U našoj današnjoj emisiji „I to je život“ s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor razgovarat ćemo o ulozi majke u obitelji. U svibnju smo imali mnoge tematske emisije vezane za značajne datume toga mjeseca, a kako je uloga majka bitna svakoga dana, ne samo na Majčin dan odlučili smo o ovoj temi nešto više reći upravo danas …
EMISIJA : I to je život
DATUM : 2.lipnja 2023.godine
TEMA : Uloga majke u obitelji
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli na početku ovotjedne emisije I to je život.U našoj današnjoj emisiji „I to je život“ s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor razgovarat ćemo o ulozi majke u obitelji. U svibnju smo imali mnoge tematske emisije vezane za značajne datume toga mjeseca, a kako je uloga majka bitna svakoga dana, ne samo na Majčin dan odlučili smo o ovoj temi nešto više reći upravo danas …
Mario: Kako je došlo do obilježavanja Majčinog dana?
Daša: Majčin dan je blagdan u čast majki i majčinstva koji se u većini zemalja, pa i Hrvatskoj, obilježava svake godine – druge nedjelje u svibnju. U zapadnom svijetu uspostavljen je u 20 st.
Mario: Majčin dan ima svoje korijene u engleskom i američkom pokretu žena. Amerikanka Ann Maria Reeves Jarvis organizirala je Mothers Day Meetings gdje su majke mogle razmjenjivati ideje o aktualnim pitanjima. Recite nam nešto o tome.
Daša: Tako je. Ona je 12. svibnja 1907. u nedjelju nakon druge godišnjice smrti njezine majke osnovala Sjećanje na okupljanje za Majčin dan. S 500 bijelih karanfila izrazila je svoju ljubav prema preminuloj majci i u mjesnoj ih je crkvi dijelila drugim majkama. Posvetila se inicijativi za osnivanje službenog državnog praznika u čast majki, pišući pisma političarima, gospodarstvenicima, svećenicima i ženskim udrugama. Već 1909. majke su u 45 država SAD slavile majčin dan, a američki predsjednik Wilson proglasio je 1914. godine Majčin dan nacionalnim praznikom.
Nedugo nakon SAD-a, Dan majki postao je praznik i u Engleskoj, zatim u Švicarskoj (1917.), Norveškoj (1918.), Švedskoj (1919.), Njemačkoj (1922.) i Austriji (1924.) a potom se običaj proširio po cijeloj Europi i svijetu. Toga dana se majke i bake uglavnom darivaju cvijećem (bijeli i crveni karanfili su uglavnom zaboravljeni), te čestitkama i malim poklonima koje su izradila njihova djeca i unuci.
Mario: U zdravoj emocionalnoj vezi – između dvoje zrelih ljudi koji se vole i poštuju, rođenje djeteta obično predstavlja sam vrhunac njihovog odnosa. Novi život u obitelj unosi neizmjernu radost i sreću. Unosi novu dinamiku, te vjeru u bolju budućnost. Recite nam nešto više o tome.
Daša: S novim članom obitelji život dobiva puno dublji smisao, pa iako će ovo iskustvo biti vrlo snažno za oba roditelja, za ženu je ono najčešće puno intenzivnije. Majka je iznimno zaslužna i za kvalitetu života djeteta ili djece i u odrasloj dobi. Njezina je uloga presudna za fizički, emocionalni i duhovni razvoj. Premda se to često objašnjava kulturološkim čimbenicima, pri čemu se tradicionalno ženi pripisuje briga za djecu i dom, a muškarcu da obitelji priskrbi egzistenciju, stvar je ipak puno dublja. Ona zadire u samu sferu duhovnosti, a očituje se kroz način na koji dolazimo na svijet, te ulazimo u ovu sadašnju dimenziju.
Mario : U nekim objavljenim tekstovima na raznim portalima mogli smo čuti za pojam Zemaljski princip – ženski princip. Pojasnite nam malo taj pojam.
Daša: Nematerijalna dimenzija s kojom se povezujemo u trenutku začeća, te u koju u pravom smislu ulazimo rođenjem, utjelovljenje je zemaljskog, ženskog principa. Taj princip vezuje se uz sve što je opipljivo i ima formu, a u sebi sadrži kvalitete kao što su kompaktnost, stabilnost i sigurnost, koje su nam potrebne da bi se mogli kretati u ovoj dimenziji postojanja. Da bi te kvalitete integrirali u svoj sustav, to jest da bi se u ovome svijetu u svakom pogledu osjećali sigurno i stabilno, te da bi se dobro osjećali u svome tijelu, potrebna nam je majčina – ženska energija.
Premda dijete, još dok je u maternici majke prima njezine podražaje osjećajući njena raspoloženja, sreću, ali i strahove, ocjenjuje se da prvi šok s kojim se svako dijete suočava predstavlja sama prilagodba na materijalni svijet, koji je za razliku od maternice (koja je topla i mirna) puno grublji, hladniji i nesigurniji. Kada je žena dovoljno zrela i dorasla ulozi majke, ona će svojom svjesnošću i smirenošću tijekom poroda djetetovu traumu rođenja ublažiti, te će mu pomoći da se sam proces prilagodbe na ovu dimenziju dogodi bezbolnije.
Taj proces prilagodbe trajati će negdje do prve godine djetetova rođenja. Ako su tijekom tog razdoblja djetetove potrebe na dovoljno dobar način zadovoljene, ako to razdoblje nije bilo prožeto nekim oblikom trauma, dijete će se s lakoćom prilagoditi na ovu dimenziju, a kvalitete zemaljskog principa postati će sastavni dio njegovog sustava.
Mario: Možemo li reći da je stabilna majka na neki način i preduvjet stabilnosti djeteta?
Daša: U prvih godinu dana dijete sa svojom okolinom komunicira osjetilno, a kako u tom razdoblju njegovu neposrednu okolinu čini majka – koja prenosi na svoje dijete (kroz dodir, prisutnost, smirenost i sl.) podražaje iz okoline. Da bi ovi temelji bili jaki, majka treba biti stabilna, jer jedino stabilna, uravnotežena majka, puna brižnosti i ljubavi – može na svoje dijete prenijeti dobre vibracije, te i njega učiniti stabilnim. U tim, početnim godinama dijete se u pravom, ali i u prenesenom smislu uči hodati, i ako kroz te prve korake dobije dobre osnove, ono će se i kao odrasla osoba puno lakše kretati u ovome svijetu, te će puno lakše ostati stajati i zadržati optimizam, čak i u teškim i izazovnim situacijama.
Da bi se ovaj proces kvalitetno zaokružio, u ovom je razdoblju izuzetno bitan i segment hranjenja. Hrana se izravno vezuje uz egzistenciju i stabilnost, a uz majčinu prisutnost i brigu, dijete ove segmente dobiva i preko njezinog mlijeka. Kada se dijete hrani majčinim mlijekom, njegov središnji živčani sustav – osim hrane potrebne za život – prima i impulse zaštićenosti i sigurnosti. Instinkti koje zahvaljujući takvim impulsima formira ostaju u njemu cijeli njegov život, pa se takvo dijete i kao odrasla osoba puno lakše prepušta životu, lakše preuzima rizike, te lakše izlazi iz zone poznatoga. Osim toga, kroz sam čin hranjenja majčinim mlijekom, dijete instinktivno razvija osjećaj pripadnosti, bez kojega u odrasloj dobi može posve neopravdano osjećati manjak podrške, može imati problema s uklopljenosti u društvo, ali i s pronalaskom svoje uloge u ovome svijetu.
Izostanak takve prisnosti može se odraziti i na fizičkom tijelu. Hladnoća u tijelu, loša i usporena probava, slab imunološki sustav popraćen učestalim oboljenjima – samo su neki od pokazatelja manjkave stabilnosti kako majke – tako i djeteta. Zbog svih posljedica koje majčina prisutnost ima na psihički, fizički i duhovni razvoj djeteta, ocjenjuje se da bi se svaka žena, barem godinu dana nakon djetetova rođenja većinu vremena trebala baviti djetetom, jer će mu jedino tako pomoći da se razvije u zdravu i stabilnu osobu.
Mario: No – i tu se mogu javiti određena ograničenja – zar ne?
Daša: Većina je žena toga svjesna, no za mnoge je to razdoblje izrazito izazovno, jer se zatvorene u četiri zida osjećaju izoliranima od svijeta i događanja, i zato su nerijetko podložne i depresijama. Osim toga, u želji da što prije nastave karijeru, zbog pritiska poslodavca ili egzistencijalnih pritisaka – mnoge od njih s djetetom ostaju puno kraće, pa brigu o djetetu svjesno prepuštaju drugima. Stabilan i energetski jak otac – majčinu će odsutnost ili nestabilnost donekle uspjeti kompenzirati (budući da i muškarci imaju značajnu roditeljsku ulogu), a tu ulogu u određenoj mjeri mogu preuzeti i neke druge stabilne osobe – npr. baka ili djed. No zbog početne fizičke povezanosti između majke i djeteta (koja u suptilnom obliku ostaje prisutna cijeli život) majku djetetu nitko u potpunosti ne može zamijeniti. U početnim godinama djetetova života, majka djetetu predstavlja cijeli svijet, a svako odvajanja od nje ono doživljava kao svojevrsni šok, te prijetnju vlastitoj sigurnosti. Takvo se odvajanje u odrasloj dobi nerijetko manifestira kroz nezdravo vezivanje osobe uz druge ljude, kroz razne oblike ovisnosti, te stalan strah od napuštanja.
Mario: Kada je žena spremna postati majka i to odgovorna majka?
Daša: Tu postoje velike individualne razlike i nema jednoznačnog odgovora. Svaka bi žena, prije nego se odluči biti majka, trebala biti sigurna da za odgoj djeteta ima odgovarajuće uvjete, te da je za tu ulogu doista spremna. Ako za tu ulogu iz bilo kojeg razloga nije spremna, ako i sama osjeća manjak energije i emotivnu nestabilnost, trebala bi, kad god je moguće tu ulogu odgoditi, dok se za majčinstvo ne stvore uvjeti, te dok i sama emotivno i duhovno ne ojača.
Unatoč tome, u stvarnosti se često rađaju djeca u disfunkcionalnim obiteljima, u kojima majka, unatoč najboljoj namjeri da svome djetetu pruži najbolje – u tome ne uspijeva. Naime, majka je na svoje dijete sposobna prenijeti samo ono što i sama ima, pa ako i sama živi u nezadovoljavajućim okolnostima, ili je i ona kao dijete iskušavala neki oblik trauma, to će emotivno prenijeti i na dijete. Mnoge žene, svjesne vlastitog bolnog iskustva odrastanja, pod svaku cijenu žele izbjeći da se to isto dogodi i njihovom djetetu. U svojoj čvrstoj odluci da budu drugačije od vlastitih majki, te da svome djetetu pruže sve ono što je njima nedostajalo, često odu predaleko. Postaju pretjerano brižne, ponašaju se odveć zaštitnički, te nerijetko sve rade umjesto vlastitog djeteta. Na taj način često guše svoje dijete, čine ga nesposobnim da preuzme odgovornost za svoj život, pa dijete ponovo postaje nesigurno, nesposobno samostalno se kretati kroz život. Ponekad takva djeca postaju razmažena i uvjetno rečeno nezahvalna, te emocionalno neosjetljiva na potrebe drugih, što njihove majke (koje u nastojanju da udovolje svome djetetu često zanemare i vlastiti život) čini još više nezadovoljnima.
Mario: I što svi zajedno možemo učiniti?
Daša: Jedino sretna majka – ona koja je zadovoljila vlastite potrebe – može odgajati sretno dijete – i zato bi svaka žena kroz rad na sebi trebala prije svega biti usmjerena na postizanje vlastite sreće, na podizanje samopouzdanja i samopoštovanja, jer će tek tada na svoje dijete moći prenijeti konstruktivne emocije i pomoći mu da stvori stabilnu životnu podlogu. Iako će prva godina djetetovog života biti najvažnija za njegovo sigurno i stabilno kretanje u ovome svijetu, uz dovoljno volje, svjesnosti i zdrave roditeljske podrške, posljedice tih iskustava mogu se djelomično popraviti i u kasnijim godinama.
Naime naša se osobnost u potpunosti zaokružuje negdje sa 21. godinom života – i djetetu je tijekom cijelog tog razdoblja na ovaj ili onaj način potrebna emotivna prisutnost i podrška roditelja, a posebno majke. Otvorena i emocionalno topla majka, pomoći će svome djetetu da i samo, slobodno i bez potiskivanja izražava emocije, da razvija kvalitetne i zdrave odnose s drugim ljudima, te da usvaja vještine samostalnih donošenja odluka. Bitno je i da majka (skupa s ocem) vlastitim životom bude najbolji primjer svome djetetu, jer dijete, tijekom cijelog razdoblja odrastanja nesvjesno upija poruku koju roditelji odašilju ponašanjem (a ne verbalno). Takvu poruku ono integrira i u vlastiti život. Odgovarajuća emotivna podrška tijekom cijelog ovog razdoblja pomoći će da se mogući početni propusti ublaže, te da se dijete, unatoč svemu – kao odrasla osoba puno lakše snađe u životu.
No ipak ona neće u potpunosti izbrisati ograničenja iz prve godine života, jer će bez dobre osnove uvijek imati osjećaj da u životu nije sve sjelo na mjesto. Ako u najranijem djetinjstvu iz bilo kojeg razloga nismo uspjeli formirati jake i stabilne korijene, morat ćemo ih rekonstruirati kao odrasli. Jedino ćemo tako pronaći pravi smisao života, te moći iskusiti istinsku ljepotu i lakoću postojanja.
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija, bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, ostanite i dalje uz Petrinjski radio. Srdačan pozdrav.
