PETRINJA – Svatko u Petrinji poznaje nekog tko je nakon potresa (netko i prije toga) donio tešku odluku – otići iz svog grada i potražiti sreću negdje drugdje, makar i privremeno. Baš zato, neobičnom se čini „obrnuta priča“ mladog bračnog para Damira i Helene Smajić iz Rijeke koji su „preko noći“ odlučili svoj stan i sigurna zaposlenja na moru, zamijeniti životom u potresom razrušenoj Petrinji, kamo su preselili i svoju tvrtku za obuku pasa. Za nekoliko dana njihov Centar za pse „Aresov svijet“ u Drenačkoj 52 i službeno će otvoriti svoja vrata.
Odabir Petrinje, otkriva Damir, nije bio slučajan: „Supruga je rodom iz Petrinje, a ja sam rodom iz Rijeke. Kako je ona studirala u Rijeci, tako smo se i upoznali. Na kraju smo se i oženili u Petrinji i ja sam se zaljubio u ovaj grad. „Mali grad velikog srca“ – stvarno nije bezveze kad se tako kaže. A onda se nažalost dogodio taj potres. Nakon toga smo konstantno bili na relaciji Rijeka-Petrinja. Kako smo se odlučili i za taj pothvat otvaranja centra za pse, a ja sam se zaljubio u ovdašnje ljude i općenito u grad, odlučili smo se preseliti ovdje.“
Ljudi su se, prisjeća se Helena, čudili njihovoj odluci: „Kad nekom kažeš da si ostavio život na moru i stalni posao da bi došao ovdje, gledaju te kao da si „pao s Marsa“. Jako puno ljudi nas je pitalo – pa jeste li vi normalni? Pa ovdje kod nas stalno trese! Mislim, nek’ trese, pa i to je život, moraš se naučiti nositi s time, ići dalje, boriti se za sebe, za svoju budućnost. To što se trese, valjda više neće tako jako, a na ove manje trešnje, već smo oguglali. Nama je jedan od ciljeva i bila podrška našim sugrađanima, da vide da život nije stao, koliko god težak bio. Petrinja je moj dom, sva sreća imam dobrog muža koji je zavolio naš grad“, kaže Helena.
Damir koji životinje voli otkad zna za sebe, za ideju o otvaranju centra za pse ozbiljno se zagrijao kad mu je supruga za jedan Božić darovala belgijskog ovčara Aresa.
„Ljubav prema svim životinjama je tu od malih nogu. Na pse sam se fokusirao jer ih volim i razumijem. Vidio sam da ima ljudi koji imaju velikih problema sa psima, a malo je zapravo stručnih ljudi za rad s njima. Dio tih dresera, ajmo tako reći, rade neki „old school“, znači neku „staru školu“ pristupa koji nije prilagođen ni razvoju pasa ni njihovoj psihologiji, povode se tim nekim starim metodama koje su zapravo više maltretiranje psa, nego što mu stvarno pomažu. Dosta mi klijenata dolazi nakon što im drugi nisu uspjeli pomoći riješiti neki zapravo jednostavan problem. Mi smo krenuli pomalo. Od supruge sam za jedan Božić dobio belgijskog ovčara Aresa po kojemu naš Centar i nosi ime. Pružila mi se prilika i pohađao sam različite tečajeve, završavao edukacije, učio i onda smo se odlučili za otvaranje centra. Krenuli smo još u Rijeci, klijente smo imali i iz drugih gradova i država, no kako je krenula epidemija korone, radili smo online savjetovanja. Sada smo odlučili napraviti nešto veće, a kako sam se, što sam već prije napomenuo, zaljubio u ovaj grad, odlučili smo se preseliti ovdje i tu zapravo otvoriti naš Centar“.
Dok je Damir na sebe preuzeo rad sa psima, Helena mu pomaže oko administrativnog dijela posla: „Ja sam samo podrška, „kotačić poguranac“ i u principu odrađujem administrativne stvari, nisam u obukama. Volim to, volimo naše životinje, naše pse, ali ipak je suprug glavni koji obučava. Drago mi je, iznimno mi je drago da je ostvario svoj životni san. Godinama je radio u firmi, imao je stalan posao, znam koliko je patio i jednostavno mi je drago jer vidim koliko je sada sretniji čovjek i koliko ga to jednostavno ispunjava. Zato ne žalim što je došlo do te odluke da kupimo Aresa od kojeg je sve krenulo“, kaže Helena.
Na imanju, koje su nakon poduže potrage zajedno s kućom kupili u Petrinji u Drenačkoj ulici, ovih su dana u tijeku završni radovi i pripreme za otvaranje njihova Centra za pse „Aresov svijet“: „Ovdje imamo bokseve i ograđen dio gdje ću konkretno raditi vježbe sa psima, a u sklopu svega toga je i livada koja se prostire na gotovo 3 tisuće kvadrata – 2800 ako ćemo točno. Sad u početku će tu biti osnovna obuka pasa. Znači, ljudi će moći ovdje dovoditi pse na dresuru. Isto tako ja dolazim i ljudima doma. Već se pročulo, pa su se počeli javljati da im doslovno dođem kući pomoći. Radim i online savjetovanje. Imat ćemo i hotel za pse, vrtić za pse, tu je i uzgajivačnica belgijskih ovčara. Tako da evo, tek smo krenuli, službeno otvorenje je za nekih desetak dana i nadamo se uspješnom radu i širenju“, kaže Damir.
Otkriva i kada se vlasnici pasa obično javljaju za pomoć, odnosno kada i zašto je psima potreban trening: „Dosta ljudi uzme psa, jer eto misle da mogu i da imaju vremena odraditi ono minimalno potrebno da bi pas bio sretan, a samim time i vlasnik. No onda se dogodi da ljudi jednostavno nemaju vremena za posvetiti se ili ne znaju na koji način pristupiti psu i onda se događaju razni problemi – od toga da ih pas ne sluša, da ga ne mogu izvesti u šetnju, da je reaktivan prema drugim psima i slično.“
Koliko će dugo proces obuke trajati, ovisi o više faktora: „U principu, ona osnovna obuka, ako psa jeste učili nešto ili ste ga učili krivo ili ga niste učili ništa, osnovna obuka kod mene traje dva tjedna. U dva tjedna pas nauči osnovne naredbe i onda, ako ćete nastaviti raditi po mojim uputama, imate zadovoljnog psa i samim time ste vi kao vlasnik zadovoljni. Ako dovedete psa s određenim problemom, sve ovisi o problemu i o psu, jer psi su „robovi navika“. Znači, kad pas navikne nešto raditi krivo, trebate prvo to korigirati i usmjeriti u pravom smjeru. Sad opet, kažem, ovisi i o psu. Igra ulogu i pasmina, jer neki su pod navodnim znacima „pametniji“, neki brže uče, ali u principu svi se psi daju naučiti apsolutno sve, tako da, kažem, svaki pas je jedinka za sebe. Neki će naučiti za jedan dan, neki za 10 dana“.
Cijene usluga ovise o tome što vlasnik sa svojim psom želi postići – želi li samo osnovnu obuku ili nešto više; dolazi li na obuku u Centar ili želi dolazak u vlastiti dom. U njihov Centar, kaže Damir, dobro su došli psi svih pasmina i uzrasta: „Ne moraju biti ni čistokrvni, pomažemo svim psima, svim ljudima koji nam se obrate“. Oni sami imaju svoja tri psa. Uz Aresa, tu su još i „cure“: Hera, čistokrvna belgijska ovčarka koju su kupili za uzgajivačnicu i mješanka Zoe koju su udomili nakon što su čuli tužnu priču o tome kako je bila napuštena, ostavljena u šumi. Spasila ju je jedna udruga iz Zagreba, a Damiru ju je, znajući da dolazi u dobre ruke, poklonio mladić koji već dugo prati njegove objave o psima na YouTubeu i Instagramu.
Za kraj, pitali smo „petrinjskog šaptača psima“ koja su njegova očekivanja od budućeg Centra?
„Cilj mi je pomoći što više pasa, jer kad pomognem psu, pomogao sam čovjeku, da taj vlasnik bude sretan s tim psom i to mi je jedini cilj. Želim proširiti, napraviti što veći centar da tu ljudi mogu doći i da možemo održavati grupne treninge. Jednostavno želim pomoći psima, za dobrobit pasa“, kaže Damir.
O Centru za pse Aresov svijet više možete doznati putem web stranice (www.aresov-svijet.hr), Instagrama: @aresov_svijet .hr, YouTubea (gosponLimeni). Kontaktirati ih možete na broj mobitela: 091/297 2737 ili na e-mail: [email protected].
