PETRINJA – Petrinjci su uvijek bili druželjubivi. Čak i u teškim, nesklonim vremenima, nalazili bi volje za okupljanje, druženje uz pjesmu, ples i smijeh, zalogaj fine domaće hrane i kapljicu dobra vina (a i ponekog drugog domaćeg „napitka“).
Jedna takva tradicija druženja, pod nazivom „Ceker bal“ koja datira još s kraja 19. i početka 20. stoljeća, ponovno je u Petrinji, u Hrvatskom domu, oživljena nekoliko godina prije potresa. Interes je za „ceker bal“ iz godine u godinu rastao, no korona, a onda i potres, učinili su svoje. Hrvatski dom je u potresu oštećen, kao i domovi mnogih Petrinjaca i svatko se nosio s nekom svojom mukom. Ipak, mnoge kojima je ova manifestacija ostala u lijepom sjećanju, obradovala je vijest o njezinu ponovnom održavanju.
Povratnički „Ceker bal“ u Vatrogasnom domu u Petrinji organizirali su ovog petka, Folklorni ansambl „Petrinjčica“ i Hrvatski dom Petrinja, u suradnji s DVD-om Petrinja.
„Da, konačno, nakon korone i potresa i svega što nas je zadesilo. Zadnji “ceker bal” je kod nas u Hrvatskom domu bio 2019. Svi moramo znati da tradicija „ceker bala“ potiče još iz prošlog stoljeća kad su naši petrinjski vinogradari i stari petrinjski gazde organizirali takva druženja u svojim vinogradima. Nije to možda bio „bal“, ali bila je fešta na koju se dolazilo s cekerima i „košarkama“ punim hrane i pića. Mi smo nakon „Oluje“ opet pokrenuli tu tradiciju zajedno s udrugom „Hrvatska žena“- to svakako moram napomenuti. I evo, sad poslije potresa i korone i svega što nas je snašlo u životu proteklih godina, jednostavno sam presretan što smo se ponovno okupili. Ovaj put u Vatrogasnom domu – naši vatrogasci su nam ustupili prostor i hvala im na tome. Znamo svi da se Hrvatski dom obnavlja i vjerujem da ćemo idući „ceker bal“, za godinu dana, ponovno održati u našem prostoru”, rekao je Milan Herceg, voditelj FA „Petrinjčica“, jedan od inicijatora oživljavanja tradicije „ceker bala“ u Petrinji.
“Večeras je ovdje predivno vidjeti stotinjak ljudi da se vesele, da se zabavljaju i znati da „ceker bal“ nije izumro u Petrinji. Nadam se da će ta tradicija nastaviti živjeti i kad mene i ove ekipe više ne bude, da će netko od mlađih to nastaviti njegovati dalje. Opet kažem, drago mi je vidjeti ove vesele ljude koji su došli punih cekera, punih košara, ali najvažnije od svega, punog srca. Tko nije došao, neka mu bude žao!“, dodao je Herceg.
Tu petrinjsku tradiciju „ceker bala“ na koji svatko u cekeru iliti „rogožaru“ ponese ića i pića kojim onda nude jedni druge, slikovito je u svojoj knjizi „Blagdan i svagdan petrinjski“ opisao neumorni istraživač i zapisivač petrinjske povijesti, Ivan Rizmaul.
„Petrinjci, ponajviše bračni parovi bi se u subotnje, nedjeljno ili blagdansko poslijepodne nalazili i družili u nekom od omiljenih petrinjskih izletišta. Žene bi obavezno ponijele cekere s hranom i pićem. Našlo bi se u tim cekerima raznih slanih i slatkih jela – domaćih pereca, petrinjskih peciva, kruha, kobasica, špeka, čvaraka, prezvuršta, sira, kolača… Domaćice su se uvijek potrudile donijeti nešto što bi moglo zagolicati maštu prijateljica, a kad bi se svi na balu okupili, međusobno su degustirali doneseno“.
„U rogožarima je bilo petrinjskih češnjofki, kolača i drugog smoka, a ostalo će se naći na izletištu“, zapisao je Rizmaul. Na odredištu, izletnike bi na stolovima dočekalo piće dobrodošlice kojem bi oni pridodali delicije iz svojih cekera.
„Na stolovima je bilo domaće vino i rakija, koje s onim delicijama iz cekera razastrtim po stolovima stvara ugodno raspoloženje. Hvale se i probavaju češnjofke, kolači čiji se recepti razmjenjuju, ali nikada se ne kažu sve pojedinosti, male skrivene tajne svake kuharice, nazdravlja se domaćom šljivovicom ili komovicom, a sve će se kasnije zaliti domaćim vinom odnjegovanim u podrumu vlasnika izletišta“.
Baš kao nekada, bilo je i na ovogodišnjem „Ceker balu“ u Vatrogasnom domu. Kako je večer odmicala, u dvoranu je stizalo sve više gostiju s punim cekerima i košarama. Na ulazu, domaćini su ih dočekivali s pićem dobrodošlice -„dočekušom“, kako kaže Milan Herceg.
Žene, posebno dotjerane za ovu prigodu, na stolove su poslagale mirisna domaća peciva, primamljive suhe i kremaste kolače, a muškarci ponosno nudili domaće suhomesnate proizvode vlastite proizvodnje – kobasice, špek, šunku, buđolu zajedno s domaćim sirom, sve uz put „natječući“ se oko toga tko ima finiju vinsku kapljicu za ponuditi.
Kalorije je potom valjalo „sagorjeti“ na plesnom podiju, a da neumorni plesači ne posustanu do dugo u noć, pobrinuo se tamburaški sastav „Hopa Cupa“.
Doma se i ovaj put išlo praznih cekera, ali punog srca.
„Večeras se moglo vidjeti da ljudima treba i ovakvih sadržaja i da im ovakvih opuštenih druženja zapravo nedostaje. Hrvatski dom nastoji zadovoljiti potrebe svih generacija naših sugrađana. Činit ćemo to i ubuduće“, poručila je Vesna Brebrić, ravnateljica POU Hrvatski dom Petrinja.
