NOVA DRENČINA – U organizaciji Mjesnog odbora Nova Drenčina obilježen je Dan sjećanja na poginule i nestale mještane Nove Drenčine u Domovinskom ratu.
Nakon pada Petrinje, ovo petrinjsko prigradsko naselje odolijevalo je napadima srpskog agresora sve do 6. listopada 1991. kada su njegovi žitelji morali napustiti svoje domove, a Nova Drenčina je potom bila uništena i spaljena.
Svake godine, na ovaj dan, Nova Drenčina se prisjeća svojih poginulih ili nestalih sumještana u Domovinskom ratu: Mirka Vidovića, Nikice Miščevića, Nikole Jelekovca i Martina Malnara.
Obilježavanje je počelo svetom misom u crkvi Preobraženja Gospodnjeg na Slatini koju je služio vlč. Damir Ceković, a nastavljeno polaganjem cvijeća i svijeća kod spomenika u naselju.
Tom prigodom, Mladen Škrinjar, predsjednik Vijeća Mjesnog odbora, o obilježavanju je kazao: „Od prvih početaka obilježavanja, kada smo krenuli 2001. godine, našim palim i nestalim braniteljima tog kobnog dana 06. listopada 1991. godine, sada je to preraslo u više zainteresiranosti naših mještana, dragih gostiju i udruga koje nas uredno posjećuju i uvijek ističem kako smo mi mali dio te povjesnice koja je stvarala našu Republiku Hrvatsku i ti svi životi i ta sva stradavanja u tim danima koja su bila neminovna za osnutak naše slobode, te smatram da to mora ući u jedan dio novije povijesti Republike Hrvatske, a i naših mještana. Žalosno je samo što je stari dio pučanstva, što naselje izumire, jako je malo mladih i to što ih je bilo puno je otišlo u inozemstvo jer od 320 domaćinstava sada nas ima osamdesetak živih duša, mlađih i starijih, ali ima nešto malo „sitne dječice“ i nadam se da će oni ostati i naslijediti taj dio povijesti i cijeniti to što smo dali za njihove živote i budućnost, kao i za nas same koji smo preživjeli.“
Na obilježavanju je, u ime Grada Petrinje, bila i petrinjska gradonačelnica Magdalena Komes: „Iako je u Petrinji rujan mjesec kada obilježavamo „Dane sjećanja“, a ovo je zadnje prigradsko naselje koje je doživjelo veliku tragediju na današnji dan kada su ubijeni i ranjeni tadašnji stanovnici koji su branili i Petrinju, a i naselje je gorjelo. Nažalost te 91. ju nismo uspjeli obraniti, ali uvijek naglašavam da ove tužne dane trebamo obilježiti, a da zaista ono što trebamo proslaviti je naša „Oluja“, naš 6. kolovoza, i na taj dan trebamo prebaciti sav fokus i svo naše veselje i zahvaliti svima onima koji su dali svoje živote da možemo taj dan slaviti.“
