PETRINJA – Odavanjem počasti poginulim hrvatskim braniteljima i civilima kod središnjeg križa na petrinjskom groblju sv. Benedikt obilježena je danas 32. obljetnica međunarodnog priznanja Republike Hrvatske.
Ovo obilježavanje organizirala je Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata – Ogranak Petrinja. Njezin predsjednik Darko Dumbović ističe kako je 15. siječnja 1992. godine bio jedan od najvažnijih datuma u novijoj hrvatskoj povijesti:
„Naravno da je taj datum, po meni osobno, jedan od najvažnijih datuma u hrvatskoj povijesti. Zašto? Zato jer to je kruna diplomatske borbe na međunarodnom planu, ali i žrtve hrvatskih branitelja i civilnih žrtava iz Domovinskog rata koji su Hrvatsku obranili – ono što je u tom trenutku još ostalo, da bi se u konačnici imalo što priznati. Da je Hrvatska cijela pala, osvojena, ne bi se imalo što priznati. Datum je to koji, po mom sudu, ne zaslužuje biti samo na razini spomendana, jer je zaista velika cijena plaćena da se do toga dođe. Sigurno je svatko od nas taj datum doživio na drugačiji način, ali sam uvjeren da su svi to prihvatili s izuzetnim zadovoljstvom, veseljem i ushićenjem. Slikovito rečeno, možeš ti imati svoju državu u svom dvorištu, ali ako te ne priznaju susjedi, kvart, ulica, grad, županija – ti ne postojiš“, rekao je Dumbović.
Za Petrinjce koji su međunarodno priznanje Hrvatske dočekali u progonstvu ili na borbenim položajima, kaže Dumbović, to je bio poseban trenutak. Trenutak koji ih je motivirao da ustraju u namjeri da se vrate svojim, makar i spaljenim domovima, svojim obiteljima i svome gradu. Baš kao i mnogi branitelji koji su tih dana bili na ratištu, dobro se sjeća kako je tog 15. siječnja 1992. doživio trenutak međunarodnog priznanja Hrvatske.
„Kako se ne bih sjećao! Bio sam na Šestanj brdu, u bunkeru K115, u šumetini, u zemlji, kad je počela ta pucnjava. Dakle, nismo imali komunikacije, nismo imali radija, nismo imali televizije. Imali smo samo UKV vezu. Nije bilo mobitela kao danas. Nikakvih, a kamoli pametnih. Kad je došla vijest putem vojnog poljskog telefona da se to dogodilo i kad je ta euforija, ta pucnjava krenula, mislili smo da je izbio Treći svjetski rat. To je nešto što je zaista teško opisati. Neponovljivo. Netko kaže – ja to mogu lako opisati. Mislim da nitko ne može opisati kako se tada stvarno osjećao. Ono, kad ti je srce veliko k’o kuća, kad ti suze same krenu.“
Dumbović je objasnio zašto smatra da je važno obilježavati ovakve datume.
„Narod koji ne pamti svoju prošlost, ne može očekivati ni svijetlu, ni dobru, bolju budućnost. Ja se sjećam još kao klinac, nekad prije u Jugi su nas partizani obilazili i pričali o bitkama, pa je to nama išlo na živce. Uvjeren sam i znam da to danas ide i našim klincima na živce, te priče iz Domovinskog rata. Ali to sjećanje se jednostavno mora održavati, jer hrvatska država je zaista stvorena na žrtvama i branitelja i civila i na žrtvama onih koji nisu bili u borbenom sektoru, ali su toga puno učinili da danas budemo ovdje. Zašto to govorim? Zato što ako zaboravimo koja je cijena plaćena, ako postanemo indiferentni prema svemu i kažemo – lako ćemo, ma to nema cijenu, to ništa ne vrijedi – dolazimo u opasnost da jednostavno budemo „kolonizirani“ na bilo koji drugi način, da izgubimo i svoj nacionalnu pripadnost, hrvatski identitet i hrvatsku državu. Stoga, treba podsjećati na to, ne smijemo zaboraviti, ali treba to i dozirati, u nekim razumnim mjerama.“
Zahvalu za neovisnost i slobodu, poginulim braniteljima i civilima iskazala su ovom prilikom brojna izaslanstva.
Predvođeni obiteljima stradalnika Domovinskog rata i predstavnicima braniteljskih udruga, svijeće su zapalili i izaslanici ministara obrane i hrvatskih branitelja, predstavnici Sisačko-moslavačke županije i Grada Petrinje, gradski vijećnici, predstavnici nacionalne manjine, policije i Veteranskog centra u Petrinji. Zajedničku molitvu predvodio je župnik i petrinjski dekan, prečasni Josip Samaržija.
U ime Sisačko-moslavačke županije u odavanju počasti sudjelovao je zamjenik župana Mihael Jurić koji se kratko obratio nazočnima.
„Jako je važno obilježavati ovu obljetnicu, ovaj put 32. obljetnicu, priznanja Republike Hrvatske. Mi stanovnici ovog područja koje je tih dana bilo okupirano, jako dobro znamo koliko nam je značilo priznanje Republike Hrvatske. Znali smo da tada kada je domovina priznata, da će se moći i lakše naoružavati, da ćemo moći stvoriti vojsku uz koju ćemo se moći vratiti na ova naša, tada okupirana područja, što se upravo i dogodilo. To priznanje je jednim mudrim političkim vodstvom omogućilo Hrvatskoj legitiman pristup i europskim i svjetskim institucijama, što je omogućilo i stvaranje Hrvatske vojske. Dakle, omogućilo je da se tih dana ’92. godine stvori respektabilna vojska koja je hrvatskom narodu osigurala potpunu slobodu u svim njenim granicama i koja je ’95. godine veličanstvenom VRO „Oluja“ osigurala trajni mir hrvatskom čovjeku, hrvatskom narodu“, kazao je među ostalim Jurić.
U ime Grada Petrinje, obratio se zamjenik gradonačelnice Ivan Prskalo.
„Hrvatska država je bila stoljećima nedosanjani san i mnogi su za nju pali, mnogi su stradali boreći se za taj san. Danas sam to rekao i u svom govoru u spomen na naše žrtve koje su prethodile priznavanju države – da nije bilo tih žrtava, ne bi bilo ni države. Ona bi bila, ali je pitanje koliko bismo još čekali na njezino priznanje. Nažalost, svijet je takav i morali smo krvlju dokazati da postojimo. Kao što se u crkvi, u svaki oltar, ako je moguće, ugrađuju moći svetaca, tako je isto u oltar hrvatske države ugrađena krv njenih mučenika, njenih najboljih sinova. Da nije njih, vjerojatno ne bismo ni danas imali svoju državu. Pobjednici pišu povijest i pitanje je što bi bilo. Bismo li danas uopće bili na ovom mjestu? Zato smo danas morali obilježiti ovaj spomendan, prije svega zbog žrtava koje su pale za ovo. Kad je nešto skupo plaćeno, kad je nešto plaćeno krvlju i onim najvrjednijim što netko može dati, a to je svoj život, onda to nema cijenu. Petrinja je na to posebno osjetljiva, jer je doživjela ratne strahote. Nažalost, nakon toga smo imali i druge nedaće, ali ostajemo i opstajemo svoji na svome i to se ne smije izgubiti“, kazao je Prskalo.
Republika Hrvatska je na današnji dan prije 32 godine, 15. siječnja 1992. postala međunarodno priznata država. Danas se ovaj dan u Hrvatskoj obilježava kao spomendan. Istoga datuma, 15. siječnja, ali 1998. završena je i mirna reintegracija kojom je u ustavno-pravni poredak Hrvatske vraćeno dotad okupirano hrvatsko Podunavlje.
