PETRINJA – Pučko otvoreno učilište Hrvatski dom Petrinja u petak, 23. veljače 2024. ugostilo je u prostoru Osnovne škole Dragutina Tadijanovića predstavu „Šetači pasa“ nastalu u suradnji neovisne kazališne družine „Tragači“ i zagrebačkog Centra za kulturu Trešnjevka.
Predstavu čiji tekst i režiju potpisuje hrvatska kazališna, filmska i televizijska glumica Jelena Hadži-Manev, petrinjska je publika imala priliku pogledati u izvedbi Barbare Vicković, Josipe Oršolić i Zorana Pribičevića.
Radnja „Šetača“ prati troje ljudi: udovicu Lanu, ekonomisticu koja ima svoju malu privatnu tvrtku (glumi ju izvrsna Barbara Vicković), programera Petra koji ima stabilan posao i djevojku s kojom je zaručen dvije godine (tumači ga Zoran Pribičević) te mladu djevojku Astrid, tek diplomiranu prevoditeljicu, koja još uvijek stanuje sa svojim ocem (glumi ju Josipa Oršolić). Njih troje povezat će njihovi psi – mješanac Toto, belgijska ovčarka Kira i mješanka Bea. U malom parku kamo svoje ljubimce izvode u šetnju, troje dotadašnjih neznanaca upoznaje se kroz neobavezna ćaskanja o psima. S vremenom, kroz redovite susrete u parku, jedni drugima povjeravaju svoje životne priče i postupno se zbližavaju. Otvorenim razgovorima i savjetima kojima si međusobno žele pomoći, potaknut će jedni druge na razmišljanje o promjenama svoje trenutne životne situacije.
Tako će zrela, staložena udovica Lana koja se nakon suprugove smrti naizgled pomirila sa samoćom, (dok duboko u sebi žudi za ljubavlju i bliskošću), na nagovor mlade Astrid početi razmišljati o posvojenju djeteta. Na poticaj svojih novih prijatelja iz parka, o promjenama će početi razmišljati i Astrid koja, iako čezne za samostalnošću, ne može zamisliti da napusti svog oca koji ju je sam podigao i odgojio. Petar naizgled ima sve u životu – mlad je, zgodan, ima stalan posao, stambeno je situiran i „sretno“ zaručen, pa ipak osjeća nezadovoljstvo svojim životom i prazninu u odnosu sa svojom djevojkom. Kraj predstave i njemu će donijeti neočekivano iznenađenje.
„Šetači pasa“ nisu predstava koju biste opisali epitetima poput „urnebesna, euforična ili senzacionalna“. Uz nju možda nećete čitavo vrijeme „vrištati“ od smijeha, ali će vas itekako uspjeti i nasmijati i zabaviti i rastužiti i zamisliti. Radi se zapravo o nepretencioznoj, smirenoj, emotivno toploj, odmjereno i pametno ispričanoj priči o „malim“, običnim ljudima s kojima se publika može lako poistovjetiti. Dobro napisani dijalozi s nizom duhovitih replika zvuče prirodno, autentično, što je i glumcima omogućilo da u svojim likovima budu uvjerljivi.
„Redateljica Jelena Hadži-Manev je napisala i tekst predstave koji je zapravo vrlo poetičan i nosi jednu lijepu poruku. U predstavi su tri glavna lika: jedan muški i dva ženska – jedan mlađi i jedan stariji. Oni se zapravo svi nalaze u tom jednu parku gdje se upoznaju preko svojih kućnih ljubimaca i s vremenom otkrivaju neke svoje intimne priče. Između njih se stvaraju vrlo zanimljivi odnosi i jedna zaokružena lijepa priča koja šalje i nekakvu poruku da će sve biti dobro i da zapravo trebamo vjerovati da će sutra sigurno biti bolje. Režijski baš jedna lijepa, pitka, poetična predstava koja mislim da se svakom može svidjeti. Pogotovo onima koji imaju kućne ljubimce. Oni mogu shvatiti neke „fore“ koje su unutra, neke doskočice, šale, jer ima i duhovitih momenata. Ima naravno i onih tužnih, zapravo svega pomalo“, rekao je glumac Zoran Pribičević koji u predstavi tumači lik mladog programera Petra.
Predstava „Šetači pasa“ premijeru je imala 2019. godine, tada u nešto drukčijoj glumačkoj postavi.
„Mi nismo bili izvorna podjela u prvom procesu, bili su neki drugi glumci. Mi smo naknadno došli na već posloženu stvar, pa je to onda nama glumcima malo drugačije kad dođeš na, ajmo reći, već „gotovo“. Ali opet moraš unijeti sebe, neke svoje stvari, svoje momente u već postavljenu priču, tako da je tu Jelena imala dosta težak zadatak da nas posloži i da nam da točne inpute u odnose među likovima, jer odnosi su vrlo su suptilni, ima dosta podteksta. U tom smislu bilo je dosta rada, ali stvarno smo zadovoljni. Suigra nas troje je ta koja rezultira krajnjim rezultatom za koji mislim da je zapravo sjajan. Publika uglavnom dosta dobro reagira, jer predstava je drugačija. Nije možda nešto na što su navikli, nije nekakva energetski „prenabrijana“ ili humoristična predstava, nego jednostavno, baš onako poetična i šalje jednu lijepu poruku. Zapravo, divna je priča i vjerujem da se svatko može naći u toj predstavi i naći nešto za sebe“, kaže Pribičević.
Iako je ljubav prema psima inicijalna poveznica među likovima predstave, stvarnih kućnih ljubimaca naravno nema na sceni.
„Kućnih ljubimaca nema – mi imamo rekvizite koji su vezani uz njih – povodce i neke igračke koje koristimo kako bismo imaginacijom dočarali publici da su oni u parku oko nas, a mi ih pratimo pogledom ili se s njima igramo ili šetamo. S pravim kućnim ljubimcima bi to bilo nemoguće izvesti. Osim toga, svi koji su u kazalištu, u teatru, znaju da kad na scenu dođe neka životinja, sve oči su uprte samo u nju jer je ona najprirodnije moguće biće, tako da to ne bi funkcioniralo. Ovako funkcionira jako dobro, mislim da je to zgodno rješenje, režijsko i dramaturško“, rekao je Pribičević.
Scenografija predstave koju potpisuje Marta Crnobrnja je minimalistička – jedno stablo i jedna klupa efektno dočaravaju ambijent parka u kojem se radnja odvija.
Kostime je osmislila Petra Dančević Pavičić, a protok vremena dočaran je odjevnim detaljima koje glumci mijenjaju i nose tijekom predstave (šalovi, kape, kišobrani, kabanice i sl.). Glazbu za predstavu radili su Toni Starešinić i Željka Veverec iz benda Mangroove.
