PETRINJA – U Veteranskom centru – Podružnica Petrinja, održana je projekcija dokumentarnog filma Jakova Sedlara „Poruke naših očeva – ni oprostiti ni zaboraviti“ u kojem su vukovarski branitelji koji su prošli torturu u srbijanskim koncentracijskim logorima ostavili poruke za buduće generacije koje ne smiju zaboraviti što se dogodilo, a ispričali su što im se sve događalo u srpskim logorima nakon pada Vukovara.
Projekcija je održana u organizaciji Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora – Podružnica SMŽ, čiji je predsjednik Davor Ančić, nakon projekcije kazao: „Nas logoraše ovi dojmovi uvijek podsjećaju na našu žrtvu i na naš život koji smo proveli po logorima. Teški su to bili dani i kada se prisjetimo tih dana rade emocije, ali živi smo i dali smo sve za domovinu Hrvatsku i zbog toga smo najponosniji.“
Osim svjedočanstava jedna od glavnih misli bila je „oprostiti i zaboraviti“: „To je jako velik i širok pojam i jako je teško danas nekome postaviti to pitanje i samo u svoje ime mogu reći da zaboraviti ne mogu nikada, a isto tako i oprostiti zato što žrtva nikada ne oprašta onome koji je počinio nekakvo zlodjelo. Znači, onaj počinitelj koji je to učinio on bi trebao žrtvu pitati za oprost, tražiti oprost, a žrtva ili mi logoraši kao žrtve tek onda ćemo odlučiti hoćemo li ili ne oprostiti.“
Na projekciji je bila i petrinjska gradonačelnica Magdalena Komes: „Nedavno je snimljen film i o našim logorašima s područja Petrinje, Gline i okolice i zaista teške, teške priče koje, kao i u Vukovaru, samo je tamo u puno većem broju, ta psihička i fizička stradavanja koja su ostavila posljedice na naše branitelje. Njihove priče i sudbine su zaista sve rekle i teško mi je dati komentar na to. Uz sam naziv filma „Ni oprostiti ni zaboraviti“ vjerujem da je zapravo na svakom od njih da tijekom svog života, a ovisno u kojem smjeru je život otišao, ovisno o obitelji i poslu, vjerojatno daje odgovor na pitanje oprostiti ili zaboraviti. Na ovaj prvi dio neka oni sami dadu odgovor, a za ovaj drugi dio moje je mišljenje da ne treba zaboraviti i da ovakvi filmovi trebaju doći do mlađih generacija baš zato da znamo što se događalo u povijesti, ali isto tako smatran da ne moramo imati, ako već i nema oprosta prema pojedincima koji su činili ta zlodjela i zvjerstva o kojima smo slušali, da ne treba biti kolektivna krivnja niti prema Srbima generalno, niti prema Srbiji i da zapravo moramo ići dalje, ali svjesni svoje povijesti.“
