Izbornik
Share on facebook
Share on twitter
predavanjenaslov

U sklopu projekta „Godine nisu važne“održano predavanje „Što sve trebamo znati o COVID-19 bolesti i njezinom uzročniku“

PETRINJA – „Što sve trebamo znati o COVID-19 bolesti i njezinom uzročniku“ naziv je predavanja koje je ovog petka organizirala Udruga „Naš život“ Petrinja u sklopu projekta „Godine nisu važne“.

Predavanje koje je u skladu s propisanim epidemiološkim mjerama organizirano u Maloj dvorani Hrvatskog doma, održala je Tajana Juzbašić, dr. med., specijalistica medicinske mikrobiologije s parazitologijom iz Službe za mikrobiologiju Zavoda za javno zdravstvo Sisačko-moslavačke županije.

Na pristupačan, razumljiv način, potkrijepljen spoznajama do kojih se došlo znanstvenim istraživanjima, doktorica Juzbašić objasnila je što smo o novom koronavirusu do sada naučili, ali i što su nam kod njega još uvijek nepoznanice.

„COVID 19 bolest je uzrokovana SARS CoV 2 virusom, znači novim koronavirusom s kojim se sada „družimo“ već devet mjeseci. Svima nam je sigurno već dosta i korone i preporuka i zabrana, ali ono što znamo je da je virus i dalje tu. Jesen dolazi, intenzivirat će se infekcije i sad trebamo vidjeti na onoj najobičnijoj, ljudskoj razini, što mi možemo napraviti da bismo pomogli sebi i drugima da ostanemo  zdravi. Naše građane podsjetit ćemo ovim predavanjem kako se virus širi i kako spriječiti njegovo daljnje širenje da bismo pomogli sebi i drugima da ostanemo zdravi kroz sezonu koja dolazi“, rekla je Juzbašić.

Podsjetila je kako za koronaviruse znamo još od 1965. godine, ali ranijih desetljeća oni su izazivali blage kliničke slike, uglavnom prehlade. Situacija se prvi puta mijenja prije 18 godina, pojavom SARS, nakon toga i MERS virusa koji izazivaju teške akutne respiratorne sindrome. Od prosinca prošle, 2019. godine imamo i SARS CoV 2 ili „novi koronavirus“ koji je takav naziv dobio zbog 80 posto genske sličnosti s prvim SARS virusom. Bolest koju ovaj novi koronavirus izaziva nazvana je COVID 19 (akronim izveden iz engleskog naziva „Coronavirus Infectious Disease -19“, gdje broj 19 označava 2019. godinu u kojoj se bolest pojavila). S aspekta njezine struke, kaže mikrobiologinja Juzbašić, riječ je o malom virusu, s vrlo malo proteina, koji međutim stvara velike probleme. Otkriven je u siječnju ove godine, vrlo brzo, samo mjesec dana nakon što se bolest u prosincu pojavila u Kini (za prethodne SARS viruse trebalo je 4 – 5 mjeseci da bi se virus potpuno sekvencionirao).

„Ono što smo do sada o njemu naučili je da se jako čvrsto veže za receptore naših stanica u dišnom sustavu. I drugi respiratorni virusi se vežu, ali naš sofisticirani imunološki sustav u sluznici nađe načina da ih „potjera“, makne, neutralizira. Ovaj virus se jako čvrsto veže i zbog toga je toliko zarazan, zbog toga se vrlo brzo proširio i po Aziji i po cijelom svijetu, tako da smo već nakon tri mjeseca imali pandemiju koju je proglasila Svjetska zdravstvena organizacija. Dobra stvar za nas je da ovaj RNK virus ima ovojnicu, jer ga ovojnica čini ranjivim. Naime,virusi koji su ovijeni, osjetljivi su na uobičajene dezinficijense, alkohol, čak i na vodu i sapun i sve ove dezinficijense koje sada možete naći u trgovinama“, objasnila je.

Glavni put prijenosa ovog novog koronavirusa je kapljični, dakle putem kapljica respiratornih sekreta koje izlučujemo dok govorimo, kašljemo ili kišemo.

„Postoji i način prijenosa kontaktom, ali to morate baš biti u direktnom kontaktu s pacijentom, odnosno oboljelom osobom koju ste dirali i nakon toga dirali svoje sluznice – oči, nos i usta. Indirektni kontakt je isto tako moguć. To znači da ste dirali telefon, kvaku, bilo koje druge predmete na kojima se nalazi virus i onda opet svoje sluznice. Ono što nas ljudi često pitaju je koliko taj virus zapravo preživljava na predmetima? Na predmetima može različito dugo preživljavati – npr. na plastici 72 sata, 48 sati na nehrđajućem čeliku i staklu, na kartonu 24 sata, 4 sata na bakru, u zraku oko 3 sata … Kao mikrobiolog reći ću vam da ti podaci ipak ne znače da ćete se vi zaraziti nakon dva ili tri dana ako ste dirali taj predmet na kojem smo mi znanstveno dokazali da je virus prisutan, jer se taj virus već sasušio, dehidrirao, „istraumatiziran“ je. Važno je naravno da se površine dezinficiraju, ali ne treba biti u paničnom strahu“.

Dodala je kako nam je kod COVID-a 19 sada već poznato i to da oko 80 posto pacijenata ima blage simptome bolesti, dok ih 20 posto ipak treba bolničko liječenje te da u tih 20 posto, 5 do 6 posto pacijenata završi na respiratoru. Naglasila je i da ovaj virus do sada nije značajno mutirao.

„Prema znanstvenom istraživanju u sklopu kojeg je do 23. lipnja 2020. analizirano 47 tisuća virusnih genoma iz cijelog svijeta, vidljivo je da postoje minimalne mutacije koje su prisutne svuda u svijetu, dovoljno velike da možemo reći da virus ima podtipove, ali generalno, virus nema značajnih mutacija zbog kojih bi bilo ugroženo ili cjepivo ili sadašnji testovi i svi napori koje su znanost i struka do sada uložili da nađemo način kako da s ovim virusom izađemo na kraj. Dakle, kad kažemo, je li ovaj virus mutirao, ja bih kratko i jasno rekla ne, jer ove mutacije koje su prisutne, nisu značajne. To su „silent“, odnosno „tihe“ mutacije koje ne mijenjaju glavne karakteristike virusa.“

Uz sve što smo dosad naučili o SARS CoV 2 virusu, još uvijek je i puno toga što ne znamo, odnosno nedovoljno znamo. Primjerice, još uvijek nismo sasvim sigurni može li se osim kapljičnim i kontaktnim putem, ovaj virus prenijeti i na neki drugi način, recimo feko – oralnim putem, preko stolice ili urina oboljelog (npr. ako se neopranim rukama dira hrana). Ono što je kod ovog virusa zabrinjavajuće je i to da ga mogu prenositi osobe koje su zaražene, ali to ne znaju, jer nemaju simptome i naizgled su sasvim zdrave. Nadalje, izlučivanje ovog virusa varira, što može otežati dijagnostiku.

„Uzimanje uzorka u pravom vremenu vam je najtočnija dijagnostika. Ako ste uzeli uzorak u krivom vremenu, dijagnostika je pogrešna. Kod ovog virusa to je jako, jako „zeznuta“ stvar. Sve ono što smo mi znali o SARSU – da se virus najviše izlučuje tek od četvrtog dana bolesti pa nadalje – ovdje nema pravila. Ovdje se kod nekih pacijenata tek 9. dan virus može dokazati u brisu, pa onda možda ispadne da doktori ne znaju što rade, pa ne valjaju im testovi … ali nije sve tako crno – bijelo. Jako je nezgodno ako vi uzimate uzorak, a u tom trenutku virus nije tu. Mi ne znamo zašto nije, a čovjek poslije toga bude teško bolestan“, kaže Juzbašić.

Dodaje kako kod ovog virusa, ne znamo ni tko je od mladih ljudi  „kandidat“ za burnu imunološku reakciju.

„Kod drugih virusa predvidljiv je nekakav tijek virusa, ali ovdje vi recimo imate mladog, zdravog čovjeka koji se zarazi. Virus je tu nekih tjedan dana, on je sad bolestan i očekujete da će u drugom tjednu biti sve bolje. Međutim, u drugom tjednu on iznenada razvija tešku upalu pluća i zapravo dolazi u jedno teško stanje, ne zbog virusa, nego zbog svog imunološkog odgovora. To zovemo „citokinskim olujama“ ili „burama“. Naš imunološki sustav bude toliko zbunjen da umjesto da nas spašava, on nas uništava. Vama praktički pluća unište vaše stanice imunološkog sustava. To je nešto što jednostavno ne možete znati, ne možete predvidjeti. Kod starijih osoba koje već imaju neke bolesti, to je možda već neki slijed prema respiratoru, prema težoj priči, ali kod mlađih ljudi, nitko ne može biti siguran tko je kandidat za takav jedan buran imunološki odgovor. To se recimo ne viđa kod drugih virusa.“

Ostavlja li ova bolest posljedice – kratkoročne, dugoročne, trajne, neurološke? Jesu li moguće reinfekcije, odnosno mogućnost da se u istoj sezoni ponovno zarazite? Koliko dugo traje zaštita našim protutijelima ako smo bolest preboljeli? Hoće li virus s vremenom mutirati? Sve su to još uvijek otvorena pitanja na koja nemamo jasne odgovore, jer s ovim se virusom prvi put susrećemo i tek ćemo u godinama pred nama imati više odgovora“, kazala je predavačica.

Koliko je neki virus opasan, određuje se na temelju triju parametara- stope zaraznosti, stope smrtnosti i mogućnosti prijenosa bolesti s asimptomatskih pacijenata.

„Od jako puno ljudi čujem da je to bezveze, da je to gripa, malo jača, malo slabija, ljudi ne vjeruju u koronu. Ne bih htjela biti sugestivna i zato sam ovdje stavila samo činjenice. Kod ovog virusa, stopa zaraznosti, a to je zapravo broj novooboljelih ljudi od jednog zaraženog pacijenta, jedan bolesni, ako nema maske, zarazit će tri do četiri druga čovjeka, jer kao što smo rekli ovaj se virus jako čvrsto veže. Kod gripe je to 1,3. Kod SARSA je bilo 2. Znači, u samom startu vidite da je on zarazniji, da je potentniji. Stopa smrtnosti od novog koronavirusa u svijetu je na današnji dan 3,4 posto. Treća stvar koja ga čini opasnim je zaista ta mogućnost prijenosa virusa s čovjeka koji nema simptome i djeluje zdravo. To je ono što je kod ovog virusa nezgodno.“

O razmjerima pandemije bolesti COVID 19 najbolje govore brojke.

„SARS je trajao 9 mjeseci – počeo je u 11. mjesecu 2002. godine i u 7. mjesecu 2003. sve je bilo gotovo. U tih 9 mjeseci bilo je 8 tisuća oboljelih i 774 umrlih. MERS je trajao dvije i pol godine – bilo je „samo“ 2,5 tisuće oboljelih , umrlih je bilo 858, dakle stopa smrtnosti je bila visoka. Novim virusom s kojim sada živimo 9 mjeseci i tek nam slijedi sezona, do sada je zaraženo 24,5 milijuna ljudi i 832 tisuće ljudi je umrlo, što je velik broj.“

Lijeka za ovu bolest još uvijek nemamo.

„Praktički, kod COVID-a je simptomatsko liječenje sve što za sada imamo. Nema lijeka još uvijek. Remdesivir je zapravo registriran, Europska komisija ga je prijavila kao lijek protiv COVID-a 19. On ovih dana dolazi u Hrvatsku – 400 doza, ali ljudi misle, lijek je nešto od čega će ozdraviti, kao kad imate upalu grla, pa dobijete antibiotik i zdravi ste za deset dana. Ovo nije lijek za ozdravljenje – ovo je lijek koji će vam skratiti bolest za četiri dana, da vam malo pomogne – ovo je nada. Mi lijeka za COVID još uvijek nemamo, ovo je lijek koji daje nekakvu šansu čovjeku da preživi, ali nije lijek koji će čovjeka spasiti kao neki drugi antivirusni lijekovi. No, dobro je da i to imamo“.

Još uvijek za COVID 19 nemamo ni cjepivo.

„Oko cjepiva puno je priče ovih dana. Vodi se, ja bih rekla, „utrka desetljeća“ za cjepivom u kojoj sudjeluje dvjestotinjak kompanija. Ako mene pitate, ja bih rekla da, apsolutno da cjepivu, ali sigurnom cjepivu. Pritisak je ogroman – poslodavci, vlade, države – svi žele cjepivo i žele ga što prije, ali govoriti da cjepivo dolazi u rujnu, mislim da je to politička odluka. Svi znanstvenici koji se bave cjepivom znaju da postoji procedura koja podrazumijeva tri kliničke faze i da ta treća klinička faza može biti tek od sad pa za pola godine. Forsiranje cjepiva koje nije prošlo sve te kliničke faze, mislim da nije dobro. Kad prođe sve kliničke faze ispitivanja, mislim da bi to onda moglo biti itekako prihvatljivo rješenje.“

Što nam onda ostaje kao zaštita od novog koronavirusa?

„Zapravo nam ostaju te protuepidemijske mjere o kojima stalno pričamo. Zaista je na svakome od nas koliko ćemo na jesen opteretiti zdravstveni sustav, inače će ljudi umirati od srčanog infarkta i svega drugoga jer zdravstveni sustav naprosto neće moći primiti, obuhvatiti tolike ljude jer je sve zauzeto COVIDOM. Svatko od nas tko može učiniti nešto da ne prenosi bolest dalje, napravio je jako puno.Imamo jesen koja dolazi i naprosto moramo naći najbolji model da sve to skupa preživimo i fizički i ekonomski“.

Nošenje maski mnogima teško pada. Liječnica je objasnila koja je njihova uloga.

„Ako imamo osobu koja je zaražena, a nema simptome i ne znamo da ima infekciju i ako ni ona ni mi ne nosimo masku vrlo je visoka šansa da ćemo se zaraziti. Ako mi imamo masku, a ona nema, opet je visoka šansa, jer naše sluznice oka su nezaštićene. Srednja šansa za zarazu je ako čovjek koji je bolestan ima masku, a mi težimo niskoj i vrlo niskoj mogućnosti zaraze, a to je kada smo u zatvorenom prostoru da svi nosimo maske. Ako možemo imati udaljenost – još bolje. Ako ne možemo, i nošenje maski je već nešto. Naravno, najmanja, nikakva šansa je ako svatko ostane kod svoje kuće, ali toga više nema. Nema više „zaključavanja“, zatvaranja granice, inače propadosmo svi. Dakle, naš cilj je niska ili vrlo niska mogućnost da se zarazimo, ako ispravno nosimo maske. Ljudi često maske nose nepravilno, samo preko usta, ne i preko nosa, što je neispravno“, rekla je Juzbašić, podsjetivši i na preporuke Ministarstva zdravstva o pravilnom nošenju maski.

„Bez obzira radi li se o kirurškoj maski ili platnenoj maski za lice, isti princip vrijedi za sve. Kad stavljate masku, trebale bi ruke biti čiste. Ako ih možete oprati sapunom i vodom – dobro; ako ste negdje vani, ako imate bilo kakav dezinficijens i to je opet prihvatljivo. Masku treba staviti na ispravan način – da je ne okrenete naopako, da znate što ide naprijed, što ide natrag, zakvačite je iza uha i namjestite tako da se nos, usta i brada pokriju i po mogućnosti, što manje dirati prstima masku. Ljudima koji na svom radnom mjestu – primjerice u trgovinama, po osam sati moraju nositi maske koje se tijekom dana navlaže pa ih treba mijenjati, praktično je (i jeftinije) koristiti platnene, perive maske. Korištenu masku treba odložiti u plastičnu vrećicu i kod kuće oprati i temeljito osušiti. Naravno, maske ne treba dijeliti – svatko mora imati svoju.“

Na kraju predavanja na kojem je bilo riječi i o molekularnim PCR te serološkim testovima, liječnica je odgovarala i na pitanja iz publike. „Uskoro nam stiže jesen, približava se i sezona gripe, trebamo li se cijepiti?“, bilo je jedno od pitanja.

„Protiv gripe se uvijek dobro cijepiti. Cjepivo protiv gripe je sigurno cjepivo o kojem puno znamo i svakako da će to biti od pomoći. Respiratorni virusi kad krenu, vi dok se ne testirate, ne možete znati je li ovaj ili onaj virus. Simptomi su recimo slični i kod gripe i kod novog koronavirusa – povišena temperatura, kašalj, grlobolja, curenje nosa, glavobolja. Kod koronavirusa možda su češći samo gubitak osjeta mirisa i okusa, a ovo drugo je u principu respiratorna simptomatologija kao kod bilo kojeg drugog virusa. Ako ste se već cijepili protiv gripe, samim tim kandidat ste da ćete dobiti manje težak oblik gripe. Na taj način u bolnici nećete zauzeti krevet nekome kome možete spasiti život, tko ima COVID. S druge strane, ako ste u sezoni gripe zbog COVID-a završili u bolnici, a niste se cijepili, evo vam gripe, a preživjeti to zajedno bi tek bila teška situacija. Mislim da je i jedna dobra stvar vezana uz maske koje sad nosimo i jedva čekam proljeće da vidimo tu statistiku u vezi gripe.Naime, ako ispravno nosimo maske i pridržavano se ovih osnovnih mjera o kojima govorimo i gripe bi trebalo biti puno manje, jer ovim načinom se štitimo od svih respiratornih virusa, ne samo kod COVID-a. Ako budemo na ispravan način nosili maske i pridržavali se osnovnih higijenskih mjera o kojima stalno govorimo i pokušali ipak držati tu nekakvu fizičku distancu koliko je to moguće, već smo napravili puno.“

Preporuka liječnice je: jačajte svoj imunitet.

„Najbolji prijatelji imunitetu su fizička aktivnost i zdrava prehrana.Pod zdravom prehranom ne mislim da ćete uzimati šumeći C vitamin i ove ili one pripravke koji će vam uništiti jetru i bubrege ako ih dugo uzimate u velikim količinama. Zdrava prehrana podrazumijeva što je moguće više voća i povrća. Ali posebno velik utjecaj na naš imunitet i naše respiratorne sluznice ima fizička aktivnost. Idite van, sada kada ima sunca, znači i D vitamina. Idite van i zimi. To vam čini višestruko dobro i toliko poticajno djeluje na naš imunitet, a D vitamin će vam itekako dobro doći zimi i na imunom i na protuupalnom djelovanju. Nemojte se samo zavaliti u naslonjač ispred televizora. Puno ćete za sebe učiniti fizičkom aktivnošću, da ne govorimo o kapacitetu pluća, o ventiliranju. Jednostavno, zapamtite: zdrava prehrana i fizička aktivnost su najveći prijatelji našeg imuniteta koji je naša prva obrana i štiti nas od svega što nas „napada“.

Uz zdravu prehranu i fizičku aktivnost, kao zaštita od respiratornih virusa, preporuča se i nošenje maski te pridržavanje osnovnih higijenskih mjera.

„Redovito čistite telefone, mobitele koje stalno držimo u rukama i prislanjamo ih uz lice kao i druge predmete koje često dodirujemo – kvake, prekidače za svjetlo. Prebrišite ih recimo jedanput dnevno s malo 70-postotnog alkohola. Kad smo u javnosti gdje s drugim ljudima dijelimo zajedničke predmete, ne dirajmo neopranim, nedezinficiranim rukama sluznice oka, nosa i usta. Kad se vratimo kući, obavezno operimo ruke. Što više, pa i zimi, provjetravajte prostorije svog doma i radnog prostora. Koliko god možete, izbjegavajte veće grupe ljudi ili ako jeste u njima, onda stavljajte maske i koliko god možete, održavajte fizičku distancu. Maske nosite na pravilan način. Kad kišete, kašljete, zaklonite usta rukom, stavite maramicu, nemojte kihati tako da to širite dalje, bez obzira imate li virus ili ne. Općenito, ako imate respiratorne simptome nije u redu da šećete okolo. Treba se javiti liječniku. Mi ovih dana imamo puno ljudi koji skrivaju simptome, ne žele se javiti zbog toga što ih je sramota jer su bili u noćnom klubu, jer su se zarazili. Bolest nije sramota. Bolest je bolest. Sramota je lagati o tome i širiti bolest dalje. To je neetično, nekorektno i po meni, neprihvatljivo. Ako vam se dogodi da se razbolite – ajmo se liječiti s onim što imamo i ne zaraziti druge ljude. Nemojte to zatajivati. Korona je sad tu. I to će proći, samo treba sad izdržati i probati se ne zaraziti“, poručila je doktorica Juzbašić na kraju predavanja, organiziranog u sklopu projekta „Godine nisu važne“.

Ovaj projekt provodi Udruga „Naš život“ u partnerstvu s Gradom Petrinja. Projekt vrijedan 1,351.920,03 kuna financiran je bespovratnim sredstvima Europskog socijalnog fonda, a odnosi se na Razvoj i provedbu projekata za socijalnu koheziju i povećanje zaposlenosti u gradovima Kninu, Belom Manastiru i Općini Darda, Benkovcu, Petrinji i Vukovaru. U sklopu projekta provode se različite aktivnosti namijenjene starijim osobama i osobama s invaliditetom – psihološka i fizička pomoć, psihofizičke vježbe, radionice socijalnih vještina, grupni susreti, nutri klub s nutricionističkim savjetima, škola zdravog kuhanja te stručna predavanja. U provedbi projekta aktivno sudjeluju nastavnici, socijalni pedagozi, nutricionisti, psiholozi i liječnici.

Slađana Marković

Slađana Marković

Dugogodišnja novinarka i radijska voditeljica s bogatim iskustvom u ovom poslu, što potvrđuju i brojne nagrade struke. Osim što je u novoj redakciji zadužena za novinarski dio posla, uskoro će slušatelji Petrinjskog radija moći uživati i u njezinom glasu u našem radijskom eteru.

NAJNOVIJE VIJESTI