PETRINJA – Četverodnevna filmska radionica za djecu i mlade od 12 do 25 godina, koju je pod pokroviteljstvom Grada Petrinje, Pučko otvoreno učilište Hrvatski dom Petrinja organiziralo u suradnji s inicijativom „Oslobođeni film“, okončana je završnom projekcijom filmova nastalih na radionici.
„Vidjet ćemo tri filma kratkometražna. Vidjet ćemo jedan, recimo, klasičan dokumentarni format u stilu zapravo najsličnijem televizijskoj reportaži koji obrađuje jednu lokalnu organizaciju koja se bavi zaštitom prirode, zatim jedan autorski eksperiment koji je jako vezan zapravo za Petrinju, za tokove grada koji su se promijenili zadnjih nekoliko godina, pogotovo uslijed potresa, a koji je nekako, ja bih rekao, jedna autentična ispovijed koja dolazi iz jako jednog dubokog mjesta i jednu igru koja svojim formatom podsjeća na stop animaciju, ali u ovom slučaju mi smo to napravili zapravo na potpuno drugačiji način. To je jedan šaljivi film, ali koji opet, ako ga se iščitava kroz slojeve, ima jako zanimljivih momenata“, rekao je uoči projekcije voditelj radionice Toma Zidić iz inicijative „Oslobođeni film“. (Oslobođeni film nezavisna je inicijativa grupe filmskih autora koji djeluju u području filma i srodnih audiovizualnih praksi, a ovakve radionice za djecu i mlade već desetak godina provode diljem Hrvatske).
Iako su imali samo četiri dana za upoznavanje filmskog procesa i realizaciju svojih uradaka, polaznici radionice „Oslobođeni film: filmske pustolovine za djecu i mlade“ zaista su se potrudili i dali sve od sebe, pohvalio ih je Zidić:
„Mi volimo reći da jedan naš dan traje po tri dana, toliko toga se dogodi i toliko nam je intenzivno i toliko nam bude lijepo. Filmove koje ćemo prikazati radila su četiri polaznika koji su zadnja četiri dana tu po najvećem suncu, po najgorem „zvizdanu“, umjesto da se odmaraju kao njihovi vršnjaci, snimali film, vrijedno, marljivo učili, trudili se i ništa im nije bio problem, pa tako onda ni nama koji smo bili oko njih i sa njima – od Vesne do Ane, svih koji su nas vozili okolo, na kraju i do mene koji sam s njima možda i najviše vremena proveo u ova četiri dana. Zaista smo im dali sve koliko smo mogli da ove svoje filmove naprave i ono što su zamislili, da kažu“.
Radionica je zapravo bila timski rad svih sudionika i u tom zajedništvu, suradnji i komunikaciji zapravo je i jedna od njezinih najvećih vrijednosti.
„Svi su se međusobno podržavali. Čak nam je i jedan film jako „visio“ hoće li se uopće stići snimiti ili ne. Znači, zadnji film je snimljen i montiran danas. Kolega s radionice pomogao je svojoj kolegici da bi ona uspjela to napraviti. Na kraju su zajedno napravili taj film, zajedno su bili i u montaži, da bi ga evo mi večeras mogli pogledati. Dakle, baš pravi, pravi timski rad, podrška maksimalna jedni drugima, tako da je baš ispala jedna super priča“, rekao je Zidić.
Na radionici su sudjelovala i braća Danijel i Kristijan Lipovac koji su nam ispričali svoja iskustva:
„Ja sam došao na radionicu, jer sam htio vidjeti kako je to napraviti film. Malo je bilo teško, ali smo uspjeli i napravili smo tri filma. Ja sam radio s Nelom jedan šaljivi lutkarski film“, rekao je Danijel.
„Ja sam išao na radionicu jer sam uvijek htio doživjeti kakav je to osjećaj snimiti film. Prije nego sam napravio ovaj film, htio sam napraviti jedan drugi, ali mi je redatelj rekao da nemamo efekte za to, pa mi je predložio da napravim nešto drugo i onda sam napravio film o potresu. Snimali smo po cijelom gradu, npr. u centru, pa kod Prve osnovne škole, posvuda“, ispričao je Kristijan o svom filmu „Zid poruka“.
Danijel i Kristijan otkrili su i kako se osjećaju uoči premijere svojih filmova.
„Malo mi srce ubrzano kuca, jer jedva čekam vidjeti reakcije ljudi kad vide moj film“, kazao je Kristijan.
„Ja se malo sramim, ali bih isto htio vidjeti kako će ljudi reagirati“, dodao je Danijel.
Početak projekcije, s uzbuđenjem je čekala i Nela Ognjenović, najmlađa sudionica radionice.
„Meni je na radionici bilo super i jako sam zadovoljna svojim filmom. Moj film „Lava u gradu“ je meni jako smiješan. Radi se o tome da je u grad došla lava i onda je dinosaur pustio vodu iz wc kotlića i onda je ta voda otišla u tu lavu i nje više nije bilo i tako su je pobijedili. Film smo radili ja i Danijel“, ispričala je u jednom dahu Nela.
Dvanaestogodišnja Lea Ljubojević za svoj film „Slap života“ izabrala je ekološku temu, a pristupila joj je na dokumentaristički način.
„Ja sam sama sve osmislila. Moj film govori o posjetu objektu Nature SMŽ gdje smo razgovarali o ekološkim pitanjima i još je bio dio o analizi vode. Prva dva dana smo osmišljavali ideju i onda smo treći dan, a i danas, četvrti dan, otišli tamo i snimali neka dva, tri, četiri sata. Za montažu su nam trebala još dva-tri sata. Čini se jako umarajuće i komplicirano, ali je zapravo jako zabavno“, kaže Lea.
Nakon prikazivanja njihovih filmskih ostvarenja koja je publika toplo pozdravila i ohrabrila mlade autore gromoglasnim pljeskom, polaznicima su svečano uručene i diplome o završenoj filmskoj radionici.
Projekcija filmova i dodjela diploma održani su na otvorenom, na Trgu hrvatskih branitelja, a kako se našalila ekipa iz Hrvatskog doma, struju su za ovu priliku dovukli čak iz Opatije (zapravo obližnje slastičarnice koja nosi to ime). No, za ovu ekipu, kažu, ništa im nije bilo teško.
„Hvala ti Toma što si našu petrinjsku djecu ovih dana učinio sretnima“, rekla je na kraju večeri ravnateljica Hrvatskog doma Vesna Brebrić (u ovoj priči i producentica, vozačica, dobavljačica cigle i ostalih potrebnih rekvizita …).
Zahvaljujući polaznicima radionice i njihovom voditelju, ali i publici koja ih je došla podržati, sa zadovoljstvom je obećala kako će „pustolovinu“ s ovako kreativnom i složnom ekipom uvijek rado ponoviti. Iduće godine vjerojatno u obnovljenom Hrvatskom domu.
„Kako god da bude, bitno je da bude sa srcem, sa svih strana. U svim uvjetima i „neuvjetima“, suradnja između svih nas, međusobna podrška djece i odraslih, timski rad i komunikacija su najvažniji. Sve ovo ostalo, zgrade koje se grade – to je super, ali ono u nama je najvažnije, da ostane humano, da ostane zdravo, da ostane čvrsto“, poručio je Zidić prihvaćajući poziv i za buduće suradnje. (Pozdrav je uputio i kolegici Josipi Henizelman koja je s njim trebala voditi radionicu u Petrinji, no zbog obiteljskih razloga ovaj put to nije mogla učiniti).
