu prenošenja pozitivne emocije – u mojim radovima nećete ih vidjeti da se mršte, da se deru, da se tuku. Uglavnom ćete ih vidjeti da su nasmiješene, da su zagrljene, da su vesele i to je nešto što zapravo nesvjesno svaki crtač crta sam sebe – kako se sam ponaša, to prenosi podsvjesno na svoje likove. Sjećam se slike Walta Disneya na kojoj se gleda u ogledalu, smije se i crta Mickeya Mousea koji se isto tako smije. Tako da to nije bez veze, to sve nešto dolazi subliminalno iz duše, iz ruke i manifestira se onda na površini koju čovjek uzme za oslikavanje“.
Dok je pod Lunarovim spretnim rukama, na sivom kontejneru naočigled izranjao veliki, šareni mural, u dvorište IKS-a pristizalo je sve više djece i mladih koji su se i sami željeli okušati u crtanju grafita i murala.
Za njih je organizirana street art radionica pod vodstvom Leona GSK, još jednog poznatog hrvatskog graffiti umjetnika.
Zajedničkim snagama, oronuli, polusrušeni zid u IKS-ovom dvorištu, oživjeli su bojama u spreju i pretvorili ga u „zid solidarnosti“.
Radionice crtanja za najmlađe sudionike, vodila su djeca koja su kroz likovni angažman aktivno sudjelovala na radionicama održanim ususret festivalu Boje solidarnosti.
Osim u dvorištu Udruge IKS u Turkulinovoj 9, rezultat grafiterskih radionica održanih ususret Street art festivalu „Boje solidarnosti“, mogli su se vidjeti i u petrinjskom parku.
Nakon Petrinje, aktivnosti festivala su u poslijepodnevnim satima nastavljene u Jabukovcu i Glini.
