VRGORAC/PETRINJA – Nogometaši Petrinjčice, u četvrtzavršnici Hrvatskog malonogometnog kupa, gostovali su u Vrgorcu kod istoimenih domaćina od kojih su poraženi 8:1.
Rezultat sugerira jedno, ali situacija na parketu bila je nešto sasvim drugo, što potvrđuje i osvrt Gorana Oreškovića, tajnika MNK „Petrinjčica“:
„Neki bi rekli očekivano, mi se ne bi složili baš do kraja.
Rezultat je takav, kakav je, mogao je biti i drugačiji s više pogodaka u mreži i s jedne, ali i s druge strane. Za prvu varijantu odgovorni su promašaji domaćina i bravurozne obrane našeg vratara Vladimira Pezića, koji je „skidao“ sve ono što je već cijela dvorana vidjela iza njegovih leđa, a za drugu neiskorišteni „ziceri“ jedan na jedan, pa i dva na jedan, naših napadača. Ipak je na vratima domaćina stajao Marko Odža. Stavili smo grafiku prve postave Vrgorca, o kojoj ne treba trošiti riječi. Krenuli smo vrlo hrabro, u nekim trenucima čak smo preuzeli i inicijativu i stvorili nekoliko dobrih prilika za postizanje pogotka, dok smo čvrstom obranom nastojali zatvoriti prilaze našim vratima. Sve je to fenomenalno funkcioniralo do sredine prvog dijela, kad smo iz jedne kontre izmijenili dupli pas pred vratima domaćina, nakon kojeg je Alen Lovreković u 11.minuti poentirao za vodstvo Petrinjčice. Isti igrač u slijedećoj minuti izgubio je jednu loptu u našem šestercu u dvoboju s Duškom Martincem, koji nam to nije oprostio. Nismo posustali, radimo pritisak i dalje, tjeramo domaćina da vrlo brzo radi treći akumulirani prekršaj. Nakon jednog našeg opasnog napada s desne strane, pred očima suca domaći igrač rukama odguruje našeg i radi očigledan prekršaj, a kontranapadom Vrgorac dolazi do udarca iz kuta, nakon kojeg je Ante Kraljević zabija za vodstvo Vrgorca 2:1. Polako smo počeli padati, kako s koncentracijom, tako i snagom, što je ponovo iskoristio Duško Martinac i dvije sekunde prije kraja poluvremena postigao je svoj drugi pogodak.
Krenuli smo u svlačionicu, dogovor je bio da nema više vremena za bilo kakvo taktiziranje, igrat ćemo kartama koje trenutno imamo u rukama. Imali smo fenomenalnog Daniela Matkovića koji je igrao utakmicu života, prema riječima domaćina, sudaca i delegata, igrača koji je iz neke druge dimenzije, odavno prerastao granice drugoligaškog futsala. Nažalost, bili smo „kratki“ s klupom, što zbog obveza, što zbog dužine puta, što zbog matematike. Mijenjali smo se tek kad je netko ostao doslovno bez zraka, dok Vrgorac s tim nije imao problema. U 23. minuti smo išli dva na jedan i umjesto sigurnog pogotka i smanjenja rezultata na 3:2, u kontranapadu je Luka Suton zabio za vodstvo 4:1. Nismo ni tada posustajali. Izvanredna obrana Odže nakon udarca izvana Daniela Matkovića, bijeg od središta Josipa Gorupa, a domaći vratar je i to „skinuo“, kao i još nekoliko sličnih situacija. I tako je polako priči došao kraj jer su još poentirali, po dva puta, Josip Sesar i Antonio Pervan i rezultat je stao na 8:1.
Nismo se osramotili, pokazali smo da nismo slučajno u ovom odabranom društvu sedam prvoligaša. Nitko se ne može načuditi da smo prikovani za dno drugoligaške ljestvice sa samo tri boda na kontu. O hvalospjevima za Daniela Matkovića ne treba ni govoriti. Lijepo je doći u grad koji diše zajedno sa svojim klubom i živi za dan utakmice, bilo da igraju protiv Futsal Dinama, Novog vremena ili “neke” Petrinjčice. Naravno nas se sjećaju iz nekih drugih vremena, kad smo se češće susretali. Čast nam je bila igrati pred punom dvoranom i navijačima od kojih se ne čuje sudačka zviždaljka. Zahvalili smo se na gostoprimstvu, poželjeli smo im sreću u poluzavršnici kupa i nastavku prvenstva, pozdravili se s Gradinom i Tinom Ujevićem, utrpali u kombi i krenuli prema Autoputu. Za ovu godinu KUP priča je završena, radujemo se novoj, gdje donosimo još bodova kojima podižemo koeficijent uspješnosti.
I za kraj, spomenimo i ove, možemo reći, vanzemaljce, koji još uvijek s ponosom nose grb kluba na srcu i dok je njih svi će ime PETRINJČICE pisati velikim slovima: VLADIMIR PEZIĆ, TONI IVIŠIĆ, ALEN LOVREKOVIĆ (kapetan), LEONARDO PAPIĆ, TIN GRŠIĆ, JOSIP GORUP i DANIEL MATKOVIĆ.
Što se tiče prvenstva, u subotu, 30. studenoga, smo u Otočcu, a zadnje kolo vjerojatno mijenjamo domaćinstvo i putujemo u Pulu. Toliko kilometara nema ni Branko Uvodić s “Lijepom našom”, ali što je, tu je.
…jer mi smo…PETRINJČICA !!!“
