PETRINJA – Četvrto izdanje Pijanističkog memorijala Ranko Filjak završilo je u subotu, 8. srpnja, atraktivnim koncertom čak 13 pijanista koji su na dva klavira, u Župnoj crkvi sv. Lovre u Petrinji, izveli program sastavljen od djela Sergeja Rahmanjinova.
Bio je to program inače „Obljetničkog koncerta“ kojim je pijanist Đuro Tikvica obilježio 30 godina pedagoškog rada na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu (u siječnju ove godine u Koncertnoj dvorani „Blagoje Bersa“ u Zagrebu). Posebnost ovog projekta je u tome što ga profesor Tikvica izvodi zajedno sa svojih 12, što sadašnjih, što bivših studenata.
U Petrinji su Tikvica i njegovi studenti izveli dvije suite za klavir Sergeja Rahmanjinova te njegove Simfonijske plesove, jedno od posljednjih velikih djela koja je ovaj skladatelj napisao tri godine prije svoje smrti. Suitu broj 1 za dva klavira, op.5, zajedno s Tikvicom, izveli su Ivan Rod, Massimiliana Brajković, Domagoj Gušćić, Elizabeta Marjanović, Marija Milinković, Karlo Wolf i Bernard Štancl.
U izvedbi Suite broj 2 za dva klavira, op. 17, profesoru su se pridružili Mladen Grgić, Domagoj Gušćić, Karlo Wolf, Dina Katnić, Ivan Karša, Ivan Batoš i Dario Sabol.
Simfonijske plesove, op.45 (djelo je koje je Rahmanjinov izvorno skladao za orkestar, ali je napisao i transkripiciju za dva klavira), izveli su profesor Tikvica i Domagoj Gušćić.
„Radostan sam što smo imali priliku surađivati, jedni drugima pridonositi u nekakvom boljitku, međutim dok ovakav projekt ne počne, vi zapravo i ne znate s čime i s kime raspolažete. Zato zahvaljujem ponaosob svima njima. Zahvaljujem i na njihovoj uzajamnoj suradnji koja je iz moje perspektive kao njihovog, na neki način profesionalnog oblikovatelja, velika radost kad se ta komunikacija i dalje širi i razvija. Jako mi je drago da smo pozvani u Petrinju. Hvala i kolegama koji su pokrenuli ovaj Memorijal. Osobito je dirljivo što je to u Petrinji“, rekao je, ganut reakcijama publike, profesor Đuro Tikvica koji se svog honorara od ovog koncerta odrekao u korist Sisačke biskupije.
Na pitanje koju bi ocjenu kao glazbeni pedagog dao svojim studenima za ovaj koncert, profesor kaže kako umjesto ocjena za njih ima samo riječi zahvale.
„Pa, već smo izišli iz sfere ocjena. Doduše, dvojica su još aktualni studenti i njima još povremeno moram davati ocjene, iako je to više tako, da se malo „lociramo“ u onome jesmo li bolje ili lošije nešto napravili. Međutim, ovo izlazi iz domene, iz područja, iz sfere ocjena i tu zapravo dolazimo do jednog odnosa prema umjetnosti, umjetnosti kao odraza univerzalnog, vječnog. Još kad je to u crkvi sv. Lovre, onda imamo dodatnu dimenziju i dodatni razlog upitati se odakle nam što dolazi i kako mi to obrađujemo u sebi i što time postižemo. U tom smislu mogu reći da su to vrlo različiti ljudi, ljudi raznih generacija, raznih umjetničkih i pedagoških profila. Međutim sve su to vrlo suvereni ljudi i meni je bila radost surađivati s njima. S nekima od njih zapravo nakon puno, puno godina. Imali smo doduše nekakve povremene kontakte, ali nikakve intenzivnije. Sad kad smo došli do toga i kad smo vidjeli koliko je svima zapravo jako stalo do te suradnje i koliko smo si dragocjeni, onda kakvu ocjenu mogu dati? Sami prosudite. Mogu samo reći, Bogu hvala što imam tu mogućnost“, kazao je Tikvica.
Cijeli program bio je posvećen djelima Sergeja Rahmanjinova. Ne slučajno, jer ove se godine obilježava dvostruka obljetnica -150 godina od rođenja i 80 od smrti tog ruskog skladatelja, dirigenta i jednog od najvećih pijanističkih virtuoza svoga doba. Profesor Tikvica objasnio je kako je zapravo nastala ideja o ovom projektu koji je realizirao sa svojim bivšim i sadašnjim studentima.
„Ta ideja se zapravo zamišljala s raznih strana. Sad, najizravniji povod je ta moja obljetnica pedagoškog rada na Muzičkoj akademiji. Onda drugo su „Simfonijski plesovi“ koje s Domagojem (Gušćićem), kolegom koji sada isto radi na Akademiji kao profesor, odavno planiram napraviti pa nikako naći povod. Uvijek neki drugi povodi to „pojedu“ i onda se to ne dogodi. Treća stvar, a možda bi ju trebalo staviti na prvo mjesto je zapravo obljetnica Rahmanjinova. Zanimljivo je da ovdje imamo dva „pola“ Rahmanjinova. Ovaj prvi dio su suite za dva klavira koje su nastale u ranom razdoblju Rahmanjinovljeva stvaralaštva dok je još bio u Rusiji, znači prije njegove emigracije, prije strašne revolucije i svega onog što se dogodilo. A Simfonijski plesovi, to je njegovo zadnje djelo koje je nastalo zapravo u jeku Drugog svjetskog rata, dakle opet u jeku jedne druge strahote i to je potpuno nešto drugo, dakle nakon progonstva i života u zapadnom svijetu, daleko od mjesta koje ga je nadahnjivalo. Znate, bez obzira na sve, Rahmanjinov bez Rusije je „nečitljiv“, on nema nikakvu podlogu. Samo s tom podlogom ga možemo ispravno valorizirati. Sad se to još poklopilo s ovom strahotom koja se događa u smislu rusko-ukrajinskog rata, što onda dobiva još jednu dimenziju. Mi znamo kako u nekim načelnim ili principijelnim točkama čitati stvarnost, ali je sad pitanje kako ćemo proces uopće tumačiti u odnosu na umjetnost“, rekao je među ostalim Tikvica, primajući čestitke zadovoljne publike, nakon završnog koncerta ovogodišnjeg Filjakova memorijala.
Razloga za zadovoljstvo imaju na kraju i „spiritus movensi“ Pijanističkog memorijala Ranko Filjak – producent Edmund Andler Borić i umjetnički ravnatelj Karlo Ivančić koji su prije četiri godine ovaj festival u Petrinji i pokrenuli. Ovogodišnje, četvrto izdanje Memorijala koje je u Župnoj crkvi sv. Lovre trajalo od 30.lipnja do 8.srpnja, imalo je najviše koncerata do sada, ugošćujući zanimljiva glazbena imena s jednako tako zanimljivim programima. Prilika je pružena i mladim snagama, a još jedan detalj po kojem će ovo izdanje ostati upamćeno jest činjenica da su se po prvi puta u sklopu Memorijala mogle čuti i izvedbe na dva klavira.
„Jako smo zadovoljni s ovih predivnih pet koncerata. Ovo je rekordan broj do sada i zaista mislim da je publika uživala u svakom koncertu, jer je svaki na svoj način bio poseban. Ove godine po prvi puta smo imali i taj drugi klavir, pa su nam onda i programske mogućnosti bile proširene. Mislim da je publika zaista mogla uživati od samog početka kada smo imali Lovru Pogorelića s jednim solističkim recitalom. Zatim smo imali i jedan klavirski duo gdje smo po prvi put mogli čuti neke Papandopulove skladbe koje izvodi samo taj duo. Potom smo imali Glazbenu školu gdje zaista klinci mogu uživati i na jednom svečanom koncertu pokazati što znaju. Ugostili smo i proslavljenog bas baritona Krešimira Stražanca i izvrsnog pijanista Krešimira Starčevića koji su zaista stvorili jednu magičnu atmosferu. Publika je i na njihovom i na svakom koncertu stvarno bila fenomenalna. Završili smo s jednim velikim projektom profesora Đure Tikvice. Čak 13 pijanista iz svih dijelova Hrvatske došlo je u našu Petrinju. Izveli su program posvećen kompletno Rahmanjinovu, povodom njegove duple obljetnice – 150 godina od rođenja i 80 godina od smrti. Ja sam kao umjetnički ravnatelj stvarno oduševljen“, rezmirao je Karlo Ivančić, umjetnički ravnatelj Pijanističkog memorijala Ranko Filjak.
Osim umjetnicima koji su se odazvali njihovu pozivu, zahvalio je i svima ostalima koji su pomogli u realizaciji Memorijala: „Zahvalio bih i producentu, kolegi Edmundu Andleru Boriću te nositelju organizacije Pučkom otvorenom učilištu „Hrvatski dom“ na čelu s ravnateljicom Vesnom Brebrić i svim njezinim suradnicima na besprijekornoj suradnji. Hvala i Gradu Petrinji i Turističkoj zajednici i Ministarstvu kulture i medija na potpori. Naravno i župniku Josipu Samaržiji na ustupljenom prostoru crkve sv. Lovre te dragim časnama na velikodušnoj pomoći oko organizacije“, poručio je na kraju Ivančić.
