PETRINJA – U Vatrogasnom domu u Petrinji u petak, 15. ožujka održan je ovogodišnji “Ceker bal”.
Stara je to petrinjska tradicija koja datira još s kraja 19. i početka 20. stoljeća, kada su se Petrinjci okupljali na nekom od omiljenih petrinjskih izletišta, (najčešće zapravo u nečijem vinogradu), da bi se uz iće, piće i pjesmu družili i zasluženo opustili nakon napornog težačkog i drugog teškog rada.
Poanta „ceker bala“ je u tome da svatko sa sobom u košarici ili cekeru tzv. „rogožaru“ donese hrane i pića kojima pogosti svoje društvo, ali i druge sudionike bala, tako da s ovih druženja nitko ne bi otišao ni gladan ni žedan.
Gđa Snježana Kožić među ostalim ispekla je i domaći kukuruzni kruh kakav ju je, kaže, naučila peći još njezina mama
„Žene bi obavezno ponijele cekere s hranom i pićem. Našlo bi se u tim cekerima raznih slanih i slatkih jela – domaćih pereca, petrinjskih peciva, kruha, kobasica „češnjofki“, špeka, čvaraka, prezvuršta, sira, kolača… Domaćice su se uvijek potrudile donijeti nešto što bi moglo zagolicati maštu prijateljica, a kad bi se svi na balu okupili, međusobno su degustirali doneseno“, slikovito je ovaj običaj u svojoj knjizi „Blagdan i svagdan petrinjski“ opisao istraživač i zapisivač petrinjske povijesti, Ivan Rizmaul.
Kiflice gospođe M. Celčić koja je sa svojom kumom za Ceker bal ispekla i slance te makovnjače i orehnjače
Ovaj stari običaj koji se u Petrinji održavao sve do Domovinskog rata (zadnje izdanje bilo je u veljači 1991. na Pigiku), od zaborava su „otrgnuli“ FA „Petrinjčica“ i Udruga „Hrvatska žena“ koji su ga 2017. ponovno počeli organizirati zajedno s POU „Hrvatski dom“. Nakon kraćeg zastoja zbog pandemije koronavirusa, a potom i potresa, „Ceker bal“ se na radost mnogih, ponovno vratio prošle godine. Kako je zgrada „Hrvatskog doma“ stradala u potresu, organiziran je u prostoru Vatrogasnog doma, gdje je u organizaciji „Hrvatskog doma“ i FA „Petrinjčica“ održan i ove godine.
„Večeras, po tko zna koji put, Ceker bal u našem gradu. Moramo napomenuti da je to stara petrinjska tradicija koja se održava još od 19. stoljeća pa nadalje, kad su se naši stari Petrinjci sastajali u svojim vinogradima, u svojim klijetima, kamo bi dolazili sa svojim cekerima. Donijeli su u tim cekerima ono što su htjeli i imali, jeli bi, pili i zabavljali se na neki svoj, domaći način. Iz vinograda, ta se tradicija prenijela i ovdje u grad. Meni je bilo zadovoljstvo da tu staru petrinjsku tradiciju ponovno pokrenemo i evo, održavamo je već niz godina, s ciljem da Ceker bal ponovno zaživi i da Petrinja i dalje ima taj svoj stari običaj. Svi koji su htjeli doći, ponijeli su sa sobom hrane i pića u cekerima, u košarkama, čak i vrećicama – jer danas je zapravo teško i nabaviti, kupiti ceker. Drago mi je da smo se večeras ponovno okupili ovdje u Vatrogasnom domu. Hvala na tome i našim vatrogascima, DVD-u Petrinja, hvala i Gradu Petrinji na podršci, a hvala i mojim kolegama, djelatnicama, djelatnicima i ravnateljici Hrvatskog doma. Svi smo večeras ovdje zajedno, na hrpi, a ako Bog da, nagodinu se vidimo na Ceker balu u našem obnovljenom Hrvatskom domu“, rekao je Milan Herceg, predsjednik FA „Petrinjčica“, jedan od najzaslužnijih za ponovno oživljavanje ove tradicije.
Pravila o tome što se u cekeru treba naći nema, kaže Herceg: „Pravila za ceker ili “košarku” nema, svatko odlučuje sam što će ponijeti i ponuditi. Obično se u njih stavlja sve ono što imamo doma domaće – od sira, domaćeg kukuruznog kruha, kolača, najčešće suhih, poput kiflica, gibanica, pa do kobasica, špeka, šunkice tko je sačuvao od lani – znači, sve ono što naši ljudi svakodnevno koriste, to se nađe i ovdje na stolu. Onda malo obilazimo stolove, idemo jedni drugima probati, malo se igramo „nadmetanja“ tko je napravio bolje kobasice, čiji je špek bolji ili tko ima bolji sir. Žene se pohvale svojim pecivima, kruhom i kolačima, ali nikad ne otkrivaju sve sastojke – uvijek se neka sitnica iz recepta mora sačuvati kao mala tajna. Uglavnom jedno dobro druženje koje uz glazbu, pjesmu, ples i veselje potraje do dugo u noć.“
Kako su tijekom večeri sudionici bala pristizali sa svojim cekerima i košarama, tako je i ponuda na stolovima postajala sve bogatija. Danas kada uglavnom konzumiramo jednoličnu kupovnu, mahom industrijski proizvedenu hranu, domaći suhomesnati proizvodi, sirevi, svježa peciva, kolači, gibanice s makom i orasima, zaista su primamljive delicije kojima je teško odoljeti. Naravno, našlo se na stolovima i dovoljno domaće „kapljice“ kojom su se mogla zaliti žedna grla.
Što je na Ceker bal donijela u svojoj košari, otkrila nam je Slavica Novaković.
„Kod mene je važno da u košarki najprije budu domaće kiflice, domaći kolači, domaća kobasica, zatim daska na kojoj će se ta kobasica rezati, jedan friško naoštren nož, rakijica jedna od kruške, jedna od šljive, špek – sve domaće. Kolače sam pekla jedne sinoć, jedne jutros. Breskvice sam napravila sinoć da mi se malo razmekšaju, jedne kolače jutros, a kiflice maloprije.“
Zajedno sa suprugom, gospođa Slavica već godinama posjećuje Ceker bal, a za ovo je druženje uspjela zainteresirati i goste iz Hrvatske Kostajnice: „Dolazimo otkako se Ceker bal obnovio. Kad je Mićko prvi put rekao- radit ćemo Ceker bal, mi smo rekli – idemo! Onda sam dovela i moje prijatelje iz Kostajnice – moju sestričnu i njezine susjede i prijatelje. Njima se to toliko dopalo da svake godine pitaju hoće li biti i kad će biti. Tako da evo, svi su večeras tu!“
Redovito na Ceker balu sudjeluju i supružnici Sukalić.
„Pa nisam pripremila baš ništa posebno. Ograđivali smo doma vrt, tako da sam napravila štrudlu od jabuka. Suprug se pobrinuo za kobasice, buđolu, špek. Kad to sve imaš doma, onda lako sve i pripremiš“, kaže gospođa Sukalić koja je sama isheklala i stolnjak kojim je pokrila košaru. Kaže kako si je u zadatak stavila da iduće godine za ovu prigodu izveze i stolnjak od svile.
Njezin suprug Nikola otkriva kako na Ceker balu sudjeluju već godinama, a dolaze u društvu svojih kumova: „Ovo nam nije prvi puta da sudjelujemo na Ceker balu, ali kako je došao ovaj potres, nismo bili. To je inače jedina prilika da se malo družimo, s obzirom na to u kakvom vremenu živimo. Tradicija je to i trebalo bi ju nastaviti. Dobro je dok je Mićko tu, samo ne znam hoće li se poslije tko htjeti prihvatiti toga.“
Slično o ovom druženju rekli su nam i drugi, dobro raspoloženi Petrinjci i njihovi gosti dok su sa zadovoljstvom nudili jedni drugima sadržaje svojih cekera i košarica
„Donijeli smo svoje domaće proizvode – kobasice, špek, ispekli smo nešto – sve što doma imamo, domaće. Volimo doći jer nam se sviđa ambijent, ugođaj je krasan, muzika nam je dobra, vidimo drage ljude, malo si popijemo, pojedemo i fantastično. Šteta je samo što se Ceker bal održava jedanput godišnje“, kaže nam dobro raspoložena ekipa koja godinama sudjeluje na petrinjskom Ceker balu.
Ceker bal ne propušta ni gospođa Đurđica Dujnić. Na jednom od njih, onom 2019. godine, proslavila je i svoj rođendan što joj je ostalo u posebnom sjećanju.
„Ove godine nas je manje. Puno ih je staro, puno ih je bolesno i ove godine nas je puno manje. Zadnji put je mojih bilo 27 za stolom. Mislim da ću ja dolaziti i sa štapom na ovakvu zabavu. Ja sam stara Petrinjka i ovo je super. Samo da nam još Hrvatski dom bude uređen, pa da se to ponovno može tamo održavati“, kaže vitalna gospođa Dujnić koja se među prvima zavrtjela na plesnom podiju.
Okrijepljene finim ićem i pićem, ni ostale nije trebalo dugo nagovarati da se uz taktove glazbe tamburaškog sastava Hopa Cupa opuste i pokažu na podiju svoje plesačko umijeće.
U dobrom raspoloženju, Ceker bal je potrajao do „sitnih“ sati, a sudionici su suglasni – šteta je, kažu, što se održava samo jednom u godini.
