PETRINJA – U organizaciji Udruge ratni veterani – veterani Domovinskog rata Grada Petrinje obilježena je 31 godina od ustrojavanja 80. samostalnog bataljuna Petrinja.
Obilježavanje je počelo kod križa s tijelom Isusa ispred prostorija paljenjem svijeća i molitvom, koju je predvodio vojni kapelan don Branko Čagelj.
O Ratnom putu 80. SAMB-a podsjetio je Damir Božičević, njezin pripadnik i dopredsjednik Udruge: „80. samostalni bataljun Petrinja formiran je shodno zapovjedi Oružanih snaga Hrvatske vojske za mobilizacijske poslove zapovjedništva Operativne zone za Sisak i Baniju od 5. prosinca 1991. godine. Bataljun je formiran u vrijeme kada su crte obrane na području Operativne zone bile uspostavljene uoči samog tzv. potpisanog „Novogodišnjeg primirja“, te u danima tijekom samog međunarodnog priznanja samostalnosti Republike Hrvatske. Činili su ga novomobilizirani pripadnici Hrvatske vojske, pričuvni časnici, te iskusni zapovjedni kadar dokazan u formiranju Zbora narodne garde Petrinja, te pripadnici ZNG-a i oni Petrinjci koji su pristigli iz drugih postrojbi s raznih strana i ratišta cijele Hrvatske, a s jedinim ciljem i motivom oslobođenje i povratak u Petrinju. Svečana prisega 80. SAMB-a održana je 28. siječnja 1992. godine. Na sreću bataljun nije imao poginulih vojnika, što treba zahvaliti disciplini i ozbiljnosti prilikom obuke i ustroja, ali prigodom izmjene jedne artiljerijske vatre vod minobacača imao je 11 ranjenih vojnika uslijed izravnog pogotka na sam vatreni položaj. Bataljun je preustrojem petrinjskih snaga 1. travnja 1992. godine, te iz operativnih i razloga formiranja 162. brigade postao druga bojna. Njegovi pripadnici dali su kasnije izniman doprinos u sklopu 162. brigade i 12. domobranske pukovnije, kao i oni pripadnici koji su se aktivirali u „Gromove“, a nekoliko bivših pripadnika 80. SAMB-a položilo je u „Oluji“ i živote za slobodu naše hrvatske domovine.“
Nakon toga, Zlatko Iskrić, predsjednik Udruge, između ostalog, je naglasio: „Iz Ratnog puta, svi vi Petrinjci i ovi ljudi koji žive uz Petrinju, vidite da nas je sve manje, ali vjerujte mi, ovi ljudi koji nedostaju, osim naravno naših vitezova koji su poginuli i nestali, nisu umrli prirodnom smrću, bolest tijekom Domovinskog rata i ni sami ne znamo od čega umiremo. Zato vam molimo, hrvatskom branitelju je teško danas, mi se moramo stalno dokazivati o istini, o Domovinskom ratu koji je bio obrambeni i pravedan. Imamo sve više jugonostalgičara, imamo sve više udruga koje promoviraju da je ovdje bio nekakav građanski rat, zna se tko je bio žrtva, a tko agresor. Zato ova udruga svojim radom želi da zajednica osjeti da udruga postoji i za tu borbu. Ponosno kažemo da imamo svoju mladež koju nadograđujemo i koja će i dalje prenositi istinu o Domovinskom ratu.“
U ime Grada Petrinje na obilježavanju je bio zamjenik gradonačelnice Ivan Prskalo: „Dragi vitezovi, hrvatski branitelji, vi ste ponos ovoga grada, a ponos ste i naše domovine Hrvatske. U pravom trenutku bili ste spremni žrtvovati sve i dati sve. Mnogi su ovaj naš grad i svaku njegovu stopu platili krvlju. Želim vam da budete jedinstveni, jer vi ste jedini autohtoni pisci hrvatske povijesti i ovog svetog Domovinskog rata kojem dugujemo naš opstanak. Mi ga nismo izazvali, vi ste s krunicom oko vrata, s ljubavlju i s Ave Maria išli u rat, išli ste poginuti ako treba za svetinju, za domovinu. Ostanite složni, a Grad Petrinja će se potruditi da vas u svakom trenutku podrži, a posebno vaše zajedništvo. Malo nas je, svaki dan nas je sve manje, ali to ne znači da iza nas ne ostaje ona mladež koja diše istom hrvatskom domovinom kao što ste vi disali kada ste krenuli u rat.“
Mihael Jurić, zamjenik župana, na obilježavanju je bio u ime Sisačko-moslavačke županije: „Događaji koji su se dešavali ovdje kod nas, u našem gradu, teških ranih devedesetih, moramo ih se sjećati, moramo ih obilježavati i moramo o njima pisati, sve te događaje zabilježiti za one buduće generacije da znaju da hrvatska domovina, da sloboda koju uživamo nije pala s neba, nego da je nastala na trudu, na krvi hrvatskih branitelja koji su ostvarili onaj stoljetni san hrvatskog naroda, jer od stoljeća sedmog, na ovim područjima, hrvatski čovjek je sanjao o svojoj domovini, slobodi, činjenici da bude svoj na svome, da ima svoju domovinu, svoju zastavu i svoju himnu. Do 1995. godine, do Oluje, bilo je puno događaja, vatrenih okršaja, poginulih i sve to treba zabilježiti, zapisati za naše buduće generacije da znaju, a posebice ona ostvarenja zajedno s hrvatskim narodom.“
Na obilježavanju je, u ime ministra hrvatskih branitelja i potpredsjednika Vlade Tome Medveda, bio njegov savjetnik Marko Ratković: „Vratimo se u onu 91. Bilo je to izuzetno teško, olovno vrijeme, usudio bih se reći. Ispred sebe smo imali kudikamo jačeg i ozbiljnijeg neprijatelja i unatoč tome, sa svim postrojbama koje su formirane na početku, od hrvatske policije koja je prva krenula, pa ZNG i ostale postrojbe, uspjeli smo se othrvati i sačuvati donekle tu našu granicu da ne prođu, ne prodru do Siska, Zagreba i Karlovca. Uspjeli smo tu silu zaustaviti zahvaljujući nama, jednom velikom hrvatskom srcu, velikom domoljublju koje nas je tada krasilo, a usudim se reći da nas krasi i danas unatoč ovome što je rekao kolega Iskrić. Ima njih svakakvih, da se razumijemo i slažem se s vama i nikada ih neće ni prestati biti, uvijek su oni tu, ali tu smo i mi hrvatski branitelji koji smo krvavo stekli ovu zemlju i ne damo je nikome. Jedino mi znamo kako smo se izborili, što smo prolazili i što je hrvatski narod u cjelini i civili, da ih ne izostavim ovom prilikom, podnijeli da bi imali danas ovo što imamo.“
