SISAK – U Sisku je održana promocija priručnika „Umijeće izrade pukan’ce” autorice Veronike Filipec.
Promociju je organizirao Kulturno-povijesni centar SMŽ, a na početku sve je pozdravio ravnatelj Ivica Valent, dok je o realizaciji priručnika, kao sunakladnik, govorila Martina Mladenović, voditeljica Odjela baštine KPC-a SMŽ: „Svaki nekakav mali doprinos očuvanju kulture, baštine, identiteta, strašno je bitan, jer samo u jedno dvije, tri generacije izgubi se znanje i materijali, čak i nekakve usmene predaje i gubite doslovno dio svoje povijesti. Naš kraj je nažalost nezahvalan i po tim stalnim ratnim previranjima i graničnim područjima gdje smo uvijek bili na nekakvim tromeđama ili nekakvim granicama i uvijek smo se branili, rijetko smo napadali, ali je posljedica toga da mi uvijek stvaramo život iz početka i da nekada nemamo priliku spasiti ono što nas čini nas samima. Tako da što god se spasi, što god se lijepo evidentira, zapiše i identificira, sve nas to gradi i za 200, 300 godina, generacije koje budu živjele na ovom području, kao što su živjeli dvije tisuće godina na ovom našem području, imat će trajni zapis dijela naših baština koji je jako vrijedan i bitan.“
Vez pukan’ca je nematerijalno kulturno dobro upisano 2021.godine u Registar kulturnih dobara RH, a nositelj dobra je KUD „Čuntićanka“, čija je Veronika Filipec članica, a Katica Radošević, predsjednica KUD-a, na promociji se zahvalila na njezinom trudu, te je naglasila: „Veronika je ponos svima nama, svojom upornošću i trudom, a sve iz ljubavi prema ručnom radu i kulturnoj baštini našega kraja. Najviše je zaslužna za ovo djelo koje promovira, nešto lijepo i korisno svakome tko voli ručni rad sada i u budućnosti.“
Nerina Eckhel, etnologinja u mirovini, bila je suradnica u objavljivanju priručnika, te je o suradnji kazala: „Ovo nije kraj Veronikog interesa za etnografsku baštinu i s nestrpljenjem čekamo njezin slijedeći rad, vjerojatno će to biti nošnja, ali o tom potom. Nadam se da će i kod ovog rada imati podršku svih Čuntićana i okolnih mjesta. Što se tiče pukan´ce radi se o malom detalju narodne nošnje koji bi čak mogao proći i neopaženo, ali zapravo je za mještane ovog dijela vrlo značajna i zapravo predstavlja njezinu posebnost. Što se priručnika tiče autorica obrazlaže porijeklo rasprostranjenosti i način pristupa revitalizaciji izrade pukan´ce i njezino značenje za lokalnu zajednicu nekada i danas. Pukan´ca je ukras muških hlača koji je prepoznat kao osobitost, a umijeće izrade kao vrijednost koju su baštinili. O nazivu pukan´ce i vremenu početka izrade nema pisanih tragova, u Čuntiću je ova tehnika ukrasa davno zaboravljena, ali u proteklim vremenima je, ako se nošnja radila, zamijenjena kukičanom čipkom ili čipkom tvorničke izrade. Njezina revitalizacija obavljena je rekonstrukcijom izrade prema primjerku originalne nošnje s početka dvadesetog stoljeća.“
Obratila se i sama autorica Veronika Filipec: „S pukan´com je krenulo 2016.godine kada smo dobili sredstva od Ministarstva kulture za muške narodne nošnje. Do tada su šivane samo ženske, vrlo malo muške i sada kada smo već krenuli idemo napraviti pukan´cu, jer neće tu biti nekakve obične kupovne „špice“ nego ćemo napraviti kako treba i tako je krenulo. Nakon toga ispunili smo zahtjev za nematerijalno kulturno dobro koje smo i dobili, a onda je uslijedilo i izdavanje priručnika.“
Na promociji je bila i petrinjska gradonačelnica Magdalena Komes: „Moram reći da je inače područje Hrvatskog Čuntića i cijele te župe sv.Antuna Padovanskog jako aktivno ne samo u očuvanju kulturne baštine, nego kao što i sada imali priliku vidjeti u revitalizaciji, odnosno obnovi tog bogatstva koje ima cijeli taj kraj. Mogu ponosno reći kako ovo nije prvo nematerijalno kulturno dobro koje je u Registru Ministarstva kulture, dakle već imamo zaštićene „Petrinjske betlemaše“, ali isto tako nam je u postupku proglašenja nematerijalnog kulturnog dobra i naša stucka, ali stvarno pohvaljujem Veroniku i cijeli KUD „Čuntićanka“ na svemu što rade. Očito je ovo vrijeme obnove ne samo materijalnih građevina u našem kraju, u našoj Petrinji i okolici, nego obnova i revitalizacija nematerijalne kulturne baštine. Čestitam autorici ovog prekrasnog i vrijednog djela koje će ostati i za buduće generacije za koje se nadam da će nastaviti tradiciju.“
