U današnjoj emisiji I to je život Petrinjskog radija razgovarat ćemo o raznim teškoćama koje se mogu pojaviti u obitelji– s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor.
EMISIJA : I to je život
DATUM : 29.ožujka 2024.godine
TEMA : Teškoće u obitelji
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dana i dobro došli u ovotjednu emisiju I to je život. U današnjoj emisiji I to je život Petrinjskog radija razgovarat ćemo o raznim teškoćama koje se mogu pojaviti u obitelji– s našom stalnom suradnicom dr. sc. Dašom Poredoš Lavor.
Mario: Recite nam nešto o sukobima u obitelji.
Daša: U mnogim obiteljima vlada mišljenje da je sklad pod svaku cijenu bolji od sukoba, no sukobljavanje je sastavni dio svakodnevnog života s kojom se djeca trebaju naučiti nositi. U sukobu i nadmetanju djeca odmjeravaju vlastite snage i pri tomu uče procjenjivati sebe i druge, pokušavaju izboriti i osigurati svoj položaj unutar obitelji, ali i u krugu vršnjaka.
Mario: Sukob je važno iskustvo – recite nam nešto o tome.
Daša: Kroz sukob s drugom djecom ili braćom i sestrama dijete brani svoj položaj ili jasno izražava svoj stav. Sukob predstavlja važno iskustvo gdje djeca uče izražavati vlastite potrebe i želje i u njih uvjeriti druge, pronaći svoje mjesto u skupini, ali istovremeno uče sagledavati i tuđe stavove, a možda i kako podnijeti poraz, kada se povući. Djeca imaju snažan osjećaj za pravdu i sklona su burnom reagiranju na uskraćivanje i doživljaj nepravde. Sukob često nastaje zbog djetetove reakcije na ono što mu je rečeno da smije ili ne smije učiniti. Često u takvim situacijama svađa može izbiti u taj tren, ali pojašnjavanjem pravila može biti i pravovremeno spriječena.
Mario: Recite nam nešto o učenju granica u sukobljavanju.
Daša: Za sukob je uvijek potrebno dvoje. Kada se djeca svađaju mogući su i fizički obračuni, moguće je da jedno od djece i razbije nešto. Bitno je da djeca razumiju da je sukob moguć, ali da sva ponašanja nisu dozvoljena. Važno je da odrasli jasno postave granice što je u sukobu apsolutno zabranjeno, a to su u prvom redu fizički obračuni i razbijanje stvari. Ukoliko u svađi i dođe do takvih situacija djeca trebaju preuzeti odgovornost za nastalu situaciju na način da snose posljedice zbog svojeg ponašanja, a ukoliko nešto razbiju potrebno je da zajedno sudjeluju u popravljanju štete.
Mario: Koja je uloga odraslih u dječjim svađama?
Daša: Posvađana djeca često dolaze odraslima tražeći od njih da posreduju u sukobu. U takvoj situaciji odrasli je samo osoba koja olakšava, a ne presuđuje. Važno je dopustiti svakom djetetu da ispriča svoje viđenje i razloge sukoba, pri čemu je potrebno da ga drugi slušaju ne prekidajući ga pri izlaganju. Dovoljno je da kada npr. dijete iznosi svoju situaciju i viđenje, odrasli pita “I što sada?“. Često već samo slušanje drugoga smanjuje tenzije i otvara prostor za neka bolja rješenja. Odrasli mogu i potaknuti dijete na iznašanje prijedloga i time pomoći djeci u sukobu da zajedno dođu do rješenje.
Djeca u svađi mogu biti prilično uporna u svojim nastojanjima da protivniku dokažu da su u pravu, a što odrasle može poprilično iznervirati. Važno je pri tomu da odrasli ne „izgube živce“ već mirno i odlučno djecu razdvoje i udalje na neko vrijeme te im daju mogućnost da se smire, te da se vrate i nastave sa igrom.
Mario: Recite nam nešto o razvijanju alternativnih načina rješavanja sukoba.
Daša: Obiteljska atmosfera u kojoj se redovito i otvoreno razgovara o problemima i u kojoj je dopušteno iskazivati svoje osjećaje pa tako i ljutnju pojedinih članova obitelji prema drugima – može spriječiti neke buduće svađe. Za dijete je važno da zna da ima pravo biti ljuto na mamu, tatu, braću i sestre. Zajednički razgovori o problemima pridonose razumijevanju sebe i drugih i pomažu djetetu da razvije alternativne načine reagiranja i rješavanja sukoba. S djetetom treba razgovarati o nesuglasicama.
Važno je djecu podučiti da govore o stvarima i situacijama u kojima se ne osjećaju dobro i koje im se ne sviđaju. Mnoga djeca nisu u stanju izreći vlastitu ljutnju ili nezadovoljstvo, ali se prema njihovu ponašanju može zaključiti da nešto nije u redu. Za dijete je važno da spozna vlastito nezadovoljstvo i ljutnju kako bi moglo naučiti izraziti ih u prihvatljivom obliku. Nadalje je važno da nauči prepoznati i kod drugih emocije poput ljutnje kako bi senzibilizirano na prepoznavanje tuđih osjećaja, a pogotovo ljutnje i nezadovoljstva moglo i odmaknuti se i tako izbjeći situacije u kojima bi moglo doći do sukoba. Roditelji promatrajući sa svojim djetetom – druge – kako se ponašaju – mogu pomoći djetetu u učenju prepoznavanja ljutnje kako kod djeteta tako i kod drugih.
Mario: Koliko je tu važan roditeljski primjer djeci.
Daša: Treba naglasiti da roditelji svojim ponašanjem daju primjer djeci. Ako roditelj u sukobu vrijeđa druge i gubi kontrolu, uči i dijete takvom ponašanju. Roditelj koji iznaša svoje argumente i stavove jasno i pri tomu izražava i priznaje vlastite osjećaje bez pokazivanja agresije i ne ponižavajući pri tomu sugovornika uči dijete da i sukob može biti zdravi dio života. Ukoliko emocije ipak nadvladaju – važno je ispričati se zbog svojega ponašanja, te tako i dijete podučiti da nakon sukoba ponovo dolazi vrijeme pomirbe i međusobnog slaganja.
Konvencija o pravima djeteta naglašava da se djeca rađaju s temeljnim pravima i slobodama koje pripadaju svim ljudskim bićima. S obzirom na tjelesnu i psihičku nezrelost djece, odnosno njihove razvojne karakteristike, nameće se potreba isticanja posebnih prava djece na zaštitu kako u svakodnevnom životu tako i naročito u nekim kriznim situacijama u kojoj se našlo dijete i njegova obitelj, kakve su primjerice brakorazvod, obiteljsko nasilje, dijete žrtva ili svjedok nekog oblika zlostavljanja ili zanemarivanja – ili neki drugi traumatski događaj.
Mario: Spomenuli ste Konvenciju o pravima djeteta. Spomenuli ste i brakorazvod koji je svakako jedan od vrlo velikih teškoća u obitelji. Recite nam kako Konvencija štiti djecu kada je u pitanju brakorazvod?
Daša: Četiri su opća načela na kojima se temelje sva prava sadržana u Konvenciji o pravima djeteta: načelo nediskriminacije, prava na život i razvoj u svim vidovima života, načelo najboljeg interesa djeteta, te načelo slobode iznošenja mišljenja.
U ovom kontekstu (u kontekstu brakorazvoda) osvrnut ćemo se na – načelo najboljeg interesa djeteta tijekom postupka brakorazvoda roditelja. Klinička praksa pokazuje koliki je izazov s jedne strane, brinuti o pravima djece, te istodobno voditi računa o dobrobiti djece i potrebi da budu zaštićena. Treba uzeti u obzir činjenicu da govoreći o djeci ne govorimo o homogenoj skupini već o različitim razvojnim fazama u kojima se pojedino dijete nalazi. Djeca se osim po razvojnoj dobi razlikuju i po osobnim iskustvima. Pored toga različita su i po mogućnostima suočavanja sa stresnim situacijama kao i podršci okoline koju u tom trenutku imaju ili nemaju.
Načelo najboljeg interesa djeteta govori da pri donošenju svih odluka ili izvršenju postupaka koji utječu na dijete – ili na djecu kao skupinu, najvažnija mora biti dobrobit djeteta. To se odnosi kako na odluke koje donose vladina, upravna ili zakonodavna tijela, tako i na odluke koje donosi obitelj. U određenju obiteljskog prava “interes djeteta je neodređeni, ali odrediv pravni pojam”, a znači “zahtjev da se prepozna određena djetetova potreba i da se na najbolji mogući način zadovolji”.
Ovo načelo bi uvijek trebalo imati prednost pred ostalim interesima, te predstavlja smjer u kojem svako djelovanje vezano uz djecu treba pratiti. U praksi često vidimo da to i nije baš tako jednostavno ostvarivo kao i da su želje djeteta u suprotnosti s njegovom dobrobiti.
Mario: U kontekstu ovoga o čemu razgovaramo – koje su osnovne potrebe djece?
Daša: Zasigurno možemo odgovoriti da je to prvenstveno potreba za sigurnom, stabilnom i predvidivom okolinom u kojoj će dijete osjetiti da je voljeno, razviti osjećaj pripadanja, slobodno i nesmetano se upustiti u igru te stjecati iskustva u druženju s vršnjacima.
U praksi nerijetko vidimo roditelje koji nisu u mogućnosti prepoznati potrebu djeteta za drugim roditeljem i to ne samo u fizičkom smislu. U takvim slučajevima roditelj preplavljen svojim emocionalnim poteškoćama često daje poruku djetetu (koje niti sam nije svjestan) da je drugi roditelj nepodoban, neprijatelj, da nije dobar za dijete i slično, pa dijete bude opterećeno da svojom potrebom za drugim roditeljem ne povrijedi onog roditelja s kojim živi. Djeca žele biti dobra roditeljima, žele da roditelji budu ponosni na njih, te ih ne žele povrijediti tako da će, ukoliko takvo stanje potraje, odustajati od svojih emocionalnih potreba – te se prikloniti roditeljevim.
Kada su potrebe djece zadovoljene, povećava se vjerojatnost da će uspješno savladati razvojne zadatke, te da će djetetove sposobnosti rasti i razvijati.
Mario: Što bi bio najbolji interes djeteta u procesu razvoda?
Daša: Sažeto možemo reći da je to slijedeće:
- Pozitivan stav roditelja prema kontinuitetu roditeljskog odnosa djeteta i drugog roditelja.
- Aktivno poticanje odnosa djeteta s drugim roditeljem i udjela drugog roditelja u životu djeteta.
- Zaštita djeteta od opterećivanja osobnim partnerskim svađama.
- Dostupnost i podrška od oba roditelja.
- Sloboda odnosa i iznošenja mišljenja i jednom i drugom roditelju.
- Suradnja roditelja vezano uz važne i zajedničke odluke o djetetu.
- Neopterećenost djeteta narušenim roditeljskim odnosom.
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, ostanite i dalje uz Petrinjski radio. Srdačan pozdrav.
