Bol je osjećaj koji je prisutan u životu svih ljudi. Stoga ćemo danas razgovarati s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor o boli u svakodnevnom životu.
EMISIJA : I to je život
DATUM : 3.studenoga 2023.godine
TEMA : Bol
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija dobar dan i dobro došli u ovotjednu emisiju I to je život. Bol je osjećaj koji je prisutan u životu svih ljudi. Stoga ćemo danas razgovarati s dr. sc. Dašom Poredoš Lavor o boli u svakodnevnom životu.
Mario: Za početak recite nam nešto o pojmu bol i da li ima ovaj pojam svoj datum kada se osobito o njemu govori i piše?
Daša: Bol se može javiti povremeno ili redovito, no uvijek potiče zabrinutost i nelagodu. Život bez boli temeljno je ljudsko pravo, te je tako 17. listopada određen kao dan podizanja svijesti o boli kao važnom zdravstvenom problemu. Doživljaj boli za svaku osobu je individualan. Poruka ove emisije: Želimo da svi ljudi diljem svijeta žive život bez boli …
Mario: Pokušajmo sada malo detaljnije definirati pojam boli.
Daša: Bol je alarm koji nam ukazuje da nešto u organizmu nije kako bi trebalo biti, odnosno da smo se ozlijedili ili bismo se mogli ozlijediti. Dodatno, naša reakcija na bol koju smo doživjeli služi kao upozorenje drugim članovima naše zajednice da u okolini postoji nešto što bi im moglo naškoditi. Zbog toga što je za preživljavanje važno pravovremeno reagirati na moguća oštećenja organizma, bol nam je više ili manje neugodna, što nas motivira na to da je (što prije) otklonimo ili ublažimo – o tome svjedoči podatak da je bol najčešći razlog zašto ljudi posjećuju liječnika. Osjet boli se razlikuje od drugih osjeta poput onoga što vidimo ili čujemo jer kad se pojavi zauzima prioritet u našoj svijesti i prekida nas u onome što radimo: bol nije samo osjetilni doživljaj, već i motivacijski nagon i neugodno emocionalno iskustvo. Osjet boli je složeniji od drugih osjeta – ne postoje „bolni“ podražaji, već samo oni podražaji koji se doživljavaju bolnima. Doživljaj boli ovisi o osobi mnogo više no što ovise doživljaji drugih osjeta – crvenu površinu gotovo će svi ljudi doživjeti kao crvenu, ali neki podražaj koji je jednoj osobi bolan drugoj osobi ne mora biti. Na doživljaj boli utječu fiziologija, motivacija, emocije i subjektivna procjena.
Znamo da bol možemo doživljavati u gotovo svim dijelovima tijela i da se osjet boli aktivira samo kada je intenzitet podražaja toliki da bi mogao izazvati oštećenje tkiva – bit će nam bolno držati vruću šalicu čaja samo ako je ona prevruća. Dakle, bol se javlja kao signal da je neko podraživanje prejako, ali to podraživanje može biti u bilo kojem modalitetu (toplina, pritisak i sl.). Također znamo da doživljaj boli posreduju određene kemijske tvari, kao i da naše tijelo u odgovoru na bol luči druge kemijske tvari koje ublažavaju osjećaj boli (endogene opijate). Signali boli prenose se živcima, a brza ili oštra bol (npr. kod posjekotine) prenosi se različitim živčanim vlaknima od spore ili tupe boli (npr. kod boli u unutrašnjim organima). Aktivacija živaca koji su deblji od onih kojima se prenosi bol može donekle blokirati prenošenje bolnih signala, zbog čega trljanje ili hlađenje bolnog mjesta može ublažiti osjećaj boli. U fiziološkom smislu navikavanje na bol je vrlo slabo i češće s vremenom postajemo osjetljiviji na bol koju osjećamo. Da bi stvar bila kompleksnija, moguće je ne doživljavati bol čak i kada doživimo neki snažan podražaj ili oštećenje tkiva, kao i doživljavati bol čak i kada ne postoji vanjski podražaj ili novo oštećenje tkiva. Takva se bol naziva fantomskom boli.
Mario: Možemo li pokušati definirati što utječe na doživljaj boli?
Daša: Na doživljaj boli utječu dva zasebna procesa: prvi uključuje senzorna područja mozga i odnosi se na percepciju bolnog podražaja, a drugi uključuje područja mozga povezana s emocijama i motivacijom, te se odnosi na tumačenje tog bolnog podražaja. Doživljavanje boli zato je pod utjecajem mnogih čimbenika koji nemaju veze s podraživanjem koje ju izaziva, a neki od njih su kultura, odgoj, osobnost, tumačenje uzroka boli, prijašnja iskustva s boli i obilježja situacije. Važno je naglasiti kako iz nečijeg ponašanja ne možemo pouzdano odrediti doživljava li osoba bol i kakvog je ona intenziteta. Doživljaj boli izaziva promjene u radu srca, krvnom tlaku, te dubini i brzini disanja, ali te se promjene brzo stabiliziraju neovisno o tome je li bol prestala ili nije. Zbog toga je najbolja mjera boli procjena osobe koja tu bol doživljava.
Mario: Pokušajmo sada nešto više reći o vrstama boli.
Daša: Po karakteru bol može biti: probadajuća, bockajuća, žareća, tupa, pulsirajuća, isijavajuća, štipajuća, pritiskajuća, stežuća; bol koja grči, oštra, duboka, izjedajuća, prodorna, kidajuća i naravno – iscrpljujuća. S obzirom na trajanje bol može biti: kratka, periodična, stalna, ritmična, prolazna i povremena. S obzirom na intenzitet – bol se pokušava utvrditi koristeći ljestvicu s vrednovanjem od nula do 10 prema kojoj osoba individualno procjenjuje ono što osjeća, pri čemu nula označava ne postojanje boli, a deset najveću moguću bol.
Ljudi se razlikuju s obzirom na prag boli (najmanja jačina podražaja koja izaziva bol) i toleranciju boli (najjaču bol koju osoba može trpjeti).
Doživljaj boli za svaku je osobu individualan, stoga ja važno znati pravilno opisati bol liječniku kako bi ona mogla biti primjereno i tretirana.
Bol može biti fizička, emocionalna i duhovna. A postoji i pojam totalne boli.
Isto tako, bol se jednostavno može podijeliti na akutu i kroničnu.
Mario: Najčešće tako dijelimo bol – na akutnu i kroničnu. Recite nam nešto malo više o tim pojmovima.
Daša: Akutna bol ima zaštitničku ulogu jer upozorava na moguće štetno djelovanje vanjskih podražaja na organizam. Međutim, kada je bol kronična, ona sama za sebe postaje bolest, a uz nju se često pojavljuju i druge teškoće poput teškoća spavanja i obavljanja svakodnevnih aktivnosti, straha od boli, ljutnje, poteškoća u koncentraciji i pamćenju, pa i depresije koja je socijalno-medicinski problem. Kronična bol može smanjiti samostalnost osobe, što može dovesti do teškoća u međuljudskim odnosima, gubitka posla i razvoja osjećaja ovisnosti o drugima. Sve ove promjene utječu na cjelokupnofunkcioniranje osobe i može se reći da su ljudi koji pate od kronične boli zapravo kronično pod stresom. Nerijetko razmišljaju ne samo o boli koju doživljavaju, već i o svemu onome što bi je moglo pogoršati, o ograničenjima koja im ona postavlja, kao i o tome kada će i hoće li ona prestati.
Stvarnost kronične boli jest da je moguće da nikada neće prestati. Ta je spoznaja teška i opterećujuća, te često kod ljudi izaziva osjećaj bespomoćnosti i manjka kontrole, kao i ljutnje. Ovi osjećaji zajedno s brigama i strahom koji se može javiti u očekivanju boli mogu dovesti do doživljaja depresije i promišljanja o besmislenosti života sa stalnom boli, kao i do suicidalnih misli. Zato je važno naglasiti kako osobe koje doživljavaju kroničnu bol nipošto u njoj nisu bespomoćne i imaju kontrolu nad onime što doživljavaju – jer postoje mehanizmi i načini kako je ublažiti, te kako se nadalje kroz život suočavati / nositi s osjećajem boli.
Mario: Recite nam nešto o načinima uklanjanja boli.
Daša: Prvi i osnovni način uklanjanja boli je onaj medicinski – uzimanje lijekova za ublažavanje boli. Lijekovi najčešće na neki način blokiraju djelovanje kemijskih tvari koje su potrebne za slanje bolnih signala u mozak i tako zaustavljaju osjećaj boli. Osim lijekovima, bol se može ublažiti hlađenjem ili zagrijavanjem bolnog mjesta, električnim podraživanjem i tjelesnom aktivnosti, kao i tretmanima poput akupunkture ili masaže. Učinkovitost nemedicinskih tretmana boli pritom ovisi o našim očekivanjima od takvih tretmana – ako očekujemo da će nam pomoći, moguće je da doista hoće.
Na važnost očekivanja u ublažavanju boli ukazuje nam i postojanje placebo efekta – učinka smanjenja ili uklanjanja boli koji se pripisuje primanju neke tvari ili podvrgavanju nekom postupku koji sami po sebi ne dovode do takvih učinaka. Primjerice, osoba kojoj je rečeno da infuzijom prima lijek protiv bolova, ali zapravo prima samo fiziološku otopinu, osjeća da se njena bol smanjila iako fiziološka otopina nema analgetski učinak. Placebo efekt objašnjava se na različite načine, a čini se da u njegovoj pozadini leži aktivacija endogenih opijata, odnosno moglo bi se reći da oni ljudi koji jače reagiraju na placebo kod ublažavanja boli zapravo imaju učinkovitiji sustav endogenih opijata. Pretpostavlja se da očekivanje da će se bol koju osjećamo smanjiti uzrokuje lučenje endogenih opijata koji onda doista smanje bol. Neovisno o tome kako placebo djeluje, ako možemo učiniti nešto da smanjimo bol koju osjećamo, a pritom si ne naštetimo na neki drugi način, zašto ne bismo to i učinili. Sve što pomaže, a pri tome ne šteti – dobro je došlo.
Mario: Kako još možemo utjecati na osjećaj boli?
Daša: Osim očekivanja, s doživljajem boli povezana su i emocionalna stanja pa tako neugodne emocije mogu pojačati, a ugodne smanjiti osjećaj boli. Nekim ljudima u nošenju s boli pomaže npr. slušanje ugodne glazbe ili gledanje komedija. No teško je u tom slučaju razlučiti utjecaj promjene raspoloženja od utjecaja skretanja pažnje. Naime, ljudi imaju ograničen kapacitet pažnje – ako nečime zaokupimo svoju pažnju, manje ćemo je obraćati na bol koju doživljavamo i taj osjet može oslabiti. Tehnike odvraćanja pažnje uključuju zamišljanje sadržaja koji nemaju veze s boli (npr. da provodimo lijep dan u prirodi), reinterpretacija bolnog podraživanja (npr. zamišljamo da je bol zapravo ugodan osjećaj ili da doživljavamo osjet koji je suprotan onome koji nam izaziva bol), zamišljanje da je dio tijela koji nas boli ustvari neosjetljiv, usmjeravanje na karakteristike okoline (npr. brojanje pločica na podu), razne mentalne operacije poput matematičkih zadataka ili obavljanje drugih aktivnosti u kojima trebamo aktivno sudjelovati poput igranja video igrica, kao i tehnike opuštanja koje smanjuju mišićnu napetost koja često nastaje kao rezultat boli, a može je i pojačavati. Aktivnosti koje zahtijevaju više pažnje bit će učinkovitije u odvraćanju pažnje s boli. Ove tehnike djelotvornije su za bol niskog intenziteta jer je na jaku bol često vrlo teško ili nemoguće ne obraćati pažnju.
Još jedan tretman boli koji se temelji na odvraćanju pažnje, a uključuje i reinterpretaciju doživljaja jest hipnoza. Istraživanja hipnoze pokazala su nam da se doživljaj intenziteta osjeta i intenziteta neugode mogu odvojiti, te da je moguće promijeniti intenzitet neugode koju osjećamo kao rezultat bolnog podraživanja. Drugim riječima, iako ne možemo ignorirati da osjećamo podražaj određenog intenziteta, možemo smanjiti neugodu koju nam taj podražaj izaziva.
U nošenju s boli najčešće se koriste kognitivno-bihevioralne tehnike čiji je cilj pomoći osobi da prepozna kako ima kontrolu nad svojim simptomima, da osvijesti i promijeni nekonstruktivna uvjerenja koja ima o svom stanju, te da prekine začarani krug neugodnih simptoma, pratećih misli i osjećaja te neadaptivnih ponašanja koja ih prate. Ove se tehnike pokazuju vrlo učinkovitima, a pretpostavljaju da su ljudi aktivno uključeni u procesiranje podražaja iz okoline, te da mogu naučiti nove načine tumačenja boli koju doživljavaju, koji onda utječu na očekivanja, misli i emocije koje ta bol izaziva. U nošenju s boli mogu biti korisni i pristupi temeljeni na terapiji prihvaćanjem i posvećenošću kojima je cilj pomoći ljudima da prihvate one aspekte svoje boli na koje ne mogu utjecati te da se posvete življenju života u skladu sa svojim vrijednostima usprkos tome što doživljavaju bol, odnosno da stvore način življenja koji njihovu bol tretira kao dio života, a ne njegovo središnje obilježje.
Mario: I za sam kraj, pripremili ste nam nekoliko mudrih misli o boli, pa pročitajmo ih zajedno …
Daša:
Čovjek s lakoćom podnosi samo jednu bol, to je bol drugih.
Ljepota muškarcu i ženi uvijek donosi više boli nego radosti.
Sreća je odsutnost bola.
Ne jadikuj mnogo nad sitnim bolovima, jer bi sudbina mogla početi da te liječi – krupnim.
Onaj koji sije sjeme smrti i boli ne može požnjeti sreću i ljubav.
Sto štapova na tuđim leđima uopće ne bole.
Teško je vjerovati da su ljubav ili bol obveznice koje se kupuju bez ikakva plana i koje dospijevaju hoćeš-nećeš i koje se otkazuju bez ikakve prethodne obavijesti da bi se zamijenile kojekakvim papirima što ih slučajno bogovi u taj čas puste u opticaj po tržištu.
Poštovane slušateljice i slušatelji Petrinjskog radija bila je ovo još jedna emisija I to je život. Ponovno smo zajedno za sedam dana na istom mjestu i u isto vrijeme, do tada, ostanite i dalje uz Petrinjski radio. Srdačan pozdrav.
