U današnjoj emisiji I to je život Petrinjskog radija razgovarat ćemo o roditeljstvu – s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor – to malo na drugačiji način. Bit će tu raznih usporedbenih priča, mali upitnik roditeljstva, a prikazat ćemo i neka iskustva mladih ljudi koja oni navode govoreći o funkcioniranju sa svojim roditeljima.
EMISIJA : I to je život
DATUM : 22.ožujka 2024.godine
TEMA : Roditeljstvo
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u ovotjednu emisiju I to je život. U današnjoj emisiji I to je život Petrinjskog radija razgovarat ćemo o roditeljstvu – s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor – to malo na drugačiji način. Bit će tu raznih usporedbenih priča, mali upitnik roditeljstva, a prikazat ćemo i neka iskustva mladih ljudi koja oni navode govoreći o funkcioniranju sa svojim roditeljima.
Mario: Pokušajmo definirati pojam roditeljstvo.
Daša: Roditeljstvo je težak posao koji uključuje zadovoljavanje osnovnih djetetovih potreba poput hrane i fizičke sigurnosti, ali i emocionalnih potreba – što se postiže odgojem.
Odgoj djeteta podrazumijeva toplinu, razumijevanje, ljubav, podršku i ohrabrenje koju roditelj pruža djetetu, te kontrolu koju čine roditeljska očekivanja, zahtjeve i nadzor. Kontrola se može protezati od potpune kontrole do zanemarivanje djeteta. Obzirom na te dvije dimenzije odgoja, postoje različiti odgojni stilovi od kojih svaki na drugačiji način utječe na razvoj djetetove ličnosti.
I meni najdraža definicija odgoja – to je disciplina s puno ljubavi.
Mario: Koliko znam postoje četiri osnovna tipa roditeljskog stila odgoja – pojasnite nam svakog od njih.
Daša: Autoritarni odgojni stil naziva se još i krutim i strogim odgojnim stilom, a podrazumijeva odgojni stil u kojem roditelji postavljaju velika očekivanja i zahtjeve pred dijete – provodeći strogi nadzor i kontrolu pri čemu ne pružaju dovoljno topline i podrške. Roditelji su usmjereni na postavljanje granica i pravila, skloni su kažnjavanju u situacijama kada se isto ne poštuje ili se prekrši. Glavni odgojni cilj je učenje samokontrole i poslušnosti djeteta autoritetu, a odnos roditelj – dijete se temelji na odnosu nadređenosti i podređenosti. Takva su djeca često nesigurna, povučena – ali mogu biti i agresivna, niskog prag tolerancije na frustraciju. Često su nepovjerljiva, nesigurna, neuspješna u rješavanju problema, stalno brinu kako udovoljiti roditelju/autoritetu.
Autoritativni odgojni stil naziva se još i demokratski i dosljedan. To je stil koji kombinira čvrstu roditeljsku kontrolu i emocionalnu toplinu. Roditelji postavljaju zahtjeve i očekivanja koja su primjerena dobi djeteta, provode nadzor i imaju čvrstu kontrolu nad djetetovim nepoželjnim obrascima ponašanja, uz ljubav, podršku i emocionalnu toplinu. Potiču djetetovu znatiželju, kreativnost, samouvjerenost i nezavisnost emocija. Vode računa o djetetovim osjećajima, potiču ga. Takva su djeca samopouzdana, sigurna u sebe visokog stupnja samokontrole, odgovorna.
Permisivan odnosno popustljiv odgojni stil podrazumijeva emocionalnu toplinu, ali slabu kontrolu. Takvi roditelji su pretjerano emocionalno osjetljivi, pružaju veliku ljubav, podršku i emocionalnu toplinu, ali postavljaju male zahtjeve, imaju slabu kontrolu – bez postavljanja granica nad djetetovim ponašanjem. Primarno zadovoljavaju sve djetetove zahtjeve i želje. Takva djeca su često nesigurna i nesnalažljiva, impulzivna, slabe samokontrole, sklona agresivnosti kada se susretnu s ograničenjima i trenutačnom neispunjavanju želja i zahtjeva.
Indiferentan odnosno zanemarujući odgojni stil podrazumijeva slabu kontrolu uz emocionalnu hladnoću roditelja. Roditelji postavljaju male zahtjeve, nemaju kontrolu nad djetetovim ponašanjem, djetetu ne postavljaju granice. Emocionalno su hladni, nezainteresirani za djetetove aktivnosti, zaokupljeni su sami sobom. Rijetko iskazuju roditeljsku ljubav. Takva djeca su često neposlušna, neprijateljska, niskog su samopoštovanja, sklona delikventnim oblicima ponašanja. Bazično se osjećaju nesigurnim, promjenjivog su raspoloženja, slabe samokontrole.
Mario: Kakvi bi roditelji za pravo trebali biti?
Daša: Odgovor na navedeno pitanje nije jednostavno, jednoznačno i ne postoji zabilježeno u uputama za roditeljstvo – koje također ne postoje. Zato ćemo odgovor pokušati dati na slikovit način – i to putem priče „Kakav roditelj želite biti?“
Iz primjera koji slijede pokušajte sami zaključiti što pomaže, a što odmaže, i kakav roditelj zapravo želite biti:
- Policajac vas zaustavlja jer niste stali na znaku STOP. U svom nastupu se doima superiorno, bezobrazno i sarkastično. Pita vas kome ste se to htjeli pokazati takvom vožnjom? Šta ste mislili? Jeste li uopće mislili? Ton glasa mu je kažnjavajući i bahat, ne sluša vas niti vas ne gleda. Piše vam kaznu, daje vam do znanja da je moć u njegovim rukama – i da ovisite o njegovoj dobroj volji hoće li vas i koliko kazniti.
Ili…
- Policajac vas zaustavlja jer niste stali na znaku STOP. On je blag u tonu glasa, pristupa vam s poštovanjem i posve je smiren. Lagano govori i izgleda kao da suosjeća s vašim stresom. Piše kaznu (onu istu) ali istovremeno govori: “Žao mi je zbog ovoga. Vidim da ste u žurbi i vjerujem da za to imate dobrih razloga, ali molim vas pazite. Siguran sam da bi vaša obitelj radije da dođete malo kasnije – nego da vam se nešto dogodi. I, usput, gužva je na zaobilaznici, možda ćete prije stići ako odete drugim smjerom i zaobiđete ovaj prometni zastoj.” Poželi vam ugodan dan i odlazi.
Koji policajac će imati veći utjecaj na vašu vožnju nakon tog događaja?
Ovaj drugi je puno mudriji, iz barem dva razloga:
Prvo, on je zadržao fokus na vašem ponašanju (a ne na svom, kao što je to učinio onaj prvi). Nakon što ste otišli iz situacije, niste mislili o njemu i njegovom lošem ponašanju, nego o sebi, svojem propustu i o kazni koju ste zbog toga zaradili.
Drugo, on uopće nije dopustio da moć i kontrola postanu teme. Nije se nadmetao s vama. Sve se to podrazumijevalo bez da se izgovorilo ili ponašanjem naglašavalo. On je cijelo vrijeme zapravo potpuno bezopasan, uopće ne zastrašuje, ne vrijeđa i – u cijelosti ima kontrolu nad situacijom.
I pitanje za kraj – umjesto zaključka: Koji od ova dva policajca želite biti?
Mario: Idemo sada još malo dalje s našom današnjom temu. Mnogi roditelji često si postavljaju pitanje da li su dovoljno dobri roditelji i da li je njihova roditeljska uloga u krizi. Za tu prigodu pripremili ste nam nekoliko situacija koje su ustvari znakove da nešto nije uredu. Stoga pozivamo naše slušatelje da ih pozorno poslušaju i pokušaju pobrojati one koji se odnose na njih.
Daša: Evo nekih od znakova koji ukazuju na moguće postojanje krize u ulozi roditelja:
- Stalni osjećaj neadekvatnosti u roditeljskoj ulozi
- Neuspjeh u postavljanju granica s djetetom
- Snažne emocionalne reakcije na djetetov neposluh
- Pretjerano ugađanje djetetu praćeno s oštrim zabranama i drugim disciplinskim mjerama
- Nedostatak znanja o razvoju djece
- Nakon djetetovog neposluha gubitak kontrole dovodi do emocionalno zlostavljajućeg ponašanja
- Nakon djetetovog neposluha gubitak kontrole dovodi do fizičkog zlostavljanja (npr. guranja, povlačenja, čupanja, pljuskanja, udaranja…)
- Neefikasne roditeljske vještine dovode do problema i u partnerskom/bračnom odnosu
- Osjećaj odvojenosti/distance od djeteta
- Osjećaj da ne uspijevate organizirati kvalitetno provedeno vrijeme sa svojim djetetom
Ako ste označili 3 i više od navedenih znakova – vjerojatno imate problem s roditeljstvom. Potražite stručnu pomoć ako znakovi koje imate značajno narušavaju vaš osobni, obiteljski ili profesionalni aspekt života. Osvijestite ova loša ponašanja i pokušajte ih zamijeniti nekim primjerenijim ponašanjem. Svi u odnosu biti će zadovoljniji.
Mario: I za kraj ste nam pripremili nekoliko izjava / misli tinejdžera koje oni vrlo često navode za svoje roditelje … pa ih pročitajmo sada kako bismo zaokružili ovu temu …
Daša: Ovo su izjave koje mladi ljudi / tinejdžeri navode kao rečenice koje su usmjereni njihovim roditeljima:
Kažu da poštuju vašu upornost, na primjer kad im svaki dan iznova pokušavate pomoći oko školskih obaveza, iako su vas oni – ne jednom – hladno odbili.
Kažu kako vole da dođete na njihove utakmice ili nastupe, iako tvrde da ih nije briga.
Oduševljava ih kako uvijek nudite nježnost, a nikada je ne molite ili ne zahtijevate zauzvrat.
Kažu da su dugo bili tužni nakon što ste im rekli koliko ste uplašeni i žalosni bili kada su oni došli kući pijani.
Zaprepašteni su koliko toga radite i obavljate, a da se nikad ne požalite.
Kažu da ne razumiju kako ste se uspjeli nositi s agresivnim i nasilnim susjedom, a da ni na trenutak niste izgubili dostojanstvo.
Ponosni su što imate vještine koje vam pomažu da se kao muž i žena tako dobro slažete i nakon svih tih godina provedenih zajedno.
Kažu da vide kako ih učite živeći svoj život, a ne držeći njima “predavanja”.
Kažu da ništa ne čuju kada tako jako vičete.
Kažu da se osjećaju izgubljeno kada postanete hladni prema njima jer su pogriješili.
Kažu kako je jako tužno vidjeti kad ste tako karakterno slabi da se morate koristiti snagom mišića kako biste im “utjerali strah u kosti” i uspostavili disciplinu.
Kažu da se smanjujete u njihovim očima svaki puta kada ste sarkastični.
Kažu da ih uhvati panika kada vide da se ponašate isto tako djetinjasto kao i oni.
I moja poruka za kraj: Ne zaboravimo – svojim ponašanjem primjer smo djeci.
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo ovotjedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, ostanite i dalje uz Petrinjski radio. Srdačan pozdrav.
