PETRINJA – U organizaciji Veteranskog centra – Podružnica Petrinja, u njihovim prostorima, održan je prigodni program povodom Dana međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, 15. siječnja 1992. godine.
Na početku sve je pozdravila Andrijana Nenadić, voditeljica Centra, kada je podsjetila na tadašnje riječi prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana: „Današnji dan, 15. siječnja 1992. godine bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu 14-stoljetnu povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana. Stvorili smo međunarodno priznatu Hrvatsku. Slavimo noćas, a onda zasučimo rukave na izgradnji nove demokratske države.“
Na obilježavanju su bili članovi brojnih braniteljskih udruga s područja Sisačko-moslavačke županije u čije ime se obratio Nenad Bužanić, predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata SMŽ: „Nadam se da ćemo i ubuduće ovakva događanja obilježavati ovdje, gdje nam je sada prilika i mjesto, kao i u Povijesno-kulturnom centru u Sisku, te se nadam da ćemo i ubuduće obilježavati neke datume koje do sada nismo, a bit će obilježeni na primjeren način.“
Obratio se i Robert Polanščak, predsjednik Gradskog vijeća Grada Petrinje: „Okupili smo se da bi obilježili nama vrlo bitan dan, a to je Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Ono što je meni ostalo u sjećanju, to je upravo taj govor našeg predsjednika dr. Franje Tuđmana u toj večeri priznanja kada je rekao i istaknuo da će biti zlatnim slovima uklesano u povijest hrvatskog naroda to međunarodno priznanje i to je doista vrijedno obilježavanja, sjećanja i upisivanja u hrvatsku povijest. Isto tako je rekao tu večer: večeras slavimo, a od jutra zasučimo rukave i gradimo novu i modernu samostalnu Republiku Hrvatsku. Naravno, najveća zahvala ide hrvatskim braniteljima koji su trajno ugradili svoje živote u temelje hrvatske domovine i ovaj Centar na neki način je zahvala našim braniteljima. Nakon samog priznavanja Hrvatska je pristupila raznim organizacijama, udruženjima i napredovala u svim smjerovima. Naš je zadatak da tu domovinu čuvamo i brinemo o njoj.“
U ime Grada Petrinje obratio se i zamjenik gradonačelnice Ivan Prskalo: „Oltar hrvatske domovine, oltar koji sada slavimo, je njeno konstituiranje u onom međunarodnom smislu i posvećen je hrvatskim mučenicima, najboljim sinovima i najboljim ljudima koji su tada bili spremni dati sve i zato kažem da ste vi ovdje istinski heroji, svi ste živuće legende. Vi ste praktički omogućili sve ovo, odnosno ogroman napredak u ove 32 godine. Možda je najpopularnije reći kada pogledamo hrvatske uspjehe u sportu, a netko je računao da je u znanstvenoj produktivnosti Hrvatska bolja od mnogih velikih zemalja ako gledamo na broj stanovnika, ali ne mogu se svi baviti znanošću. Dakle, ogromne bogate zemlje imaju manju znanstvenu produktivnost, manja umjetnička postignuća nego Hrvatska, a svega toga ne bi bilo da je netko drugi ispisivao našu povijest, jer nas ovdje vjerojatno tada ne bi bilo.“
Na kraju je uspomene na to vrijeme evocirao ravnatelj Veteranskog centra general Josip Lucić: „Okupili smo se da bi se na trenutak vratili 32 godine unazad i sjetili se nečega u čemu smo svi mi sudjelovali i da nismo bili svi u tome ne bismo danas ovdje niti sjedili. Hrvatski branitelji, policajci, vojnici, udruge, dragovoljci, ukupno jednom riječju svi hrvatski branitelji su oni koji su ovu državu stvorili, mi smo stvorili ovu državu, ona ne bi postojala bez hrvatskih branitelja. Prije trenutka međunarodnog priznanja mi smo šest mjeseci imali tragedije po cijelom prostoru koje su nažalost obilježile sudbinu mnogih obitelji i mnogih ljudi. Rat je s jedne strane bio veličanstven jer smo stvorili državu, a s druge strane rat je bio tragičan jer su poginule tisuće ljudi, na svakog poginulog jedno trojica ranjenih, a nekada danas zaboravimo na stotine tisuća prognanih ljudi, popaljena sela i spaljeno trideset posto našega teritorija, to jako dobro upravo pamte ovi prostori. Kako vrijeme prolazi sve više ljudi priznaje da je vrlo upitno kakva bi se povijest odvijala da dr. Franjo Tuđman nije bio u tom vremenu prvi predsjednik koji je imao tu snagu okupiti one koji su na žalost do tada bili u velikoj mjeri podijeljeni nasljeđem ideologija koje nisu rođene na ovim prostorima, ali su prekrile ove prostore.“
