PETRINJA – U petrinjskoj vojarni „Pk Predrag Matanović“, povodom Dana Vojne kapelanije „Sv. Ilije Proroka“, proslavljena je 20. obljetnica njenog utemeljenja i 30 godina kako je 2. Gbr „Gromovi“ uzela Sv. Iliju za zaštitnika.
Svetu misu ispred kapele, u zajedništvu sa svećenicima s petrinjskog područja, predvodio je vojni ordinarij u RH msgr. Jure Bogdan, koji je u propovijedi govorio o životu i o poruci svetog Ilije istaknuvši: „Ime Ilija u hebrejskome jeziku znači „Jahve je moj Bog“, a za tu se istinu prorok Ilija borio cijeli svoj život. Prorok Ilija je jedna uvijek aktualna osoba iz Staroga zavjeta, ne samo u svome vremenu, ne samo u povijesti spasenja, u Starome i Novome zavjetu, nego također aktualna i u našem vremenu. Znademo da je živio u IX. stoljeću prije Krista, u vrijeme izraelskog kralja Ahaba, u današnjem Izraelu. Potječe iz Tižbe. Na brdu Karmelu, iznad današnjeg lučkoga grada Hajfe u Izraelu, u pećini je provodio strogi isposnički život. Problem je u Izraelu nastao kad se kralj Ahab koji je preuzeo kraljevsko prijestolje 874. godine pr. Kr., oženio Jezabelom, kćerkom tirskoga kralja Etbaala koji je bio veliki svećenik boginje Aštarte. Nasilno, ‘bez škrupula’ Jezabela je uvela u židovsko kraljevstvo poganske kultove, štovanje Boga Baala. Nije prezala ni pred teškim prijestupima kako bi ostvarila svoje naume, pa je tako pogubila Nabota i njegove sinove koji su joj se našli na putu. U tome okružju ustaje prorok Ilija koji snažno brani pravovjerje, u teoriji i praksi, a osuđuje neopoganstvo. Osuđuje nove lažne ideje i ideologije koje se pokušavaju umetnuti, ubaciti u njegovo kraljevstvo, koje se pokušavaju ubaciti u odgojne, školske, predškolske i nadškolske ustanove i tako se preodgojiti mladež.“
„Na udaru je bio i Ilija koji se morao suočiti i nositi s mnogim rizicima i iskušenjima. U oskudici najpotrebnijih stvari za život i stalnim opasnostima za vlastiti život, proživljavao je duge i teške trenutke unutarnjih sumnji i kušnji…
„I tada mu se događa nešto što, vjerujem prije ili kasnije, svaki kršćanski vjernik doživi u svojoj duši. Pustinja, oskudica hrane i vode, izoliranost od ljudi, vlastita nemoć, sile mu popuštaju, a zlo je sve glasnije i jače. Ima osjećaj bespomoćnosti, malenosti, napuštenosti od sviju. Nitko za njega ne mari, ne podržava ga, ne pita za njega, osim neprijatelja koji ga žele eliminirati. Ima osjećaj da ga je i sami Bog napustio! Noć duše, tamna noć… Iliji je dozlogrdila velika patnja. Ponestalo mu je snage za borbu i poželio je umrijeti. Prolazio je situaciju koju možda prolaze mnogi od nas ili će ju proći. Kad nema izlaza iz muke i tereta životnih križeva i osjećamo svoju ograničenost i u potpunosti vlastitu nemoć, čovjek poželi vlastitu smrt.“
Biskup je istaknuo kako se „mnogi ne znaju nositi s time. I kao Ilija požele umrijeti. I osjećaju se sami, posve sami i opasnost je da pobjegnu u nestvarni svijet alkohola, droge i nasilja pa i smrt. Sumnje u vlastitu vjeru, svjetonazor nagrizaju ih, malodušje zamagljuje horizonte života, ispunja dušu. I to je dio života. I sve to proživljavao je Ilija. Ipak, u tišini, u špilji, u molitvi, u „razgovoru“ s Bogom, iskustvo Božje blizine iz obitelji, iz mladosti, nosile su ga naprijed… Bog ga ne napušta. Otvara mu perspektivu, vraća snagu za novu borbu….“
Na kraju misnog slavlja vojni kapelan don Branko Čagelj zahvalio je ocu biskupu i svima koji su sudjelovali i na različite načine pridonijeli proslavi Dana kapelanije, kao i klapi Hrvatske ratne mornarice „Sv. Juraj“ koja je pjevanjem sudjelovala u liturgijskom slavlju.
