Share on facebook
Share on twitter
nasiljenadzenamauniverzalna

I to je život o Nacionalnom danu borbe protiv nasilja nad ženama

U današnjoj emisiji I to je život razgovarat ćemo o prevenciji nasilja nad ženama povodom nadolazećeg Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama – s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor.

EMISIJA : I to je život

DATUM : 16.rujna 2022.godine

TEMA : Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u još jednu emisiju I to je život. U današnjoj emisiji I to je život razgovarat ćemo o prevenciji nasilja nad ženama povodom nadolazećeg Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama – s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor.

Mario: Kako je došlo do obilježavanja Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama?

Daša: 22.rujna u Hrvatskoj se obilježava Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, u spomen na tri ubijene žene na zagrebačkom Općinskom sudu 22. rujna 1999. godine, kada je tijekom brakorazvodne parnice Mato Oraškić usmrtio svoju suprugu Gordanu Oraškić i njezinu odvjetnicu Hajru Prohić, te sutkinju Ljiljanu Hvalec, a ranio zapisničarku Stanku Cvetković. U Hrvatskoj se nasilje nad ženama najčešće događa u obiteljskoj zajednici, koja bi trebala biti najsigurnije okruženje. Većina žrtava obiteljskog nasilja su osobe ženskog spola. Počinitelj obiteljskog nasilja najčešće je bračni ili izvanbračni suprug ili bivši suprug (partner) žrtve. Obilježavanje Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama ima za cilj osvijestiti i senzibilizirati društvo na problematiku nasilja nad ženama, te poslati poruku o nultoj toleranciji prema svim oblicima nasilja nad ženama. Riječ je o društvenom problemu o kojemu je potrebno otvoreno i javno govoriti na svim razinama vlasti, a koje je nužno potaknuti na međusobnu suradnju u suzbijanju i odgovarajućem sankcioniranju nasilja, kao i na iznimno važne preventivne i edukativne sadržaje.

Mario: Recite nam nešto o Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i u obitelji.

Daša: Hrvatska je 2012. godine potpisala Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Svrha je ove Konvencije zaštititi žene od svih oblika nasilja i promicati ravnopravnost žena i muškaraca.

Nasilje nad ženama predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava. O ovom problemu treba javno govoriti, a društvo i institucije koje se njime bave treba poticati na međusobnu bolju suradnju i aktivnost. Ženama koje prepoznaju znakove nasilja u obitelji savjetuje se da potraže pomoć, jer u Hrvatskoj postoje organizirane službe koje će im pružiti pomoć i zaštitu. Savjetuje se da nasilje prijave: policiji, zdravstvenoj ustanovi, nadležnom centru za socijalnu skrb, državnom odvjetništvu, nevladinoj organizaciji ili pravobraniteljici za ravnopravnost spolova. Iako je posljednjih godina u Hrvatskoj postignut značajan napredak u suzbijanju nasilja, potrebno je uložiti daljnje napore u tom pravcu.

Nasilje nad ženama prepoznato je kao važan javnozdravstveni i društveni problem u Hrvatskoj te je posljednjih godina postignut značajan napredak usvajanjem i primjenom Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, Kaznenog zakona, Obiteljskog zakona, Nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji, Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, te Protokola o postupanju u slučaju seksualnog nasilja.

Mario: Pokušajmo definirati pojam nasilje u ovom kontekstu teme o kojoj razgovaramo.

Daša: Po prvi puta nasilje u obitelji je definirano Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji koji je stupio na snagu 30. srpnja 2003. godine, da bi definicija nasilja u obitelji bila proširena novim Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji iz 2009. godine  i u istoj formulaciji se koristi i danas. Prema njoj  nasiljem u obitelji se smatra svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja, a osobito:

  • tjelesno nasilje, odnosno primjena fizičke sile bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili nije,
  • tjelesno kažnjavanje i drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci u odgojne svrhe,
  • psihičko nasilje, odnosno primjena psihičke prisile koja je prouzročila osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima ili na drugi način grubo verbalno uznemiravanje, uhođenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje ili preko elektroničkih i tiskanih medija ili na drugi način ili zabrana komuniciranja s trećim osobama,
  • protupravna izolacija ili ugrožavanje slobode kretanja,
  • spolno nasilje, odnosno spolno uznemiravanje,
  • ekonomsko nasilje pod kojim se podrazumijeva oštećenje ili uništenje osobne i zajedničke imovine ili zabrana ili onemogućavanje korištenja osobne i zajedničke imovine ili pokušaj da se to učini, te oduzimanje prava ili zabrana raspolaganja osobnim prihodima ili imovinom stečenom osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja ili rada, prisiljavanje na ekonomsku ovisnost, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i skrb o djeci ili drugim uzdržavanim članovima zajedničkog kućanstva (čl. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji).

Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji za počinitelja nasilja u obitelji predviđa prekršajno-pravne sankcije u obliku izricanja zaštitnih mjera, zatvorske kazne, novčane kazne, te druge prekršajno-pravne sankcije obuhvaćene Prekršajnim zakonom.

Mario: U praksi se često spominje, ali i primjenjuje izricanje zaštitnih mjera – o čemu se tu zapravo radi?

Daša: Određivanje zaštitnih mjera može zatražiti policijski službenik u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka, ali i sama žrtva obiteljskog nasilja, ukoliko takova mjera nije zatražena po službenoj dužnosti. Riječ je o sljedećim zaštitnim mjerama:

  • mjera obveznog psihosocijalnog tretmana,
  • mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji,
  • mjera zabrane uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju,
  • mjera udaljenja iz stana, kuće ili nekoga drugoga stambenog prostora,
  • mjera obveznog liječenja od ovisnosti i
  • mjera oduzimanja predmeta koji je namijenjen ili uporabljen u počinjenju prekršaja (čl. 11. st.2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji).

Mario: Nasilje nad ženama u obitelji i dalje prati određena doza stigmatizacije – zašto je to tako?

Daša: Uvriježeno mišljenje kako je ono što se događa unutar četiri zida privatna stvar u koju ne treba zabadati nos, nažalost, u nas je i dan-danas duboko ukorijenjeno u svakoj pori modernog društva. No, sustavnim radom zakonodavca na proširenju zakonske regulative koja obuhvaća problematiku obiteljskog nasilja, ali i organiziranjem udruga koje promiču borbu protiv nasilja općenito, ipak postoje naznake kako je i Republika Hrvatska po uzoru na europske države na dobrom putu zaštite ljudskih prava, suzbijanja diskriminacije i sprječavanju zlostavljanja.

Nasilje nad ženama najrašireniji je oblik ugrožavanja temeljnih ljudskih prava (pravo na život, pravo na privatnost i obiteljski život, pravo na zaštitu dostojanstva, pravo na dom, pravo na slobodu izražavanja, pravo na život bez mučenja i nečovječnog postupanja i dr.), no, ipak, veliki broj nasilja ostaje u tamnoj brojci, tj. neregistriran. Žene se nerado odlučuju prijaviti nasilnika, najčešće zbog straha od izazivanja nasilnika i uzrokovanja još težeg nasilja, ekonomske ovisnosti, niske razine samopouzdanja, mišljenja kako joj ionako nitko ne može pomoći … UN navodi kako je polovica svih ubijenih žena stradalo od ruke svojih sadašnjih ili bivših partnera. U Hrvatskoj je svakih 15 minuta jedna žena fizički zlostavljana. Poražavajuće su to brojke koje bi trebalo češće iznositi u javnost, ako ne zbog pobuđivanja svijesti u javnosti kako je svaki oblik nasilja neprihvatljiv i treba ga prijaviti, onda zbog sjećanja na tri žene čiji je život nasilno prekinut 22. rujna 1999. godine.

Mario: Recite nam nešto o onim oblicima nasilja koji su manje poznati, ali su prisutni u društvu.

Daša: Genitano sakaćenje žena – termin koji se koristi za djelomično ili potpuno odstranjivanje vanjskih dijelova ženskih genitalnih organa ili za druge ozlijede ženskih genitalnih organa zbog kulturnih ili bilo kojih drugih ne-terapijskih razloga. Procjenjuje se da je danas između 130 i 140 milijuna žena i djevojaka žrtava genitalnog sakaćenja u svijetu.

Ubojstvo u ime časti – termin koji se odnosi na praksu po kojoj muškarci ubijaju svoje srodnice članice obitelji u ime časti zbog seksualnog odnosa izvan braka, uključujući silovanja i sumnju na bračnu nevjeru. Ubojstvo u ime časti opravdava se tradicijom prema kojoj je žena muško vlasništvo, a njezina čistoća i krijepost su jedino važne vrline. Ženama se ne daje prilika za pojašnjenje konkretne situacije. UN procjenjuje da se godišnje ubije 5000 žena u ime časti.

Nasilne provjere djevičanstva – odnosi se na prisilan ginekološki pregled kako bi se ustanovilo stanje himena. Pregledom se utvrđuje da li je žena još uvijek djevica. Ovakva praksa i danas je prisutna u Indiji, Egiptu, Turskoj i na jugu Afrike.

Prisilni brakovi – obuhvaćaju više od 82 milijuna djevojčica u dobi između 10 i 17 godina koje će biti udane prije svog 18. rođendana. Najčešće ulaze u brak sa starijim muškarcima. Siromaštvo obitelji jedan je od glavnih uzroka dječjih dogovorenih brakova kao i neravnopravnosti žena u društvu. Običaj dogovaranja brakova rasprostranjen je diljem svijeta. Tako se krše njihova osnovna prava na osobnu slobodu i rast.

Prisilni i selektivni pobačaji – tu se radi o pobačajima nad ženskim fetusima i to se smatra mjerom populacijske politike u svrhu smanjenja prirasta stanovništva ili zbog tradicionalnih uvjerenja da dječaci vrijede više od djevojčica. Ovakva praksa prisutna je u Kini, Indiji, Pakistanu, na Kavkazu, u Koreji i na Tajvanu.

Nasilje vezano uz običaj miraza – veže se uz Indiju i općenito južnu Aziju. Iako je Indija službeno ukinula instituciju miraza, nasilje u vezi s tim običajem je u porastu. Više od pet tisuća žena godišnje ubiju muževi ili rođaci – ako njihovi zahtjevi po pitanju miraza prije ili tijekom braka nisu zadovoljeni. Podaci pokazuju kako svakih sat vremena jedna žena izgubi život. Nadalje, u Pakistanu najmanje četiri žene dnevno izgore do smrti u kuhinji krivnjom muža ili članova obitelji zbog obiteljskih razmirica.

Mario: I poruka za kraj …

Daša: Često se kaže da je „šutnja zlato“. No, šutjeti o nasilju u obitelji, bilo u vašoj vlastitoj, susjedovoj ili tek nekoj vašeg poznanika u ovom slučaju nije mudar potez. Nećete učiniti dobro djelo ako odlučite preći preko saznanja o nasilju, imajući za ispriku kako se ne želite petljati u privatne stvari, ali ako se odvažite i prijavite nasilnika prekinut ćete agoniju koja možda traje godinama; možda ćete nekom djetetu omogućiti ljepše djetinjstvo, vratiti mu osmjeh na lice, izmučenu ženu iščupati iz „ralja nasilnika“, a prije svega, možda ćete spasiti nečiji život. To je nagrada koja se ni sa čim ne može mjeriti, vaš herojski potez koji će vječno biti utkan u nečije srce. Stoga, nemojte ignorirati nasilje! Prijavite ga na broj 192.

Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija, bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, srdačan pozdrav.

Mario Gršić

Mario Gršić

Svoj put na Petrinjskom radiju počinje 2009.godine kada prvotno započinje rad u ovom mediju putem Student servisa, a u stalni radni odnos primljen je 2014.godine. Od tada je osim u radijskom eteru i na novinarskim terenima te uređuje i vodi nekoliko emisija. Direktor Petrinjskog radija postaje 2016.godine.

NAJNOVIJE VIJESTI

X