Polako, ali sigurno, približavaju se nove ljetne olimpijske igre, 33. u modernom dobu. Domaćin će biti francuska prijestolnica, velegrad Pariz, od 26. srpnja do 11. kolovoza. Bit će to devete ljetne OI u kojima će se zavijoriti hrvatska zastava, a među, vjerujemo, brojnom delegacijom, bit će i naši hrvači. Na posljednjim Olimpijskim igrama u Tokiju, hrvatsko hrvanje imalo je dvije jake uzdanice, Božu Starčevića i Ivana Hukleka, a potonji je dospio do meča za broncu. Mnoge online kladionice nisu ga vidjele tako daleko u olimpijskom turniru, no Huklek je dogurao nadomak medalje. Ondje je, nažalost, izgubio od Gruzijca koji nastupa pod srpskom zastavom, Zuraba Datunašvilija.
Ivan Huklek tako je zamalo postao prvi hrvatski hrvač s osvojenom olimpijskom medaljom nakon više od tri i pol desetljeća. Do toga nije došlo te je, stoga, ikona petrinjskog sporta, Vlado Lisjak, i dalje posljednji Hrvat-osvajač hrvačkog odličja na OI. Bilo je to, vjerujemo da dobro znate, na Igrama u Los Angelesu 1984. godine.
Jedan od četvorice hrvača u Jugoslaviji s olimpijskim zlatom
Lisjak, koji će koncem travnja navršiti 61 godinu, na putu do nezaboravnog olimpijskog trona ostvario je pet uzastopnih pobjeda, uključujući finalnu protiv sjajnog Finca, Tapija “Tapse” Sipile, hrvača koji je godinu dana ranije u Kijevu postao svjetski prvak u kategoriji do 68 kilograma. Vlado Lisjak se tog finala prisjetio u jednom svojevrsnom prisjećanju za Sportske novosti: “Posljednja borba za zlatnu medalju, protivnik mi je bio tadašnji svjetski prvak, Tapio Sipila. Tuširao sam ga u 57. sekundi. Neopisivo! Pomiješani osjećaji radosti, uzbuđenja, sreće, ponosa. Neponovljivo! Takav miks emocija doživio sam ponovno kada su mi se rađala djeca. To je, valjda, ono kada znaš da se dogodilo nešto zaista važno, nešto što se ne doživljava često i što je kruna tvoga života.”
Za razliku od Hrvatske koja još uvijek čeka na prvu olimpijsku medalju u hrvanju od osamostaljenja, Jugoslavija je bila poznata hrvačka sila. Vlado Lisjak ušao je u povijest jugoslavenskog hrvanja kao jedan od četvorice koji su se okitili olimpijskim zlatom (još Branislav Simić 1964., Momir Petković 1976. i Shaban Terstena 1984.). Od 16 osvojenih olimpijskih odličja u hrvanju, za Jugoslaviju su tri osvojila Hrvati – 12 godina prije Lisjakovog zlata, srebro u Muenchenu osvojio je Josip Čolak. Valja još napomenuti da je srebro u Montrealu 1976. uzeo Ivan Frgić, Srbin hrvatskih korijena.
Trećeg dana mjeseca kolovoza iduće godine obilježit će se 40 godina osvajanja olimpijskog zlata Vlade Lisjaka.
Sve jugoslavenske olimpijske medalje u hrvanju
- Rim 1960. – Branislav Martinović – srebro
- Tokio 1964. – Branislav Simić – zlato
- Tokio 1964. – Branislav Martinović – bronca
- Mexico City 1968. – Stevan Horvat – srebro
- Mexico City 1968. – Branislav Simić – bronca
- Muenchen 1972. – Josip Čorak* – srebro
- Muenchen 1972. – Milovan Nenadić – bronca
- Montreal 1976. – Momir Petković – zlato
- Montreal 1976. – Ivan Frgić** – srebro
- Moskva 1980. – Shaban Sejdiu – bronca
- Los Angeles 1984. – Vlado Lisjak* – zlato
- Los Angeles 1984. – Shaban Terstena – zlato
- Los Angeles 1984. – Refik Memišević – srebro
- Los Angeles 1984. – Jožef Tertei – bronca
- Los Angeles 1984. – Shaban Sejdiu – bronca
- Seul 1988. – Shaban Terstena – srebro
