PETRINJA – U organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Hrvatski dom, u Petrinji je ove subote, u Balon dvorani na Gradskom rukometnom stadionu, gostovala predstava Ludens teatra „Kazalište – što, kako i zašto uopće?“
Predstava je to koja pruža nesvakidašnji uvid u funkcioniranje kazališta kao složenog organizma koji pokreću mnogi – od ravnatelja, glumaca, do portira. Pri tom, otkriva sve ono što prati rađanje jedne predstave, a oku publike inače ostaje „nevidljivo“.
Predstavu nosi glumac Sven Šestak koji se, uz ulogu glumca, dakle samoga sebe, transformira i u druge aktere kazališnog života – dramaturga, redatelja, producenta … Zanimljivo je međutim, što mu se na sceni pridružuju i stvarni kazališni djelatnici – scenski radnici, tonci, oblikovatelji rasvjete, inspicijenti koji ne glume, nego su upravo to što jesu i predstavljaju sami sebe.
„Ova predstava je prvi put izašla van, pred publiku, još ’97. Znači, dosta je stara. Nastala je zapravo kao moj diplomski rad na Akademiji još davno dok sam bio student. Otad je prošlo jako puno godina i nekako se, s obzirom da je tema koja je, znači to je posao koji mi živimo svaki dan, u koji smo zaljubljeni – jer morate biti zaljubljeni u ovaj posao, inače ne znam kako biste ga radili, nekako mi se „uhvatila pod kožu“ kako se kaže, „ušla mi je u krv“. I publika ju je prihvatila. Igrala je jedno duže vrijeme u mom matičnom kazalištu „Gavella“, a sada pod okriljem „Ludens teatra“. I igra, evo, stvarno igra već nekih dvadeset i nešto godina“, kaže Šestak.
Publika u ovoj predstavi, ne samo da ima priliku „škicnuti kroz ključanicu“, odnosno „voajerski“ zaviriti iza kazališnog zastora, nego i sama postaje jedan od aktera predstave. Zato je, kaže Šestak, uvijek iznova zabavna i iako ima svoj zadani tekst, zapravo je, ovisno o reakcijama publike, svaki put malo drugačija.
„Ima jako puno interakcije, puno komunikacije s publikom i jednostavno mi ne možemo znati u kom smjeru će krenuti. Znači, ja postavim pitanje – vi možete reći 50 različitih odgovora. O vašem odgovoru ovisi kud idemo dalje. Zato ne može dosaditi i zato je uvijek zabavna“.
„Mala, ali hrabra“ petrinjska publika rado je tijekom predstave surađivala s glumcem, a oni koji su se u jednom trenutku, „ni krivi ni dužni“ našli na glumačkim daskama, odlično su se snašli u svojim ulogama, zabavljajući pri tom i sebe i ostatak publike.
Inače, ova predstava čiju režiju potpisuje Ranko Zidarić, nastala je prema tekstu Karela Čapeka, u dramaturgiji Marijane Nole: „Čisto kao jedan zgodan podatak, tekst je napisan 1925. godine. Karel Čapek je napisao u jednoj trilogiji – kako nastaje kazalište, kako nastaju novine i kako nastaje film. Danas govoriti tekst kako nastaju novine i kako nastaje film nema nekog smisla, jer se to sve promijenilo. Međutim, u kazalištu se nije promijenilo apsolutno ništa – iste taštine, isti problemi, iste tehnikalije. Sve je ostalo isto, osim evo, uspjeli smo naći razliku u tome što je nekad inspicijent stvarno išao od garderobe do garderobe i govorio glumcima: „Sad si ti na redu, sad si ti“. Danas ima razglas. I to je jedina razlika. Nema druge razlike“, kaže Šestak.
Iako se do danas puno toga u kazalištu možda i nije promijenilo, za one koji ga stvaraju, rad u kazalištu uvijek je iznova neizvjestan i izazovan. Nitko unaprijed ne može znati hoće li predstava uspjeti, hoće li nešto poći po zlu, kako će publika reagirati, hoće li se zbog neke epidemije uopće moći igrati i hoće li se, nakon nekog potresa, imati gdje igrati. Pa ipak, pogonjeno strašću onih koji ga stvaraju, nastavlja živjeti. Kako je zapisao Čapek: „U kazalištu je moguće sve; to je kuća čuda; a najveće je čudo što uopće radi“.
„Čudu“ da će moći raditi u svom prostoru, nadaju se i u Šestakovom matičnom kazalištu „Gavella“.
„Ja to u svakom javnom istupu kažem, pa ću reći i ovdje kod vas. Vi u Petrinji ćete sigurno razumjeti o čemu pričam. Ja sam inače stalni član kazališta „Gavella“ koja evo već treću godinu nakon potresa još ne radi i treću godinu čekamo obnovu. O tome šire pričati vama, nema smisla, znate i sami. O.K. Mi čekamo radno mjesto, ovdje ljudi čekaju nešto puno važnije, ali smatram da je to čekanje puno predugo i da smo već trebali i mi glumiti u matičnoj kući i vi živjeti u svojim kućama, kao i svi ostali normalno, na toplom. I želim vam da se to dogodi što prije“, rekao je Šestak, uz kojeg su u realizaciji predstave u Petrinji sudjelovali Tomislav Jurenec kao majstor tona i rasvjete i Zlatko Kadić u ulozi kazališnog šaptača (suflera).
