Božidar Škofač, slikar, prosvjetni radnik i čuvar tradicije svog zavičaja, preminuo je u nedjelju, 19. ožujka 2023. Škofač je rođen 15. travnja 1950. godine u pokupskom selu Letovanić, kojem je ostao vjeran cijeli svoj život. Radio je u Sisku, u srednjoj školi kao profesor zemljopisa i biologije.
Crtao je i slikao od malena, a intenzivno se slikanju posvetio odlaskom u mirovinu. Preferirao je ulje i akril te crtež ugljenom. Tematski je najviše bio vezan uz motive Turopolja, Pokuplja i Posavine. Uz pejzaže ovoga kraja, čest motiv njegovih slika je tradicijska turopoljska arhitektura. Izlagao je na mnogim izložbama, sudjelovao je u radu mnogih likovnih susreta i kolonija. Bio je član likovnih udruga HLD u Zagrebu, SULIKUM u Sisku i PETRIART u Petrinji. U Galeriji “Krsto Hegedušić” u Petrinji imao je dvije samostalne izložbe – 2004. i 2009. godine.
Božidar Škofač bio je i marljivi sakupljač etno blaga. U svojoj rodnoj kući u Letovaniću započeo je formiranje respektabilne privatne etnografske zbirke, jedne od najvećih u Hrvatskoj. Njegova „Etno zbirka Škofač“ koja broji više od 5 tisuća eksponata smještenih u tri drvene „hiže“, danas je zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske.
Aktivno je sudjelovao u životu svoje sredine. Tako je 1975. godine osnovao KUD „Poculica“, djelujući od tada kao njezin koreograf, pjevač i umjetnički voditelj. Vodio je i crkveni zbor i folklornu skupinu u Žažini. U župnoj crkvi u Žažini zatekao se i 20. prosinca 2020. godine tijekom razornog potresa. Župni orguljaš Stanko Zec tada je poginuo, a Škofač samim čudom preživio pod hrpom kamenja, zahvaljujući stoliću pod koji se sklonio.
Zbog aktivnog višegodišnjeg sudjelovanja u očuvanju kulturne baštine svoga zavičaja na području graditeljske tradicijske baštine, etnografskih predmeta, kao i zaštiti nematerijalne kulturne baštine, nagrađen je Nagradom “Vicko Andrić” za 2014. godinu, a dobitnik je i drugih priznanja. Posljednji ispraćaj Božidara Škofača bit će u utorak, 21.ožujka na mjesnom groblju u Letovaniću.
Prije Škofača, iz ove generacije slikara, u relativnom kratkom roku napustila su nas nažalost još dvojica umjetnika koji su svojim životom i radom bili povezani i s Petrinjom. Nedavno je u Rimu, gdje je živio i djelovao, preminuo hrvatski slikar i pjesnik Josip Stanić Stanios. Rođen 1. kolovoza 1943. u Križu Hrastovičkom, Stanić je osnovnu školu završio u Petrinji, gimnaziju u Sisku, a nakon studiranja na Pedagoškoj akademiji u Petrinji, odlazi na studij slikarstva na Accademia di Belle Arte u Rimu. Izlagao je na mnogobrojnim skupnim i samostalnim izložbama u domovini i inozemstvu. Pisao je zbirke pjesama, poeme i prozu. Zajedno s pjesnikom i likovnim kritičarem Borisom Vrgom, 1993. pokrenuo je časopis Generacije, časopis za kulturu, književnost i duhovni identitet grada Petrinje.
Prije nekoliko dana (15.ožujka 2023.) preminuo je i Antun Boris Švaljek. Podrijetlom iz Radoboja kod Krapine, Švaljek je rođen 10. lipnja 1951. u Zagrebu. Veći dio djetinjstva proveo je u Petrinji, gdje je završio osnovnu školu i prvi razred gimnazije, nakon čega je gimnazijsko školovanje nastavio u Varaždinu. Uvijek je naglašavao kako ga upravo ove životne činjenice bitno određuju. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1974. godine. Od 1974. do 1977. bio je suradnik Majstorske radionice prof. Krste Hegedušića I Ljube Ivančića. Bavio se grafikom, grafičkim oblikovanjem i ilustriranjem knjiga. Izlagao je na više od 100 samostalnih i više od 600 skupnih izložbi u Hrvatskoj i svijetu. Samostalno je izlagao i u Petrinji. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1996. godine. Radio je kao izvanredni profesor na Likovnoj akademiji Mostarskog sveučilišta u Širokom Brijegu.
