NOVA DRENČINA –Mještani Nove Drenčine i ove su godine obilježavanje Dana svoga sela započeli odavanjem počasti svojim sumještanima poginulima ili nestalima u Domovinskom ratu: Mirku Vidoviću, Nikici Miščeviću, Nikoli Jelekovcu i Martinu Malnaru.
Sjećanje je to na 6. listopada 1991. kada su Drenčani, iako još neko vrijeme i nakon pada Petrinje odolijevajući nadmoćnijem agresoru, morali napustiti svoje selo koje je uskoro bilo uništeno i spaljeno. U sjećanje na žrtve i razaranja koja su podnijeli, ovaj datum se od 2010. godine obilježava i kao Dan mjesta Nova Drečina.
Predvođeni članovima obitelji poginulih i nestalih, mještani kojima su se u odavanju počasti pridružili i predstavnici Grada Petrinje, braniteljskih udruga i pojedinih političkih stranaka, položili su cvijeće i svijeće kod spomen obilježja.
Podsjećajući na događaje koji su prije točno trideset godina zauvijek utisnuli 6. listopada u memoriju žitelja ovog mjesta, predsjednik Vijeća Mjesnog odbora Nove Drenčine, Mladen Škrinjar zahvalio je svim hrvatskim braniteljima, stradalnicima, nestalima i njihovim obiteljima na žrtvi kojom su doprinijeli da se četiri godine kasnije mještani ponovno vrate u ovo selo i na zgarištima svojih domova, iznova počnu graditi život.
Uz branitelje, svoj obol u tim teškim ratnim vremenima dale su i članice Ogranka „Hrvatske žene“ Nova Drenčina, udruge koja u Petrinji ove godine slavi svoju stotu obljetnicu. Željka Žugaj koja je 1991. godine bila predsjednica Ogranka „Hrvatske žene“ u Novoj Drenčini, podsjetila je kako je Društvo „Hrvatska žena“ osnovano davne 1921. godine u Zagrebu s dobrotvornim ciljem pomaganja siromašnima i nemoćnima, nakon čega su ubrzo organizirani i brojni ogranci Društva diljem Hrvatske, pa tako i u Petrinji, u srpnju te godine. Nakon 22 godine djelovanja, Društvo „Hrvatska žena“ prestaje s radom u svibnju 1943. godine. U Petrinji se njegov rad obnavlja 1990. na čelu s prvom predsjednicom Mirom Bešlić. Ogranak u Novoj Drenčini osnovan je u proljeće 1991. godine, u osvit Domovinskog rata i brojao je tridesetak žena.
„Naš Ogranak u Novoj Drenčini susreće se tada s izazovima koje nosi „olovno“ vrijeme Domovinskog rata, poput pogibije prve žrtve Josipe Kožić, doduše u Budičini, no majka Marica je iz Nove Drenčine gdje su i boravili u vrijeme Josipine pogibije, tako da u tim teškim i bolnim trenucima članice zdušno pomažu. Za spomenuti je sigurno i djelovanje članica „Hrvatske žene“ iz Nove Drenčine koje su gotovo više od mjesec dana svakodnevno nosile hranu u Policijsku postaju Petrinja gdje su hranile Specijalnu jedinicu Varaždinske policije koja je tada stigla u pomoć petrinjskim policajcima. Bile su tu gospođe: Đurđica Škrinjar, Vera Horvatinović, kćerka Zlata Horvatinović, Višnja Vidović, Zlata Išek, Ankica Papeš, Nevenka Vidović, Jelica Marković, Ankica Cerjak, Elvira Kosić, Katarina Krizmanić, Marijana Matijević, Slavica Kaurić, Mira Pavičić, Nena Perković, Marijana Vidović, Blaženka Sukalić, Ljubica Dolenac, Ana Jakica i moja malenkost – doista se ispričavam ako sam nekoga izostavila. Velika zauzetost i hrabrost ogledala se u tome što su gospođe Vera Horvatinović, Ankica Papeš i Zlata Horvatinović, mlada gospodična u to vrijeme, kod generala Janka Bobetka izmolile oružje za branitelje Nove Drenčine te su naoružani s 20 pušaka i 3 kalašnjikova, što je bilo njihovo prvo oružje“, prisjetila se Žugaj.
Danas je, kaže, članica Ogranka malo. U svojoj prepoznatljivoj uniformi koja je sašivena po originalu Jagice Blagajić iz Nove Drenčine, (udane Stanešić u Petrinji), sudjeluju u obilježavanju svih važnijih gradskih manifestacija, ponosno noseći svoj barjak s geslom: „Ljubiti slobodu, a mrziti zlo – Hrvatske žene geslo je to“.
Zajedničku molitvu kod spomen obilježja predvodio je vlč. Damir Ceković, župnik župe Preobraženja Gospodnjeg, koji je nakon toga u obližnjem Društvenom domu služio i svetu misu zadušnicu.
U odavanju počasti poginulim i nestalim mještanima Nove Drenčine, u ime Grada Petrinje sudjelovao je zamjenik gradonačelnice Magdalene Komes, Ivan Prskalo.
„Čast mi je biti ovdje s vama, jer su vaši sinovi, braća i muževi, bili na braniku naše Petrinje, ali i na braniku naše Domovine. Stradali su samo zato što su Hrvati i samo zato što su voljeli i čuvali svoj dom. Nova Drenčina jedno je od mjesta koja su ovog trenutka žarište naše domovine upravo zbog sjećanja na ljude koji su dali ono najvrjednije što netko može dati – svoj život za svoju domovinu, za svoj grad i naravno za svoju obitelj. Cijeneći te vrijednosti obitelji, domovine, vi i vaši ste pokazali da ste istinski i kršćani i Hrvati i ponosan sam na to i vi na njih isto tako možete biti ponosni. Gledajući vas ovdje u ovim danima sjećanja, vidim da niste zaboravili svoje korijene i nemojte ih nikad zaboraviti, a Grad Petrinja će uvijek biti na vašoj strani, barem dok je ove uprave“, poručio je Prskalo.
U Novoj Drenčini danas živi dvjestotinjak duša, pretežno starijih ljudi, kaže predsjednik ovdašnjeg Mjesnog odbora, Mladen Škrinjar: „Nova Drenčina i prije potresa nije bila nekakvo „preživahno“ naselje. Sada je ostalo uglavnom starije, domicilno stanovništvo. Zbog nemogućnosti zaposlenja u Petrinji, slabih plaća, loše infrastrukture, pa čak bih rekao i nekakvog lošeg odnosa prema mladim ljudima, puno mladih otišlo je iz mjesta još i prije potresa. Potraga „trbuhom za kruhom“ neke od njih odvela je u druge krajeve Hrvatske, dok je drugi dio sreću odlučio potražiti u inozemstvu. Nekadašnja velika domaćinstva s brojčano jakim obiteljima, ostala su poluprazna ili prazna – konkretno, od moje tri obitelji gdje je prije rata bilo 15 ljudi u tri domaćinstva, ostao sam samo ja, a onda da ne pričam o ovim drugima koji su bili slabijih imovinskih mogućnosti, kako oni sada žive i gdje su u ovoj situaciji.“
Novi udarac za mještane bio je prošlogodišnji razorni potres. Predsjednik Mjesnog odbora kaže kako je 5 do 6 kuća pretrpjelo teža oštećenja, a ostale su uglavnom dobile ili „žute“ ili „zelene naljepnice“ (u smislu da su im porušeni uglavnom kućni dimnjaci). Dio stanovnika još uvijek živi u kontejnerima, a što se obećanja o popravcima dimnjaka tiče, kaže, za sada ništa od toga – još nijedan obećani dimnjak nije postavljen. Popisali su i prijavili štetu na oko 180 dimnjaka, obraćali se institucijama, ali im nitko ni iz bivše ni iz sadašnje garniture vlasti nije konkretno odgovorio što se i kada planira obnoviti i koliko će se još čekati.
Dodatni problemi u ovom mjestu nastali su i zbog „potonuća“ ceste koja prolazi kroz selo: „Radi se o tome da je, nakon što je prošla „Aglomeracija“, cesta asfaltirana nedugo prije potresa. Nakon potresa propala je skoro za pola metra, na određenim mjestima čak 70 centimetara i „povukla“ je kuće koje su blizu same županijske ceste, tako je došlo i do stradavanja obližnjih kuća i dvorišnih zgrada“.
Stradali su i bunari – od 33 nekad aktivna, danas više nijedan nije u funkciji – nakon potresa svi su presušili. Ipak, kaže Škrinjar, pitku vodu imaju svi: „Mi smo u mjestu prije desetak godina uveli gradsku vodu, a sad nakon potresa, u suradnji s „Privredom“ i Gradom Petrinja, zahvaljujući sredstvima koje su Hrvatske vode omogućile Gradu, odnosno „Privredi“, osigurano je da se to besplatno ukopča za još desetak ljudi koji nisu imali priključak na gradski vodovod. Oni su si kupili šahtu, odredili prostor, a Privreda im je uvela vodu, tako da su sad svi „pokriveni“ što se tiče pitke vode“.
Kanalizaciju koju je trebala dobiti u sklopu projekta „Aglomeracije“, Nova Drenčina još čeka. To je još jedan dodatan razlogađ zbog kojeg sa strepnjom dočekuju ovaj kišni dio godine: „Što se tiče završetka „Aglomeracije“, odnosno kanalizacije i odvodnje – to je kod nas stalo. Mi se još uvijek vodimo kao gradilište. Županijska smo cesta – nemamo mogućnost sanacije ceste, nemamo mogućnost sanacije kanalizacije – što će biti ako godina bude kišna, ako krenu poplave? Mi smo to doživjeli 2016. i 2018. kad su poplave ovdje bile abnormalne, opkoljavale su cijelo naselje, a sad će nam dolaziti ne samo zaobilazne vode i direktno od naše drage Kupe, nego i ispod zemlje. Ovdje u našem naselju imate više od 80 podruma koji su suhi podrumi – evo ja osobno, odnosno moje domaćinstvo ima dva – obadva su sada nažalost puna vode. Kako, od kud voda dolazi? Podzemnim tokovima? Još kad malo okiši, to će biti sustavni problem“.
Inače, na nasipu, na lokaciji Krnjica, koji je oštećen u prosinačkom potresu, Hrvatske vode su u siječnju napravile pristupni i spojni put u dužini od 2.400 metara i izgradile 530 metara druge linije obrane od poplava (box barijere). „Koliko su nasipi stvarno ojačani i hoće li izdržati – vidjet ćemo kad dođe poplava“, kažu mještani Nove Drenčine koji su obilježavanje Dana svog mjesta nastavili druženjem u mjesnom Društvenom domu.
