PETRINJA – U organizaciji Udruge Hrvatski domobran Petrinja i UDVDR Ogranak Petrinja, pokraj Središnjeg križa na petrinjskom groblju sv. Benedikt, održano je obilježavanje Bleiburške tragedije stradanja hrvatskog naroda.
Uz zapaljene svijeće, koje su položili predstavnici stradalničkih udruga, Grada Petrinje i političkih stranaka, te uz molitvu, o povijesti ovog događaja govorio je Mirko Putrić, predsjednik Udruge Hrvatski domobran Petrinja: „Iz tehničkih razloga nismo bili u mogućnosti organizirati odlazak u Udbinu koja će biti zamjensko mjesto za Bleiburg, a slijedeće godine ćemo se potruditi da idemo, ako ne u Bleiburg, ali barem u Udbinu. Što se tiče samog događaja 15. svibnja 1945. godine dogodio se veliki zbjeg koji je krenuo prema zapadu kada su došli partizani u „oslobođenje“, ljudi su došli na Bleiburško polje, skupili se računajući da će moći krenuti dalje, a u tom trenutku ih je zaustavila engleska vojska pod vodstvom generala Scota i održavani su pregovori s predstavnicima partizana. Ti ljudi koji su išli u zbjeg većina njih je računala da nisu nikome ništa krivi, osobito žene, djeca, starci, a general Scot je od predstavnika partizana tražio da se sa zarobljenicima postupa prema međunarodnim konvencijama. Oni su obećali da će tako i učiniti, međutim čim se krenulo iza prvog brda došlo je do ubijanja, a onaj tko je preživio išao je na Križni put, tako da su odmah u startu prekršili svoje obećanje. Križni put je išao u nekoliko pravaca, osnovni preko Slavonije, neki su trajali kraće, a neki duže i tako je ova putešestvija završila katastrofalno po Hrvate. Računa se da je poginulo oko 250 tisuća ljudi, a isto toliko da ih se uspjelo probiti, od kojih su se mnogi smjestili u Argentini.“
U ime Grada Petrinje na obilježavanju je bio zamjenik gradonačelnice Ivan Prskalo: „Čast mi je biti s vama zbog toga što nas je okupio jedan isti razlog, a to je ljubav. Ljubav prema onim ljudima koje je pokosila bezočna mržnja, nažalost mržnja koja se relativizira i koja se ne osudi, vraća se, i to se dogodilo u Domovinskom ratu. Ista ta mržnja je nastavila isto to ubijanje, ali hrvatski narod je preživio zato što je imao ljubav prema svojoj domovini. Mislim da smo jedan od naroda koji je najskuplje platio one ljudske vrijednosti koje su pogažene u Bleiburgu i svim onim poratnim razdobljima, a isto tako i u Domovinskom ratu. Plaćena je preskupa cijena i često znam govoriti da je i ovo petrinjsko tlo, ovaj grad, natopljeno krvlju, svaka stopa je plaćena svetom krvlju hrvatskih mučenika i zato je nekada ružno čuti da se na tu svoju domovinu baca kamenje. Možda nekada sve nije idealno, možda nas nekada pogode nevolje, kao što nas je pogodio potres, pa Corona koja je zahvatila cijeli svijet, ali jednostavno sjetivši se ljudi koji su bili spremni dati svoj život za ovu domovinu i davali su ga od Bleiburga, pa do Domovinskog rata, i ginuli su za nju.“
